![]() |
| Datum:
01.04.2006
Selma Lemo Navijamo za košarkaše sarajevske BosneSabrina M. Borlini supruga je Dirka Rajnermana, šefa Ureda Svjetske banke u BiH. Sa svojim suprugom u bh. prijestonicu došla je u septembru 2003. godine.
Sabrina je oduševljena prirodnim ljepotama u ovoj zemlji, ali i ljubaznošću njenih stanovnika. Porijeklom je iz jednog planinskog italijanskog grada tako da je kuća na Bjelavama i pogled kroz prozor na Sarajevo podsjećaju na njen rodni dom. DIVNI LJUDI I PRELIJEPA PRIRODA"U Sarajevo smo došli prije dvije i pol godine i prvi dojam, nakon susreta sa BiH, bio je pozitivan. Nažalost, u inostranstvu postoji imidž o BiH koji je i danas vezan za protekli rat. Međutim, kada čovjek živi ovdje uviđa da postoji mnogo više od toga. Dosta toga poslije rata se promijenilo u pozitivnom smislu. Izgrađene su nove zgrade, novi restorani, ceste su mnogo bolje i vrlo je impresivno kada u tako kratkom vremenu vidite tolika poboljšanja. Naročito mi se sviđa što je BiH bogata prirodnim ljepotama. Ovdje žive divni ljudi. U Sarajevu se osjećamo kao kod kuće. Ono što je za nas posebno važno, a u vezi je sa Sarajevom, jeste naša kćerka, koja je je došla u Sarajevo sa tek dvije sedmice. Ona je prava Sarajka", sjeća se Sabrina. Dodaje kako je svoju kćerku Analisu rodila u Vašingtonu jer je ljekar koji je pratio njenu trudnoću bio tamo. Sabrina kaže kako proces navikavanja na život u novoj zemlji, konkretno u BiH, nije lagan. "Bila sam zaposlena u Vašingtonu kada je moj suprug dobio posao u Sarajevu. Morala sam prestati raditi i doći s nijm u BiH. Na samom početku njegovog mandata u ovoj zemlji nisam radila godinu i pol, a kada smo došli ovdje bila je zima i vrijeme je bilo užasno. Osim toga, nisam poznavala ni ljude ni jezik. Tokom te prve godine uzimala sam časove bosanskog jezika, a upoznali smo i nove prijatelje. Budući da dolazim iz Italije, iz jednog planinskog grada, kad pogledam kroz prozor naše rezidencije u Sarajevu osjećam se kao kod kuće, tako da je prilagođavanje kasnije išlo malo lakše." Sabrina sa svojim suprugom, kćerkom i psom Fidelom, za kojeg kaže da je porijeklom sa Ilidže, mnogo vremena provodi u prirodi. "Često šetamo po krajolicima u ovoj zemlji, bilo da se radi o Bjelašnici, Baricama, Jahorini... Posebno zadovoljstvo nam predstavlja odlazak u malo selo Lukomir. Tamo se osjećamo kao da se vratimo korak nazad u vremenu. Ljudi u Lukomiru su srdačni. Ukoliko imamo svoje goste, obavezno ih povedemo tamo. Nekoliko puta išli smo i na rafting na Neretvu i Unu i bilo je fantastično. Bili smo i u Travniku. Posjetili smo travničku tvrđavu. Jedan vikend proveli smo na Vlašiću. Također smo posjetili Tuzlu, Zenicu, Doboj, Mostar, Međugorje, Neum... Uspjeli smo obići veliki broj bh. gradova." HUMANITARNI RADSabrina kaže kako je matična kuća porodice Rajnerman u Vašingtonu, u Sjedinjenim Američkim Državama. "Porodica mog supruga porijeklom je sa sjevera Njemačke. On je odrastao u gradu Štajer, koji je vrlo blizu Hajdelberga. Ja sam porijeklom iz Italije, a naša kuća je u Vašingtonu. U Sarajevu nisam uključena u rad supruga jer je to sukob interesa i bilo bi protiv svih pravila. Naravno, upoznata