Datum: 11.03.2006
Toni Cetinski, pjevač koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Šejla Ibrić

Toni Cetinski od lupanja po kantama do pop ikone

Toni Cetinski je jedan od najuspješnijih muzičara na prostorima bivše Jugoslavije u prošloj godini. U okviru svoje petnaestogodišnje karijere održao je oko 1.200 humanitarnih koncerata.

Nedavno je pred oko 11.500 Bosanaca i Hercegovaca u sarajevskoj "Zetri" otpjevao svoje najdraže pjesme i tako obilježio desetogodišnjicu od prvog i za njega ključnog trenutka u karijeri, nastupa u glavnom gradu BiH. Nakon druge etape svoje turneje koju završava koncertima u Bihaću, Banjoj Luci, Tuzli i Zenici Toni će "stati na ludi kamen". Prvog slobodnog vikenda u avgustu oženit će sa svojom dugogodišnjom djevojkom Ivanom, s kojom se zaručio prije četiri godine.

U MUZICI OD DJETINJSTVA

Toni kaže da je muzika njegov život, te da je uvijek imao smisla i način da je kreativno uobliči.

"Iako sam obožavao glazbu, bavio sam se i sportom. Kroz glazbenu naobrazbu, išao sam u škole fudbala, tenisa i skijanja. Dok sam se kao dijete igrao rata, s drvenim puškama, nisam vjerovao da će se stvarno jednog dana i desiti. Živio sam u Rovinju. Od 15. godine sam se bavio sviranjem. Odrastao sam u glazbenoj obitelji. Otac je pjevao i glazba je stalno bila dio mog života", priča Cetinski.

Sjeća se da je svoje prve muzičke pokušaje napravio udarajući po kanisterima od benzina.

"Znao sam da skupim kante ili kanistere za benzin i onda bih lupao po njima kao da su bubnjevi. Sjećam se, poslagao bih ih sve u dvorištu i cijeli dan lupao po njima. Onda su moji roditelji shvatili da bih volio da se bavim glazbom i upisali su me glazbenu školu. Učio sam prvo klavir i svoje prve nastupe sam imao u sklopu dramske sekcije u osnovnoj školi. Zatim su uslijedile gaže i maškare u školama. Imao sam i svoj bend. Onda smo lagano, kad smo kao stasali, išli na ljetne gaže po hotelskim terasama. Svirali smo starogradske, zabavne pjesme. Sve živo. Mnogo smo putovali i imali zgoda. Učestvovali smo na brojnim gitarijadama jer nismo imali autorskih pjesama. Nije ništa preko noći došlo. Grad Rovinj je više naslonjen na rok. Veliki sam fan grupe AC/DC, pa smo svirali samo njihove stvari. Dok sam ja slušao rok, moj brat se više družio sa curama. Bio je nježniji. Mlađi brat je kod roditelja imao bolji prolaz. Kad sam se počeo baviti estradom, on je već radio s Tutićem. Ja sam izlazio s drugim producentima, ali smo otac, brat i ja na kraju snimili božićnu pjesmu. I to je naša jedina obiteljska suradnja", kaže Cetinski.

PRVI PROFESIONALNI KORACI

Prvi ozbiljniji profesionalni nastup imao je 1989. godine u Sarajevu, na tadašnjoj "Jugoviziji".

"Predstavio sam se s Novkovićevom pjesmom 'Marina'. Onda su počeli ti neredi u Beogradu. Sjećam se u pauzi za glasanje, vidjeli smo šta se dešava na beogradskom trgu. I tada je sve krenulo niz brdo što se tiče tadašnje države i ljudskosti", sjeća se Toni.

Rodni Rovinj je napustio 1992. godine. Preselio se u Zagreb gdje je živio u stanu od 30 kvadratnih metara.

"Nisam kupovao namještaj. Dakle, nisam imao kuhinju pa sam se hranio vani. Spavao sam u vreći za spavanje na podu. Snalazio sam se na razne načine. Taj period je zaista za mene bio težak. Nisam svirao u zagrebačkim kafićima, već ganjao nekakve ugovore, snimao prve materijale. Nosio sam svoje pjesme raznim ljudima, producentima, izdavačkim kućama. Tada sam na dar dobio poker aparat, što je tada bilo trend. Prijatelj mi je poklonio taj poker aparat da ne trošim novce naokolo. Dakle, stan od 30 kvadratnih metara bez kuhinje, vreća za spavanje i poker aparat su bili moj svakodnevan život. Prije toga, kada bih dolazio poslom u Zagreb, živio sam u hotelu 'Internacional'. To je bilo najbolje. Tamo su mi sve prali, a imao sam i spremljen ručak", priča Toni, dodajući da je u tom periodu upoznao uspješnog menadžera i producenta Zorana Škugora.

"On je pored mene bio menadžer grupe E.T., Sandiju i Nini Badrić. Čovjek je poznat jer su s njim počinjali Doris Dragović i Mišo Kovač. Tada je startala ta dens revolucija. Naglo smo ušli u taj svijet šou-biznisa. Dok nismo progledali svi su na nama zarađivali, a kad smo progledali bez problema smo mogli raditi svoj posao. To je bila škola. Napravio sam bend i onda sam se odvojio od tog densa i otišao u pop. Ali, ni to nije bio moj fah, pa sam pop kombinirao s rokom. Mene je ta kombinacija najviše interesirala", objašnjava Cetinski.

