Datum: 18.03.2006
Prosvjetari u Bosni i Hercegovini na ivici egzistencije

Maja Rener

Obrazovanje gubi korak s Evropom

Obrazovanje je stub države, ono je i peti segment čiju reformu BiH mora provesti, a koliko je zapravo cijenjeno dovoljno je pročitati naslovne stranice novina o štrajkovima prosvjetnih radnika, koji su godinama čekali na svoja prava. 

Njihova profesija je, kažu, marginalizirana, tretiraju ih kao potrošača, a ne proizvođača, i upravo je zbog takvog odnosa vlasti prema njima nezadovoljstvo najveće. Nezadovoljni su i zbog materijalnog položaja učitelja, nastavnika, profesora i uslova u kojima rade s djecom.

A ti uslovi su, govori čelnik Sindikata osnovnih škola Zapadnohercegovačkog kantona Zdravko Pirić, bili isti i prije 50 godina, što će reći da su tabla, kreda i namještaj, koji se doslovno raspada, sve što imaju.

Neke škole, uglavnom ruralne, ne mogu se pohvaliti čak ni pristojnom tablom. Rijetke koje imaju računare zahvaljujući donacijama, nemaju novca za servisiranje. A reforma obrazovanja se provodi.

NEMA OSNOVNIH USLOVA

"Koliko nas cijene pokazuje činjenica da nikome ne pada još na pamet osnovati resorno ministarstvo na državnom nivou. Svi su naši ministri potpisali izjave da će provoditi reformu, a nije se tinta ni osušila na njihovim potpisima, oni su počeli drugu priču", ističe Faruk Bešlić iz Sindikata zaposlenih u srednjim školama BiH, i sam profesor već 30 godina koji kaže da mu je sve teže raditi.

Govori da je krivac ovakav ustroj države, u kojoj nadležnost nad obrazovanjem imaju kantoni "jer je to nacionalni interes". I dok zbog tog interesa postoje takozvane dvije škole pod jednim krovom, one s hrvatskim i one s bosanskim planom i programom, dotle su prosvjetni radnici, bez izuzetka, protiv odvajanja.  Bešlić dodaje da su plate prosvjetnih radnika niske u odnosu na stručnost koju imaju i složenost posla koji obavljaju, a s njim se slažu i u ministarstvima obrazovanja.

Napominje da je iskustvo iz drugih država pokazalo da one zemlje koje su ulagale u obrazovanje, spadaju u razvijene.

U većini škola, kaže on, nema elementarnih uslova. Zdravlje djece je ugroženo jer se ne kreči godinama, a prije rata je bila obaveza krečiti svake godine. Upotreba deterdženata je minimalna, održavanje prostorija je misaona imenica. Krovovi prokišnjavaju, prozori i vrata su stari po 50 godina, srednje škole nemaju uslove za praksu.

«I u takvim uslovima rade prosvjetni radnici koji djecu obrazuju. Oni daju sve od sebe i samo zahvaljujući njihovoj želji i ljubavi prema profesiji, djeca stiču znanje», kaže Bešlić.

JEDAN UČITELJ, PET RAZREDA

Najteži položaj imaju prosvjetni radnici Zeničko-dobojskog kantona gdje je i budžet najmanji, plata ispod prosjeka u Federaciji BiH, a plata prosvjetnog radnika čak i ispod prosjeka ostalih budžetskih korisnika u ZDK.

«Svedeni smo na niske grane. Sve je preče od obrazovanja. Ide se na uštede na uštrb nas pa imamo situaciju da jedan učitelj radi sa pet razreda, od prvog devetogodišnje škole, pa naviše. I zamislite taj rad sa pet dnevnika, pet nastavnih planova, a za nikakvu platu od 450 KM. U učionicama imamo po 38 učenika, sve zbog uštede, a svima su puna usta evropskih standarda. Evrospki standard je 14 do 24 učenika u razredu», ističe Selvedin Šadorović, prosvjetni radnik iz Zeničko-dobojskog kantona.

Kaže da je sretna učionica koja ima komplatan namještaj, da nastavnici sve za nastavu pripremaju o svom trošku, i da plaćaju 50 odsto za prevoz od svoje skromne plate, a putuju po 30 do 40 kilometara jer su sela u kojima su škole toliko udaljena od gradova.

"Mališani koji idu u devetogodišnju školu nemaju prilagođen namještaj. Kod nas i roditelji od sebe daju donacije, daju ono što bi trebalo da daje vlast za obrazovanje. U pripremi su i novi pedagoški standardi koji će povećati broj časova u odjeljenju, što će opteretiti ionako opterećene nastavnike", govori Šadorović i najavljuje vruće ljeto.

