BANJALUKA - U godini na izmaku, zaključno sa devetim mjesecom, 11 radnika izgubilo je život na svom radnom mjestu u RS, što je skoro za duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je smrtno stradalo šest.
Tri života izgubljena su u oblasti šumarstva, po dva u građevini i u oblasti elektroprivrede, jedan u oblasti hemijske industrije, a tri u ostalim djelatnostima.
Rezultati Republičke inspekcije rada pokazuju kako je uzrok smrtnih povreda najčešće bilo nepoduzimanje mjera zaštite na radu u skladu sa zakonom.
"U oblasti zaštite na radu nepravilnosti su se najčešće odnosile na propuste u pogledu organizacije i sprovođenja mjera, primjenu preventivnih mjera, osposobljenost radnika, te propuste u pridržavanju i sprovođenju tehničkih normi zaštite na radu", kaže Čedo Risović, glavni republički inspektor rada.
Inače, za proteklih devet mjeseci došlo je i do 41 teže povrede na radu, a najviše radnika se povrijedilo u građevinarstvu i šumarstvu.
"Analizom uzroka nastanka težih povreda na radu u oko 44 odsto slučajeva utvrđeno je da je do povrede došlo zbog nepridržavanja definisanih i obezbijeđenih mjera zaštite na radu, najčešće nepažnjom radnika. U 56 odsto slučajeva uzrok povrede bilo je nepoduzimanje mjera zaštite na radu u skladu sa zakonom od strane poslodavca", kaže Risović.
U Savezu sindikata RS kažu da je broj poginulih u ovoj godini još veći i da njihovi podaci pokazuju kako je od početka godine smrtno stradalo 13 ljudi. Istraživanjem su došli do podatka da polovina poslodavaca ne primjenjuje Zakon o zaštiti na radu, što je, kako su rekli i jedan od osnovnih uzroka za gubljenje života.
Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, kaže kako se ovi životi ne mogu vratiti i nadoknaditi, a da društvo paralelno stari i kuburi s natalitetom.
"Gdje nema zaštite na radu, gube se ljudski životi, a tamo gdje se poštuje, manje je šansi da se to desi. Poslodavci radnika smatraju troškom, što je nedopustivo, a u tome imaju i podršku resornog ministarstva i inspektorata", kaže Mišićeva.
Prema njenim riječima, najveća mana postojećeg zakona, za koji kaže da nije loš, jeste Akt o procjeni rizika, dokument koji je obavezan za sva preduzeća, a kojim bi trebalo da budu regulisana brojna pitanja iz oblasti zaštite na radu.
"On nije donesen u velikom broju preduzeća, kako u privatnom tako i u javnom sektoru, a i kada ga donesu, on je stereotipan i prepisan, a niko i ne čita šta u njemu piše", kaže Mišićeva.
Na sve to, kako je zaključila, dolazi i loša i nekvalitetna zaštitna oprema.
"Svakom drugom radniku na građevini su cipele poderane, poštaru su poderane hlače, a drvosječi šljem ne može da stane na glavu jer mu ne ogovara veličina, tako da se štedi na svemu. Jednostavno ide se u pravcu što manjeg izdvajanja, a zaštita košta, jer je to isplativa investicija", kazala je Mišićeva.
U Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS nisu željeli komentarisati činjenicu da se broj poginulih uvećao za duplo, pozivajući nas da se za sva pitanja iz oblasti zaštite na radu obratimo Inspekciji rada.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.