Datum: 11.03.2006
Nerasvijetljena ubistva u Republici Srpskoj

Dragan Risojević

Ubistva se nastavljaju, policija tapka u mjestu

Iskusni policajci kažu da su vrući tragovi najbolji za istragu. Ako se to pravilo primijeni u slučaju Ratomira - Rate Spaića, gdje ni nakon sedam dana od ubistva nema ni približnih tragova ko bi mogao biti ubica, teško da se može očekivati da će onaj koji je povukao obarač ikada biti priveden pravdi.

Mnogi tragovi su se ohladili u posljednjih nekoliko godina. I letimičan pregled novinske arhive može da posvjedoči da do danas u Republici Srpskoj nije rasvijetljeno niti jedno od ubistava koje je imalo profesionalni potpis, ali i važnije od toga, koja su sva redom imala određen politički ili finansijski prizvuk.

"UBIĆE GA KAO PSA"

Ratomir - Rato Spaić (49) ubijen je u prošlu subotu kad je na njega ispaljen rafal kroz prozor restorana "Toplik" u Istočnom Sarajevu. Ubistvo, po svemu sudeći, ima profesionalan potpis, o čemu govori i to što nakon sedam dana nema nikakvih tragova o počiniocu.

Spaić je, bez imalo sumnje, bio kontroverzna ličnost. Reputaciju je stekao u predratnom kriminalnom miljeu sarajevskog asfalta, naraslim bogatstvom, sumnjom za finansiranje Karadžića i brojnim drugim nikad dokazanim optužbama. Iako su se oko njega plele mnoge priče, Spaić u poratnom periodu nije osuđen ni za jedno krivično djelo iako je bio privođen u više navrata. Bogatstvo je temeljio na kompaniji RMG, a nije krio da su kod njega bile i građevinske mašine ozloglašenog Surčinca Ljubiše Buhe Čumeta, danas zaštićenog svjedoka u procesu protiv pripanika "zemunskog klana", optuženih za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića. Hapšen je u više navrata, između ostalog, i nakon ubistava Srđana Kneževića i Željka Markovića, kada je nakon nekoliko sedmica pušten iz pritvora. U jednom od intervjua, koje je rijetko davao, negirao je povezanost sa srbijanskim podzemljem i SDS-om, ironično govoreći u svom stilu kako je, možda, "dobar samo sa njihovim kćerkama."

Nakon ubistva, privedeno je nekoliko sumnjivaca, međutim, ni nakon poligrafskog ispitivanja, nije se došlo na trag ubicama.

Ako se nastavi praksa iz prethodnih godina, Spaićevo ubistvo lako bi moglo biti samo jedno u nizu nerazjašnjenih likvidacija. U posljednjih nekoliko bilo je mnogo ubistava koja su privlačila izuzetnu pažnju javnosti i navodno, veliki trud istražnih organa, a koja nikad nisu rasvijetljena.

Hronološki, ubistvo Srđana Kneževića, zamjenika načelnika Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo, jedno je od najstarijih, ali istovremeno i jedno od najintrigantnijih slučajeva. Knežević, ratni veteran i pristalica politike tadašnjeg predsjednika Biljane Plavšić, izrešetan je 7. avgusta 1998. godine u Palama ispred zgrade u kojoj je živio.

Bio je to šok za sve koji je doveo do jedne od najopsežnijih poratnih istraga ikada provedenih u Republici Srpskoj. Ubrzo nakon ubistva, oformljen je specijalni policijski tim na čelu sa Ljubišom Savićem Mauzerom, tadašnjim načelnikom Uprave policije RS.

Slučaj je imao snažno izraženu političku dimenziju o kojoj je tih dana javno progovorio i Milovan Stanković, u to vrijeme ministar policije, povezujući ubistvo Kneževića sa Momčilom Krajišnikom, tadašnjim vrhovnikom SDS-a.