"Vruća zima" je bila u Zapadnohercegovačkom kantonu gdje je 1.800 prosvjetara štrajkovalo mjesec dana boreći se za bolji materijalni položaj, ali i izmirenje dugova za doprinose, jer im nedostaje nekoliko godina radnog staža, ne mgou se liječiti.

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu i dalje je vruće. Još traje štrajk 2.400 prosvjetnih radnika ovog kantona započet 13. februara. I oni traže bolje plate i koeficijente jednake onima koje imaju organi uprave. Njihovih oko 900 kolega iz osnovnih škola koje rade po bosanskom planu i programu prekinuli su štrajk. Tek četiri sedmice nakon njegovog početka postigli su dogovor sa Vladom HNK. Ostali i dalje ističu da Vlada ne želi pregovarati i da su i dosadašnji razgovori vođeni po principu «uzmi ili ostavi», što pokazuje koliko je vlast briga za bolji položaj prosvjetara.

«Plate su niske, uslovi, posebno u osnovnim školama gdje je obrazovanje obavezno, su katastrofa. Neke, poput škole u Ilićima, nemaju sanitarni čvor, parkete. Dobro ikako rade», govori Josip Milić, predsjednik jednog od četiri obrazovna sindikata HNK.

Njegov kolega Slavko Lauš dodaje da ovu zimu pola škola nije imalo dovoljno grijanja, da su nastavnici radili obučeni u bundama, i da već godinama tinja nezadovoljstvo zbog odnosa vlasti prema prosvjetnom radniku zbog čega je i izbio štrajk.

U Sindikatu osnovnih škola Zapadnohercegovačkog Kantona naglašavaju da prosvjetni radnik sa deset godina staža dobija 614 KM mjesečno, te da od 2001. godine nemaju doprinosa.

«Ova profesija je na zadnjem, a trebala bi biti na prvom mjestu. Obustavili smo štrajk. Postigli smo neki dogovor sa Vladom, pa ćemo vidjeti koliko će ga ispuniti», dodaju u sindikatu srednjih škola ovog kantona.

Ove zime pola škola u ovom kantonu nije imalo dovoljno grijanja, pa su nastavnici radili obučeni u bunde, a već godinama tinja nezadovoljstvo zbog odnosa vlasti prema prosvjetnom radniku, zbog čega je i izbio štrajk.

Muhamed Pajić, prosvjetni radnik Srednjobosanskog kantona, naglašava da je profesija prosvjetnog radnika svedena na učionicu, tablu, kredu i loše grijanje. I prosvjetari ovog kantona bili su spremni na štrajk zbog niskih plata, ali su od ove mjere odustali nakon obećanja iz Vlade SBK da će im izjednačiti koeficijente na plate s ostalim budžetskim korisnicima.

ŠTA KAŽE VLAST

U Ministarstvu obrazovanja SBK ističu da prosvjetne radnike društvo ne prepoznaje kao bitne na društvenoj ljestvici.

"Potrebna je reorganizacija, novi spektar zanimanja, više prakse u srednjim školama, a sama ministarstva moraju biti fleksibilna. Treba smanjiti broj škola, ne duplicirati, već napraviti srednjoškolske centre za više općina umjesto što svaka općina ima istu školu, ali za sve treba veliki novac, vrijeme, socijalni programi jer bi reorganizacijom došlo do tehnološkog viška", kaže pomoćnik ministra obrazovanja SBK Zoran Matošević.

U resornom ministarstvu Kantona Sarajevo ističu da, tradicionalno, prosvjetari nisu u vrhu po materijalnom položaju.

"Teško je napraviti takve formule, da se prosvjetni radnici dignu na nivo koji im pripada. Istina je da svako društvo koje ne ulaže u obrazovanje gubi, a greške koje se prave jave se nakon dužeg perioda. Kad ljekar pogriješi to se vidi odmah, a materijalno nezadovoljan nastavnik je potencijalni kandidat da ne radi kako treba", smatra Sretko Žmukić, stručni savjetnik ministra obrazovanja Kantona Sarajevo.

Ministar obrazovanja ZDK Sreto Tomašević kaže da položaj prosvjetnih radnika zavisi od snage budžeta koji je u ZDK tri puta manji nego u Kantonu Sarajevo, a koji ima isti broj stanovnika.

"Problem je što nema novca. Prosvjetari imaju isti koeficijent za plate kao organi uprave, ali su plate i doprinosi redovni za razliku od županija gdje je štrajk i gdje prosvjetari po 50 mjeseci nemaju staž, ne mogu se liječiti. Najmanje je Vlada ZDK odgovorna. Treba nam ministarstvo bar na nivou FBiH, pa onda države. Ovo koje sada postoji je samo savjetodavno tijelo bez ingerencija, a time i bez obaveza. Kada bi eliminisali deset ministarstva, bilo bi više novca", ističe Tomašević, takođe prosvjetni radnik.