sam sa projektima koje Svjetska banka implementira u ovoj zemlji, ali ja radim na nečem drugom. Radim za Međunarodnu finansijsku korporaciju i zadužena sam za pitanja koja su u vezi s trgovinom. Radila sam u Ukrajini, Rusiji i ostalim zemljama istočne Evrope, pa sam primorana da mnogo putujem", rekla je Sabrina, dodavši kako svoja putovanja pokušava ograničiti zbog svoje kćerke. "Uglavnom, jednom mjesečno sam na putu i zadržim se sedam dana. Za to vrijeme o mojoj kćerki brine njena dadilja, koja je Bosanka. Kada suprug i ja istovremeno izbivamo iz kuće u pomoć nam iz Italije dolazi moja mama. Njen dolazak umnogome olakšava stvar." Kada je tek došla u BiH nije radila, pa je imala više slobodnog vremena za šetnju. "Tada sam bila sretna. Mogla sam uživati u šetnjama sa kćerkom i našim psom. Bilo je izvrsno. Međutim, ponovo sam počela raditi. Radim pola radnog vremena i to uglavnom poslije podne. Prije podne uglavnom posvetim kćeri, izlazim sa prijateljima, pijem kafu, šetam uz rijeku. Jednostavno - uživam." Iako podržava sve njegove humanitarne aktivnosti Sabrina nije članica Međunarodnog kluba žena u Sarajevu. "Vrlo rado učestvujemo u svim dobrotvornim akcijama Međunarodnog kluba žena. Uvijek damo svoj doprinos. Često znamo ustupiti našu kuću za organiziranje prijema na kojima se sakupljaju dobrotvorni prilozi za pomoć onima kojima je najpotrebnija. Svjetska banka jednom godišnje sakupi donaciju koju poklanja Domu za zbrinjavanje napuštene i djece bez roditeljskog staranja 'Bjelave' u Sarajevu. To je već postala tradicija Svjetske banke u BiH." LJUBITELJI DOMAĆIH JELAKaže kako njen muž jako voli svirati klavir. "I ja sam svirala kad sam bila mala. Sada to više ne radim. Glavni porodični hobi je sport. Volimo skijati, planinariti i trčati sa psom." Kaže da ona lično jako voli crtati. "Međutim, nijedna slika u našoj rezidenciji nije moje djelo. Ove slike su previše dobre da bi bile moje. Kupujemo slike u svim zemljama u kojima smo bili. Tako u rezidenciji imamo sliku iz Bolivije, Kosova, Vašingtona, Južne Afrike, Južne Amerike i naravno iz Sarajeva. Prije nego što odemo kupit ćemo nešto zaista lijepo što će nas podsjećati na ovaj grad i ovu zemlju." Sabrina i Dirk vole meso, pa samim tim i tradicionalna bosanska jela, koja su uglavnom napravljena od mesa. "Jela iz bosanske kuhinje su dobra ukoliko niste vegetarijanac, jer je bosanska kuhinja bogata mesom. Kada imamo vremena vikendom odemo na Baščaršiju. Jedemo ćevape, pljeskavicu, a ja obožavam zeljanicu. Nažalost, nisam pokušala pripremiti nijedno tradicionalno bosansko jelo, bojim se da ne bih uspjela. Kuham ona jela koja već znam." Iako su zadovoljni bosanskim jelima, Sabrina tvrdi da im s vremena na vrijeme nedostaju jela iz drugih svjetskih kuhinja. "U Americi postoje restorani sa avganistanskom, kineskom, indijskom hranom. Kad smo došli u BiH toga ovdje nije bilo. Nije nam to očajnički nedostajalo, ali jednostavno nismo bili navikli na to. Često, kad imamo priliku, odlazimo u indijski restoran u Sarajevu." NAVIJAMO ZA BOSNUMandat Dirka Rajnermana u Sarajevu traje tri godine. Sabrina tvrdi kako još ne zna hoće li ostati u BiH, vratiti se kući ili