"Ovi će ga ubiti kao psa", navodno je rekao Krajišnik kada je Knežević uhapsio Milovana - Cicka Bjelicu, tadašnjeg direktora Direkcije SDS-a i čovjeka od Karadžićevog povjerenja.

Istraga je brzo dala rezultate i kao ubice osumnjičila šestoricu Paljana, među njima i neke Karadžićeve čuvare, ali su nakon suđenja, 29. aprila 1999. godine, svi pušteni.

"Ne samo da nema dokaza protiv optuženih Duška Tešića, Srđana Davidovića, Gorana Šiljegovića, Branislava Milanovića, Slavka Mihajlovića i Željka Jankovića, već je nesumnjivo utvrđeno da nisu izvršioci tog gnusnog čina. Sasvim je jasno da su krivci na drugom mjestu i da su šestorica optuženih neopravdano bila u pritvoru", reći će svojevremeno sudija Mladen Ružojić, predsjednik Sudskog vijeća.

Zbog navodne brutalnosti pri ispitivanju osumnjičenih, vođa istrage Ljubiša Savić Mauzer, jedan od tadašnjih najžešćih opozicionih poslanika u parlamentu i osnivač Demokratske stranke RS, uklonjen je sa položaja i trajno mu zabranjen rad u policiji. Mauzer je, nakon zabrane, govorio kako je SDS potplatila jednog zvaničnika međunarodne zajednice da ga uklone iz policije.

Kneževićeve ubice nikad nisu otkrivene, a Mauzer je, godinu poslije, postao nova žrtva nevidljivog podzemlja.

POD OKRILJEM MRAKA

Mauzer, sljedeća žrtva kruga smrti, izrešetan je iz vozila u pokretu u centru Bijeljine 7. juna 2000. godine, dok se vozio u svom džipu.

Na licu mjesta je podlegao povredama, a napadači su pobjegli u pravcu Ugljevika. Policija će kasnije naći i napušteni automobil napadača u selu na putu Bijeljina - Ugljevik, gdje su promijenili vozilo. U napuštenom automobilu pronađene su dvije automatske puške.

Kako se tada pisalo, na Savića, bliskog saradnika Plavšićeve, dva puta ranije je pokušavan atentat. Na njega je najprije 1997. godine pucano na putu Sarajevo - Trebinje. Pod njegov automobil u Bijeljini podmetnuta je eksplozivna naprava 1998. godine, kada su dva atentatora izgubila život zbog, kako je zvanično saopšteno, nestručnog rukovanja eksplozivom.

Nijedan od ta dva slučaja nije rasvijetljen.

Ubistvo ratnog komandanta jedinice "Panteri" i osnivača DS-a, odmah nakon toga javno je povezivano sa ubistvom Kneževića, međutim, istraga nikada nije dovela do ubica.

Kako je vrijeme prolazilo, Mauzer je padao u zaborav i jedini podsjetnik na ubistvo bili su redovni pomeni, koje je njegova stranka organizovala na dan atentata.

Činilo se, polako, kako se sve smiruje i da će doći vrijeme u kojem će ovakva ubistva biti samo dio nemile prošlosti.

Ipak, ubistvo Riste Jugovića, uticajnog direktora Osiguravajućeg društva "Jahorina", vratilo je sve na početak.

NAJAVIO SMRT

Po već viđenom scenariju, Jugović je likvidiran ispred porodične kuće u Palama, 10. marta 2002. godine, samo stotinak metara udaljene od mjesta gdje je ubijen Knežević 1998. godine. Atentator ga je dočekao u blizini kuće i iz neposredne blizine u njega ispalio više metaka iz pištolja.

To je jedno od najmisterioznijih u seriji nerazjašnjenih ubistava, pošto je Jugović 7. marta, dakle samo nekoliko dana prije ubistva, najavio svoju smrt i imenovao ljude koji mu rade o glavi.

