Ljudi u Nepalu još uvijek su u šoku od razornog zemljotresa koji je 25. aprila pogodio ovu zemlju.
Samo par dana prije zemljotresa ljudi su imali kuće i egzistenciju, prijatelje i porodicu. Imali su ušteđevinu i varljivi osjećaj da je njihova budućnost sigurna. Samo jedan trenutak je bio dovoljan da se sve to promijeni, piše Avaz.
Usred apokaliptičnog zemljotresa mnogi su uspjeli da spase samo goli život. Istorijske građevine od cigle, po kojima je grad bio poznat, srušile su se kao kule od karata. Neki od hramova su, međutim, ostali čitavi. Epicentar potresa je bio udaljen samo oko 50 kilometara.
Do mnogih uništenih sela u okolnim brdima se i dalje može doći samo helikopterom. Može se samo nagađati kolike su stvarne štete u tim područjima. Jedno je sigurno, Nepal je uglavnom živio od turizma, ali sada je zemljotres, ionako siromašnu zemlju, zavio u trajnu krizu.
Nepal spada u najsiromašnije zemlje svijeta, te u njemu već godinama vlada permanentna politička kriza. U tom pogledu ova zemlja je jako slična Bosni i Hercegovini.
Nakon što je od 1991. godine uspostavljen višepartijski sistem, Nepal je od tada u konstantnoj borbi za stabilnim demokratskim sistemom.
Poslije građanskog rata koji je trajao deset godina, sklopljen je mirovni sporazum 2006. godine. Međutim, velike socijalne, etničke i religiozne razlike u društvu i među strankama još uvijek nisu prevaziđene.
Perpektiva iz koje su brčak Anel Ramić i njegova djevojka, poljakinja Dagna Lewandowska, upoznali Nepal na svom proputovanju svijetom, ostavila je na njima trajne uspomene ali i duboke ožiljke.
Njih dvoje su se našli u glavnom gradu Katmandu baš u vrijeme zemljotresa koji je šokirao cijelu državu i svijet.
''Dok ovo pišemo, još uvijek se broje ljudske žrtve i ogromna materijalna šteta. Ljudi spavaju po parkovima jer nemaju krova nad glavom. Zaista je mnogo prepreka na putu do normalnog života.''
Od prelijepih starih hramova i drugih važnih objekata nije mnogo ostalo u što su s imali priliku uvjeriti dan poslije razornog zemljotresa na kraljevskom trgu u Katmandu.
''Smatramo se sretnima u nesreći, jer samo dan nakon našeg obilaska ovih mjesta desio se zemljotres, i sravnio sve sa zemljom. Većina građevina se pretvorila u gomile cigle.
Ipak, najviše ljudskih života odnijelo je rušenje trga u Baktapuru, jer za razliku od onih u Katmandu i Patanu, on obuhvata cijeli mali stari grad, koji ne služi samo kao turistička atrakcija, nego takođe kao dom mnogim Nepalcima.''
Na sam dan zemljotresa ovaj par je napustio grad, te su krenuli na dvodnevni izlet u selo Dulikel, odakle su hodali do manastira Namobuddha, gdje ih je zemljotres i zadesio.
''U jednom trenutku pogodila nas je veoma jaka i čudna energija u glavu, nismo imali pojma šta se dešava. Tek kad je stara baka, kraj čije kuće smo se našli, izletila u dvorište, uhvatila čvrsto stub i počela vrištati molitve shvatili smo da osjećaj u našim glavama je u stvari izazvan vanjskim faktorom.
Okrenuli smo se iza sebe i vidjeli brdo koje je u potpunosti bilo pokriveno prašinom u daljini. Tada je bilo jasno da se zemlja trese. Sjeli smo na tlo i narednih nekoliko sati čekali, a svakih desetak minuta dešavao se novi zemljotres.
Nakon što se situacija “smirila” uspjeli smo uhvatiti autobus do Katmandua, jer smo već znali da je nešto veliko u pitanju, te da se moramo javiti porodicama što prije.
Nekoliko dana kasnije smo našli podatak da se u tom mjestu gdje smo se nalazili za vrijeme zemljotresa tlo diglo za jedan metar.''
Ulazeći autobusom u glavni grad, njihova nevjerica je bila veća, a porušeni domovi i izbezumljeni ljudi potvrdili su ozbiljnost situacije.
"Počele su pristizati informacije o poginulima, a kraj nas su jurili džipovi natovareni tijelima poginulih. Svi su u panici i šoku jer u to vrijeme zemljotres se svako malo ponavljao slabijim intenzitetom. Bili smo prije svega zbunjeni.
Srećom uspjeli smo se sresti sa par poznanika iz hostela u kojem smo predhodno boravili, te smo skupa planirati šta i kako dalje.''
S obzirom da je Tamel, inače pun turista i prenoćilišta, bio u potunosti pust i nesiguran za boravak, uputili su se do velikog Ratna parka kako bi prespavali noć.
Naredni dani nisu se mnogo razlikovali. Ljudi si spavali pod otvorenim nebom, a period posle zemljotresa obilježila je potraga za hranom, vodom i strujom.
''Najgore je bilo to što je zemlja svako malo podrhtavala, zbog čega su mnogi odlučili da jednostavno dalje čekaju, umjesto da se vrate životu, čiste ruševine, otvore prodavnice i radionice. Zbog nedostatka vode i struje nije bilo moguće okupati se, što se nakon par dana već osjetilo na ulicama. Ali taman kad su se počeli širiti tračevi o epidemiji i raznim zaraznim bolestima, došla je struja i voda.
Mi smo se takođe radovali internetu i vezi sa svijetom, jer kako smo kasnije vidjeli u medijima, poslije glavnog velikog, Nepal je pogodilo još pedesetak manjih zemljotresa, što je bio sasvim dovoljan razlog za naše prodice da se zabrinu.''
Pošto su usljed zemljotresa svi sistemi pali, Anel i Dagna nisu bili u mogućnosti odmah dobiti vizu za ulazak u Indiju. Sjedeći i čekajući potvrdu vize, vidjeli su kako se Katmandu polako diže iz pepela. Na ulicama Tamela počeli su se otvarati prvi restorani i štandovi sa suvenirima.
''Ljudima je očigledno bilo straha preko glave, te su jednostavno nastavili život u onoj mjeri u kojoj je to bilo moguće. Ponovo se počeo prodavati čaj s mlijekom, povrće i voće na ulicama, otvaraju se slastičarnice, skoro sve vraća se u normalno stanje.''
Posmatrajući promjene i polagano podizanje grada iz pepela, nisu mogli sjediti skrštenih ruku.
''U jednom kafiću na legendarnoj „Freak Street“ sreli smo grupu mladih Nepalaca koji su se svakodnevno okupljali i išli u okolna sela da čiste ruševine. Na par dana smo im se pridružili i dali svoj mali doprinos oporavku.''
Nakon nekoliko dana pomaganja pri čišćenju ruševina, par je konačno dobio vizu za ulazak u Indiju, te su sigurno napustili Nepal i nastavili svoje proputovanje svijetom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.