Datum: 08.04.2006
Nikola Špirić,  predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH

Mirjana Kusmuk

Nikola Špirić: Ustavni amandmani će biti usvojeni u državnom parlamentu

"Međunarodna zajednica će učiniti sve da se amandmani na Ustav BiH usvoje i mislim da će ti pritisci uroditi plodom i da će amandmani do kraja mjeseca biti usvojeni u parlamentu BiH", kazao je u intervjuu za "Nezavisne novine" do danas formalno predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić.

On, međutim, smatra da je RS u prvoj fazi ustavnih izmjena jedina dala ustupke za stvaranje funkcionalne države BiH, ali da to niko ne želi da joj prizna, nego se otvara pitanje druge faze promjena Ustava.

"Istina je da su u ovoj fazi razgovora lideri iz RS napravili velike koncesije, ali način na koji su im za to zahvalili u Federaciji, na koji im je zahvalila međunarodna zajednica je najsnažnije upozorenje da stanu i razmisle", smatra on.

Špirić kaže da nema ništa protiv zahtjeva za promjenama i korekcijama Ustava, ali da negacija ustavnih promjena kao princip nije dobra za ovu zemlju i da koči njen prosperitet.

"Nije dobra ni negacija države, ni negacija entiteta i zato, ako druga faza ustavnih izmjena znači negaciju entiteta, upozoravam lidere iz RS da stanu. Međunarodna zajednica mora da nam objasni šta je druga faza ili ćemo kao guske u magli napraviti koncesije u prvoj, a u drugoj sami potpisati da smo se prevarili u prvoj", kaže on.

NN: Prije nekoliko dana predali ste dužnost predsjedavajućeg parlamenta BiH. Koliko ste zadovoljni onim što je parlament učinio u periodu dok ste Vi predsjedavali?

ŠPIRIĆ: U utorak smo izvršili rotaciju na mjestu predsjedavajućeg, iako tu funkciju formalno vršim i danas. Mogu da kažem da sam vrlo zadovoljan atmosferom koju smo u proteklom periodu izgradili unutar kolegijuma i parlamenta. Za tri i po godine usvojili smo oko 200 zakona, oko 250 ugovora, više od sto zaključaka i odluka. U ovom mandatu smo usvojili 16 rezolucija, imali smo različite bilateralne i multilateralne kontakte koji su značili pomak ka otvaranju BiH prema evropskim zemljama, evroatlantskim integracijama. Radili smo na reformskim zakonima koji se tiču reforme odbrane, poreskog sistema, sistema bezbjednosti, pravosuđa i mislim da smo tu oblast u dobroj mjeri zakonski uokvirili.

NN: Prilikom primopredaje kazali ste da je Savjet ministara sve vrijeme imao ignorantski odnos prema parlamentu. Na šta ste mislili?

ŠPIRIĆ: Upravo sam to mislio u originalnom smislu riječi. I vi u medijima ste svjedoci da su na sjednicama parlamenta BiH klupe u kojima bi trebalo da sjedi predsjedavajući Savjeta ministara i ministri uglavnom prazne, da ministri nisu u stanju da pred parlamentom brane zakonske projekte koje predlaže Savjet ministara. Bilo je bezuspješnih pokušaja parlamenta da ih opozovu i da smijenimo Savjet ministara, a još je aktuelna ta inicijativa o glasanju o povjerenju Savjetu ministara i mi ćemo o tome raspravljati 12. ili 13. aprila.

NN: Očekujete li da će Savjetu ministara biti izglasano nepovjerenje?

ŠPIRIĆ: Vrlo teško. Savjet ministara je tako postavljen da je nemoguće očekivati pozitivan ishod na tu inicijativu, a da bi oni otišli trebalo bi da se desi katastrofa unutar zemlje. Naravno, to je zbog toga što Savjet ministara čine većinom predstavnici parlamentarih partija i nijedan poslanik nema snage da izglasa nepovjerenje svom predsjedniku partije, jer nikada više neće dobiti šansu da bude poslanik. Ovaj Savjet ministara od samog izbora je međusobno suprotstavljen i oni predstavljaju jedni drugima opoziciju, a ne kohezioni tim koji će definisati BiH. Međutim, mi smo jedina država u svijetu u kojoj parlament ne bira Savjet ministara i ne potvrđuje predsjedavajućeg i državne ministre nego to radi OHR. Upravo zbog toga Savjet ministara ne polaže račune parlamentu, već OHR-u. Iskreno mislim da je to vrijeme iza nas i da sada, nakon što smo reformisali službe, možemo sami da vršimu provjeru odgovornih državnih službenika. Ipak, ono što je zabrinjavajuće jeste to što Savjet ministara nema potrebu da brani zakone pred državnim parlamentom. Jednom je visoki predstavnik međunarodne zajednice tražio moju podršku za jedan državni zakon. Rekao sam mu da postoji jedan uslov za to, a kada me pitao koji odgovorio sam mu: "Da resorni ministar pročita zakon". To samo za sebe govori o tragediji ovog Savjeta ministara.