"Ispred mene je, nažalost, vrijeme borbe u zemlji gdje nema pravne države, sudstva, a zakonodavstvo se ne primjenjuje. Javna bezbjednost, tužilaštva i sudovi uglavnom su u rukama moćnika, koji i danas mogu za pare, opljačkane u ratu, naručiti smicanje bilo koga u RS", rekao je Jugović.

Iako zaprepašteni, niko od novinara, tada okupljenih u Pres-centru u Banjoj Luci, nije mogao slutiti da će se Jugovićeve crne slutnje obistiniti već za nekoliko dana, kad će biti likvidiran na kućnom pragu.

Jugović je tog dana govorio kako vrh SDS-a "nastavlja hajku na 'Jahorinu' i da će ići toliko daleko sve dok ga ne pokore i pokupe ono što ima u njoj".

Saopštenje radnika "Jahorine", odanih Jugoviću, tog dana će saopštiti kako "hajkom treba ukloniti njega, a omogućiti nekom iz vrha vlasti da je privatizuje, preko nekog lažnog imena".

Njegova porodica i dalje vodi bitku da se njegove ubice privedu pravdi, ali njihovi napori su usamljeni. Istraga se, tvrde u resornom tužilaštvu, i dalje vodi, ali ubice Riste Jugovića nikad nisu otkrivene.

POLICAJCI NA METI

Stranice crne hronike nastavila su puniti misteriozna ubistva, koja su se uglavnom vezivala za područje tadašnjeg Srpskog Sarajeva.

Ubistvo Željka Markovića, načelnika Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo, nastavilo je crnu seriju. Nije prošlo ni pola godine od ubistva Jugovića, a javnost je bila šokirana brutalnim ubistvom šefa policije Srpskog Sarajeva. Bio je 24. septembar 2002. godine, kad je u dvorištu ispred porodične kuće u Sokocu, u 37. godini, ubijen Marković.

Sa više hitaca iz automatskog oružja ubijen je dok je parkirao službeni džip na trotoar ispred kuće. Pretpostavljalo se da se ubica odvezao automobilom, a kiša, koja je padala te večeri, oprala je sve tragove.

Njegovo ubistvo uzbunilo je tadašnji politički vrh, koji je odlučno najavljivao da će stvar istjerati na čistac. Živko Radišić, tadašnji član Predsjedništva BiH, zahtijevao je energičnu istragu, a iz Kabineta Mirka Šarovića, tadašnjeg predsjednika RS, izraženo je očekivanje kako će "ovo podmuklo ubistvo, koje je zaprepastilo javnost, biti ubrzo rasvijetljeno, a izvršioci ovog gnusnog zločina izvedeni pred lice pravde". Dragan Kalinić, tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS, reći će tih dana kako taj "gnusni čin neće umanjiti našu odlučnost da se do kraja obračunamo sa podzemljem, bez čije se saglasnosti ovakav zločin ne bi mogao desiti".

Bez obzira na javna zaklinjanja, Markovićeve ubice nikad nisu izvedene pred lice pravde.

Njegov otac kaže da su mu kući, nakon ubistva, dolazili svi ministri policije, koji su se mijenjali kao na traci, ali da do danas nema indicija ko je i zašto ubio njegovog sina.

SLUČAJ "TODOROVIĆI"

Jedno od najbrutalnijih i još nerasvijetljenih ubistava zabilježeno je 2. jula 2004. godine, kad su iz automobila u pokretu, na raskrsnici u Palama pobijeni supružnici Todorović - Željko i Mikica. Napadači su žrtve sačekali kada je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo. U trenutku ubistva u automobilu, vlasništvo firme "Ananas", kojom su rukovodili Željko i njegov brat Milorad Todorović, bilo je i troje maloljetne djece supružnika Todorović. Nasreću, nijedno dijete nije ozbiljnije povrijeđeno u ovoj pucnjavi. Dan poslije ubistva u sarajevskom naselju Hrid, u neposrednoj blizini međuentitetske linije, pronađen je napušteni crveni pasat, koji se dovodio u vezu s ubistvom u Palama.

