Datum: 18.03.2006
Odnos bh. zakonodavstva prema islamskoj odjeći na fakultetima tolerantniji nego u Turskoj

Davud Muminović

Bježeći od strogih zakona Turkinje studiraju u Sarajevu

Ratnim dešavanjima i raspadom Jugoslavije iz klupa i laboratorija sarajevskih fakulteta netragom su nestali i strani studenti iz zemalja koje su u neka bolja vremena bile članice Pokreta nesvrstanih.

Tamnoputim studentima, koji su najčešće dolazili iz egzotičnih i siromašnih zemalja i koji su u vrijeme hladnog rata na našim univerzitetima imali povlašten status prilikom upisa na fakultete i izuzetno povoljne stipendije, Titova Jugoslavija bila je "obećana zemlja".

Sudeći po sve većem broju studenata iz Turske, koji posljednjih godina pohađaju Sarajevski univerzitet, poslijeratna Bosna i Hercegovina postaje "sveučilišna Meka" za Turke, posebno Turkinje.

KAO KOD KUĆE

Najveći razlozi velikog interesovanja za upis turskih studenata su strogi kriteriji prilikom upisa na univerzitete u Turskoj i tolerantan odnos našeg zakonodavstva prema islamskoj odjeći na fakultetima. U Turskoj djevojkama koje nose marame od 1997. godine zakonom je zabranjeno upisivanje u državne visokoškolske ustanove. Marame uz Turskoj ne mogu nositi ni žene zaposlene u državnoj službi, kao ni one što se bave pravom.

"Nemamo tačne podatke o broju studenata iz Turske. Međutim, evidentno je da ih posljednjih godina ima sve više. Poznato mi je da je kod njih, zbog manjka visokoškolskih ustanova, u odnosu na broj stanovnika, teško upisati fakultet, tako da se mnogi odlučuju za BiH. Turski studenti u našu zemlju dolaze jer im je najjeftinija, a i BiH je kulturološki i tradicionalno mnogo vezana za Tursku, tako da se ovi studenti osjećaju kao kod kuće. U posljednje vrijeme ima i mnogo djevojaka kojima zakon u Turskoj zabranjuje da idu na fakultet sa maramom", kazala je Ljiljana Šulentić, iz rektorata Univerziteta u Sarajevu.

Iako u rektoratu Univerziteta u Sarajevu nemaju egzaktne podatke o broju stranih studenata, Unija studenata Sarajevskog univerziteta barata cifrom od oko 400 studenata iz Turske koji svoju naobrazbu stječu u glavnom gradu BiH.

"TOLERANCIJA ME OBORILA S NOGU"

"Mene je apsolutno s nogu oborila bosanska tolerancija. Činjenica da nikoga nije briga šta radiš i da bez opterećenja možeš biti muslimanka, ali i uspješna žena. Kada sam tek došla, cimerka mi je bila Ivana, katolkinja, i nikad nismo imale nikakvih problema, osim što se Ivana ljutila što me nije uspjela odvesti u diskoteku. Kada sam tek došla u Sarajevo i vidjela da djevojke prozapadnjački obučene iz torbe izvade maramu i odu na namaz, a poslije odu čak i na dernek to me je oduševilo. Kod nas u Turskoj to nije tako. Puno je nekih zabrana i nametanja i dosta je kruto. U srednjoj školi koju sam pohađala, bilo je apsurda. Na času kiraeta (učenja Kurana) profesori su nam nametali da moramo nositi marame, dok je recimo na matematici profesor, koji je izraziti ataturkovac, skoro pa nasilno skidao marame sa glava djevojaka. To je ogroman pritisak, a i kad se zakon pojavio uvidjevši da ne mogu nastaviti školovanje opredijelila sam se za BiH i Sarajevo", kazala je Zehra, koja je već pet godina u Sarajevu i na završnoj godini Fakulteta političkih nauka.

Zehra nije željela da je fotografišemo niti da joj spominjemo prezime, jer se boji da bi zbog toga u svojoj rodnoj zemlji mogla imati problema.

"Postoji mogućnost da neko iz obavještajne službe izgugla moje ime na netu i da kada se vratim budem uskraćena za zaposlenje, stipendiju ili neke druge povlastice, kazala je Zehra.

"BiH JE ZA TURSKU ZAPAD"

Hilal Sunucu, Zehrina mlađa prijateljica, studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Mnogo je opuštenija u razgovoru i dozvolila je i slikanje jer "zna kako treba s novinarima", često je u ulozi turističkog vodiča novinskim ekipama iz Turske koje dolaze u glavni grad BiH.

"Meni je bilo malo lakše, jer mi je sestra koja završava arhitekturu već duže vrijeme ovdje, tako da sam se lakše snašla. Bosnu i Hercegovinu mi nekako shvatamo kao zemlju koja je bliža našim običajima i svjetonazorima. Kada sam se odlučivala na studij imala sam mogućnost za odličnu stipendiju u Ukrajini i Njemačkoj, ali sam se odlučila za Sarajevo. Mislim da nisam pogriješila, jer BiH je u odnosu na našu zemlju Zapad", kazala je Hilal, istakavši da će se kada završi fakultet vratiti u Tursku, bez obzira što nije sigurna da će naći posao, jer je "pokrivenim djevojkama teže", kazala je Hilal, koja je već tri godine u BiH.

Osim pohvala na račun naše zemlje i hvalospjeva o toleranciji i dobrom prijemu kod Bosanaca i Hercegovaca, postoje i stvari koje im se u BiH ne sviđaju.

"Jezik je užasno težak. Učila sam engleski i njemački, ali kad sam se susrela s bosanskim jezikom to je bilo nemoguće. Mislim da je to najteži jezik na svijetu", kazale su uglas na gotovo besprijekornom bosanskom jeziku.

Priznaju da im je bilo teško shvatiti mentalitet Bosanaca, koji "nakon petnaest minuta razgovora imaju pristup kao da smo godinama prijatelji".