otići u neku drugu zemlju. "Mandat dužnosnika Svjetske banke nije isti kao mandat ambasadora u nekoj zemlji, odnosno da nakon tri godine mora završiti svoju karijeru u toj zemlji. U ovom trenutku ne znamo koliko ćemo se još zadržati u BiH. Možda ćemo se vratiti u Vašington, možda će moj suprug dobiti novi zatadak u nekoj drugoj zemlji..." Sabrina kaže kako su ljudi s kojima se druži u Sarajevu raznovrsni, da među njima ima lokalnog stanovništva, ali i ljudi iz diplomatskog kora. "Družim se sa ljudima iz diplomatskog kora, ali i sa lokalnim stanovništvom. Kad imamo vremena jednom sedmično idemo na odbojku. Sklopili smo dobra prijateljstva kako u lokalnoj tako i u međunarodnoj zajednici. Upoznali smo se sa direktorom sarajevske Filharmonije i nekim sviračima", kaže Sabrina i dodaje kako njena porodica jako voli košarku. "Navijamo za košarkaški klub Bosna ASA BH telekom i svakog vikenda, ukoliko smo u mogućnosti, odlazimo na košarkaške utakmice." Sabrina je ranije uzimala časove bosanskog jezika, tako da se može sporazumjeti na lokalnom jeziku. "Moja komunikacija na bosanskom jeziku je odlična u restoranima i kada je riječ o jednostavnim izrazima. Međutim, kada je riječ o tehničkoj komunikaciji odmah prelazim na engleski", priča Sabrina Kaže kako će joj, kada napusti ovu zemlju, nedostajati dvije stvari. "Prva stvar jeste glas mujezina sa okolnih džamija kad najavljuje ezan. Pogotovo u nedjeljnim satima. Nekoliko sati nakon ezana čujem i zvona sa katedrale. A druga stvar je priroda koja je u BiH na neki način dekontaminirana. Ne volim kad odem na planinu i vidim ljude koji bacajući smeće uništavaju prirodu. To mi para srce. Mislim da BiH može biti mnogo ljepša kada bi ljudi čuvali prirodu i okoliš", zaključila je na kraju Sabrina B. Borlini. Svjetska banka u BiH uložila 1,1 milijardu dolaraUred Svjetske banke u BiH otvoren je u januaru 1996. godine, kada je i počela njena misija u ovoj zemlji. Prije zvaničnog početka njene misije, Svjetska banka je poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u decembru 1995. godine počela implementaciju određenih aktivnosti. Od otvaranja njenog ureda u BiH do danas Svjetska banka finansirala je realizaciju 53 projekta sa 1,1 milijardu američkih dolara. Riječ je o kreditnim sredstvima po najpovoljnijim uslovima, odnosno beskamatnim kreditima na rok otplate do 35 godina. Međunarodna finansijska korporacija, kao jedna od grupacija Svjetske banke, direktno u razvoj bosanskohercegovačke privrede investirala je 71 milion dolara. Međunarodna agencija za garancije dala je garanciju privrednim subjektima u iznosu od 63 miliona dolara. Između ostalog, Svjetska banka je sa Evopskom unijom koorganizirala pet donatorskih konferencija za BiH 1996. godine. Svjetska banka u ovom trenutku priprema nekoliko novih projekata za BiH, uključujući projekat "Struja IV", registraciju zemljišta, zaštitu okoliša Neretva - Trebišnjica. U periodu od 2006. do 2007. godine, godišnje će na nove projekte biti utrošeno između 30 miliona i 40 miliona dolara. Naredne godine Svjetska banka pristupit će kreiranju plana i programa za podšku razvoja BiH. |
|
|
Internet tim Nezavisnih novina 2001 |