Ubrzo poslije ubistva, uhapšena su trojica osumnjičenih - Đorđe Ždrale, Boris Govedarica i Miroslav Škobo. Protiv njih je podignuta optužnica, ali su na suđenju u Bijeljini oslobođeni. Na osnovu žalbe Tužilaštva, u toku je žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom RS.

Slučaj "Todorovići" bi vjerovatno pao u zaborav, da prošle godine nije ubijen brat ubijenog Željka Todorovića - Milorad. On je sa Radomirom Jankovićem iz Pala i Esadom Šenderovićem iz Sarajeva ubijen 18. novembra 2005. godine u kafani "Dva bora" u sarajevskom naselju Vraca. Izvori bliski istrazi tvrdili su tada da je moguće da su Todorović i njegov tjelohranitelj Janković meta istih ljudi koji su ubili Todorovićevog brata i snahu.

Poslije ovog ubistva Milorad Todorović, više puta privođen zbog krađe automobila, tvrdio je da je on bio meta napada, u kojem su ubijeni njegov brat i snaha.

PRAVDA NA ČEKANJU

Ovo su samo neke od najpoznatijih likvidacija u proteklih nekoliko godina. Iz pregleda su izostavljeni brojni, drugi slučajevi u kojima su ubijeni bili nepoznati široj javnosti.

Sve njih, međutim, vezuje jedna nit - ubice nikad nisu otkrivene.

Helsinški odbor: Politika umiješala svoje prste

Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora RS, vjeruje da je većina poznatih likvidacija nerazjašnjena zbog uticaja politike i podzemnih centara moći.

"Politici, jednostavno, u mnogim slučajevima nije odgovaralo da počinioci budu otkriveni. To je jasna poruka da ne postoji vladavina prava i da ovdje najbolje ćutati i praviti se da ništa ne vidite", ocijenio je Todorović.

On smatra da otkrivanju ovakvih ubistava nije pomogla ništa ni reforma pravosudnog sistema, koji je, kako tvrdi, otklonila samo dio problema. Prema njegovom mišljenju, međusobna saradnja istražnih organa na ovakvim, specifičnim slučajevima je jako loša i to je jedan od razloga za neotkivanje vinovnika ovakvih nedjela.

"Politički uticaj na pravosuđe je, takođe, i dalje prisutan", rekao je Todorović i dodao da suštinski problem nije nedovoljan profesionalizam istražnih organa, već uticaj politike i skrivenih centara moći.

Babić: Riba se čisti od glave

Policiju najprije treba očistiti od ljudi umiješanih u kriminal i tek onda će biti moguće riješiti nagomilani niz nerazjašnjenih ubistava, tvrdi Dragomir Babić, predsjednik NVO "Narodni front", organizacije za borbu protiv kriminala i korupcije.

Niz poratnih ubistava nerasvijetljena su, tvrdi, isključivo zato što su imala političko-mafijaška obilježja. Policajci, koji su trebali da rješavaju ta ubistva, često su i sami, kako tvrdi, bili umiješani u kriminal i od njih se nije moglo očekivati da rade na tome.

"Više od 80 tih ubistava je izvršeno na jako malom području gdje apsolutnu vlast ima SDS, odakle sve to i potiče. Činjenica je da u mnogim tim slučajevima nije tajna ko su ubice i nalogodavci, međutim, istrage su često bile stopirane od samog vrha, a i međunarodna zajednica je u nekim slučajevima imala negativnu ulogu. Da bi se ova ubistva rasvijetlila, prije svega, potrebno je policiju očistiti od vrha do dna. Takođe, sva ta ubistva, trebali bi rješavati policajci iz drugih dijelova RS, pošto je riječ o geografski malom području gdje se svi međusobno dobro znaju i zbog toga bi istraga sigurno mogla imati problema", smatra Babić.