KRIZA

Sjeća se da je nakon kratkotrajnog glamura i slave za njega uslijedio krizni period.

"Razmišljao sam da prestanem s glazbom, a u tom periodu sam se i razvodio. Falio mi je sin u to vrijeme. Bio sam jako potišten i bez energije, a i scena kako je izgledala u to doba - nisam htio biti dio svega toga. Ja glazbu uopće ne dijelim po žanrovima, nego na ugodnu i neugodnu. To je bio neugodan trenutak za mene, da budem dio te scene, dio tog lažnog sjaja, glamura. Sve je to bilo za mene vrlo lažno i ja nisam htio biti dio toga. Onda sam otišao u teatar da zadržim nekakav kontakt s publikom. S tim mjuziklima smo gostovali širom Hrvatske, tako da sam navikao na taj svijet teatra i nije me uopće ništa privlačilo. I prije snimanja albuma 'A sada' kolege iz 'Parnog valjka' i moj tadašnji bend, pa djevojka Ivana, počeli su da me lagano obrađuju da nastavim s karijerom. Vidjeli su da nisam najjači. Obrađivali su me svakodnevno da to zavolim ponovo, da možda napišem koju svoju pjesmu ili nađem nekakvog smisla u tom svijetu lažnog morala. Tada sam rekao sebi: 'Dobro. Ako me već toliko ljudi moli da nastavim s glazbom, onda postoji energija u meni. I publika očekuje nešto od mene.' Tako sam odlučio da nastavim s karijerom", priča Cetinski.

EKSPERIMENTI NE PROLAZE

Kaže da je karijeru nastavio s eksperimentalnim albumom s kojim nije doživio očekivani uspjeh.

"Taj album je potvrdio da eksperimenti ne prolaze. U to doba takva scena nije trpjela taj eksperiment. I dan-danas taj album zvuči futuristički. Prošao je kod kolega iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore, te Bosne i Hercegovine, ali ga šire tržište nije prihvatilo. To je za mene bilo grozno. Opet se povlačim iz glazbe, kad ne mogu raditi ono što ja hoću, nego moram raditi nešto od čega mi se diže kosa na glavi. Ali, opet su me nagovorili. Ivana se potrudila da mi napraviti idealne uvjete za snimanje albuma. Iznajmili smo dvorac u mom gradu Rovinju. Tamo smo živjeli i u tom prekrasnom dvorcu nastao je album 'A sada', na kojem se nalaze pjesme 'Blago onom tko te ima', 'Nebo iznad nas'. To su pjesme koje su me vratile na scenu. I tek tad sam shvatio koliko me publika željela. Svaki singl koji se pojavio doživio je veliku podršku publike i sada uživam u svakoj sekundi i drago mi je da sam se vratio", objašnjava Toni, dodajući da je njegov sin izabrao prvi singl s posljednjeg albuma "Budi uz mene".

"On obožava glazbu. Najviše voli moju, što je i prirodno. Kad smo išli iz Rovinja prema Zagrebu pustio sam mu demo snimke ovog albuma, sadašnjeg. Rekao sam mu da izabere pjesmu koja mu se najviše sviđa. Izabrao je 'Čovjek od leda' i onda smo je plasirali kao prvi singl", kaže Cetinski.

Novi album

Iako ima mnogo koncertnih obaveza, Toni Cetinski tri puta sedmično odlazi u jedan zagrebački studio gdje radi na svom novom albumu.

"Miro Buljan i ja se tri puta tjedno sastajemo u studiju. To je sastanak uz gitaru. Snimamo demo snimke. Već imam preko deset snimljenih pjesama koje su u uskoj konkurenciji za novi album. Kao što ljudi idu tri puta tjedno na trening, tako se Buljan i ja angažiramo u glazbi. Konstantno stvaramo, sviramo i pjevamo. To je svakodnevni rad, naš život, jer živimo za glazbu", kaže Toni.

Film "Totalno sam lud"

Želja mu je da jednog dana snimi autobiografski film. Kaže da je u kriznom periodu napisao scenarij za film koji je nazvao "Totalno sam lud".

"Volio bih da sam dobio poziv da glumim u filmu 'Grbavica', ne zbog koristi, već zbog tematike. To je ozbiljna tema koja se bavi problemom sadašnjice, a bazira se na istinitim pričama. Inače, najdraži su mi filmovi koji pričaju o istinitim događajima. Imao sam ideju i napisao scenarij za svoj film koji sam nazvao 'Totalno sam lud', jer sam stvarno proživio puno toga. To bi bio autobiografski film. Imam 36 godina i mnogo toga sam preživio, od putovanja do slabih trenutaka i velike slave. Intenzivno se živjelo. Kako je krenuo rat, tako je meni startala karijera. Glazba nema granica. Na primjer u pjesmi '23. prosinac', koja je bila popularna u doba kada su svi ratovali, bila je slušana. To znači da pjesma nema granica i ta dva svijeta, glazba i rat, bilo bi interesantno pokazati u filmu. Znači, život jednog glazbenika koji je manje slavan, prepričan kroz ratnu priču", objašnjava Toni.