NN: Tvrdite da ministar kao predlagač nije pročitao zakon koji je dostavio parlamentu. Kako je to moguće?

ŠPIRIĆ: Moguće je jer u BiH imamo paralelne sisteme vlasti. Suštinsku vlast u ovoj zemlji vrši međunarodna zajednica, tačnije OHR, a Savjet ministara služi samo za to da fizički uputi zakon u parlamentarnu proceduru. To je za ovu zemlju veoma skupo i mi umjesto da plaćamo 18 ministara, treba da platimo 18 poštara da nose zakone od OHR-a do državnog parlamenta.

NN: Za funkcionisanje jedne zemlje to je porazno, ali budući da se ide na smanjenje funkcija OHR-a i jačanje institucija, očekujete li da se to uskoro promijeni?

ŠPIRIĆ: Novi visoki predstavnik Švarc-Šiling je rekao da će insistirati na odgovornosti u vršenju vlasti, a to znači da će međunarodna zajednica poticati domaću vlast da čini ono što treba da čini. To znači da bi Savjet ministara trebalo da počne da piše zakone i ponese odgovornost za situaciju unutar BiH. Ovako imate skrivanje odgovornosti Savjeta ministara. Savjet ministara se krije iza međunarodne zajednice, a međunarodna zajednica se krije iza neuspješnog Savjeta ministara. Kada pitate međunarodnu zajednicu o radu Savjeta ministara kažu vam da su djelimično zadovoljni, ali da nisu sigurni da će ovaj Savjet ministara do kraja godine potpisati Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Vjerujem da međunarodna zajednica opravdava svoje prisustvo i tako što nerijetko daje prolaznu ocjenu i najvećim kriminalcima u ovoj zemlji.

NN: Predstavnički dom parlamenta BiH ranije je donio odluku i zadužio Savjet ministara da smijeni predsjedavajućeg Uprave za indirektno oporezivanje Džolija Diksona, ali to se nije desilo. Koji su instrumenti parlamenta da obaveže Savjet ministara da sprovodi odluke predstavnika najviše zakonodavne vlasti?

ŠPIRIĆ: Vodili smo parlamentarnu raspravu u vezi s Upravnim odborom Direkcije za indirektno oporezivanje i tada su poslanici rekli da je Džoli Dikson izašao izvan zakona i ustavnih okvira. Tražio sam da Savjet ministara smijeni predsjednika Upravnog odbora po istom principu po kojem ga imenuje, jer on nema pravo da krši Ustav i zakone ove zemlje, bez obzira odakle dolazi. Za tu inicijativu sam dobio ukupnu podršku i entitetsku podršku unutar parlamenta. Međutim, Savjet ministara ne osjeća potrebu da izvrši odluku državnog parlamenta i to govori o jednoj tragičnoj situaciji koja vlada u ovoj zemlji. Još tragičnija je izjava gospodina Diksona da on ima međunarodni imunitet i da ne želi da se povuče. Zašto bi se povukao čovjek koji ima visoku međunarodnu platu i koji može da krši zakone i Ustav? Mi ovdje moramo izgrađivati međusobno povjerenje i Uprava Direkcije za indirektno oporezivanje ne smije da narušava dostignuti stepen povjerenja unutar BiH.

NN: Postoji li mehanizam kojim bi parlament obavezao Savjet ministara da sprovodi njegove odluke?

ŠPIRIĆ: To je iracionalno pitanje. Šta ima logičnije nego da vlada, tj. Savjet ministara poštuje odluke državnog parlamenta, ali oni to ne čine i to je jedan od razloga zašto ću glasati za opoziv Savjeta ministara. Kažite mi barem jednu državu u svijetu u kojoj vlada ne želi da ispoštuje odluku parlamenta. Ono za šta se borim jeste da se parlamentu vrati izvorna nadležnost, kao što je u svim parlamentima moderne Evrope, i međunarodna zajednica nema potrebe da nam to oduzima.

NN: Krajem mjeseca pred parlamentom BiH trebalo bi da se nađu amandmani na Ustav BiH u skladu s političkim dogovorom o izmjenama Ustava. Očekujete li da će parlament usvojiti amandmane?

ŠPIRIĆ: Mnogo je političke priče u vezi s ustavnim amandmanima. To je poznata problematika i razumijem potrebu da građani budu upoznati o ustavnim amandmanima. Ono što se meni ne dopada jeste da lideri političkih stranaka nisu imali snage da promovišu ono o čemu smo se dogovorili, nego ono o čemu se nisu dogovorili. Upravo zbog toga u javnosti se umjesto borbe da se dobije podrška za ustavne promjene, više vodi borba da se ta podrška ne dobije. Poštujem činjenicu da je napravljen pomak, ali način na koji se ovih dana vrši promocija amandmana u Federaciji BiH u stvari je jasan signal za RS da bude protiv tih amandmana. Ne treba nam negativnija promocija Sporazuma o promjeni Ustava od one koju trenutno rade politički lideri iz Federacije BiH.

NN: Na koga mislite?

ŠPIRIĆ: Mislim na sve zajedno. Oni hoće da međunarodna zajednica u ovoj fazi ustavnih amandmana obeća da će u sljedećoj fazi ukinuti entitete i zato međunarodna zajednica uporno ponavlja da ide i druga faza promjena Ustava. Niko, međutim, ne želi da kaže šta je to druga faza. Ali, ako imaju obavezu da građanima u Tuzli, Mostaru i Sarajevu objasne šta je druga faza, onda i građanima u RS, koji su dio BiH, treba da objasne hoće li biti druge faze izmjene Ustava i šta ona podrazumijeva.

NN: Ako ne znaju građani, znaju li političari iz RS šta podrazumijeva najavljena druga faza izmjene Ustava BiH?

ŠPIRIĆ: Imate veliki raspon razmišljanja u Federaciji po pitanju dogovorenih ustavnih promjena - od apsolutne negacije amandmana, što radi Haris Silajdžić, do apsolutne podrške, što rade Tihić i Lagumdžija. Tu je i negacija amandmana koju vrši klub poslanika iz hrvatskog naroda. Oni imaju pravo da vide i pozitivnu i negativnu stranu tih ustavnih amandmana. A šta se traži od srpskih lidera? Traži se jedinstvena priča i jedinstven način da se proda poraz. Smisao ulaska u ustavne promjene je bio da se obezbijedi efikasnija i jača država na uštrb entiteta. Onda izlazi Haris Silajdžić i kaže da ovo nije jačanje države, nego jačanje entiteta i da je on protiv toga i da traži da ostane kako je bilo. Međutim, istina je da su u ovoj fazi razgovora lideri iz RS napravili velike koncesije, ali način na koji su im za to zahvalili u Federaciji, na koji im je zahvalila međunarodna zajednica je najsnažnije upozorenje da stanu i razmisle.

NN: Vi, dakle, mislite da bi insistiranje na drugoj fazi izmjena Ustava, koja bi mogla da se tiče opstanka entiteta, moglo da dovede do propasti prve faze na koju su pristali lideri stranaka iz RS?

ŠPIRIĆ: Nemam ništa protiv zahtjeva za promjenama i korekcijama Ustava, ali negacija ustavnih promjena kao princip nije dobra za ovu zemlju i koči njen prosperitet. Kao princip nije dobra ni negacija države, ni negacija entiteta i zato, ako druga faza ustavnih izmjena znači negaciju entiteta, upozoravam lidere iz RS da stanu. Međunarodna zajednica mora da nam objasni šta je druga faza ili ćemo kao guske u magli napraviti koncesije u prvoj, a u drugoj sami potpisati da smo se prevarili u prvoj.

NN: Predsjednik Vaše stranke i premijer RS Milorad Dodik kazao je da je usvajanje amandmana dovedeno u pitanje nakon odluke Ustavnog suda BiH o neustavnosti simbola Republike Srpske. Kako gledate na to?

ŠPIRIĆ: To je stav lidera moje političke partije i to poštujem. Vidjećemo koliko je ozbiljno to upozorenje, a ja mislim da jeste isto onoliko koliko je neozbiljno ponašanje onih koji treba da prate to upozorenje.

NN: U javnosti se mogla čuti teza da je zahtjev za ocjenu ustavnosti simbola RS dogovor SDA i SDS-a kako bi se digle tenzije pred izbore. Imate li Vi saznanja o tome?

ŠPIRIĆ: Nemam ta saznanja i mislim da su ona proizvod mašte. Odluka Ustavnog suda BiH o neustavnosti simbola RS ide na ruku bošnjačkom korpusu i donesena je da bi smirila strasti u FBiH koje je razbuktao Haris Silajdžić u vezi s ustavnim promjenama. Simptomatično je da Ustavni sud nije razmatrao zahtjev Borislava Paravca o tužbi protiv SCG, nego je saopštio da će to odložiti kada bude donesena konačna presuda u Hagu. To govori da se Ustavni sud politički ponaša i pokazuje sav jad, čemer i tragediju ove države.

NN: Mislite li da bi sve i da dođe do ukidanja entiteta ili njihovog svođenja na beznačajne regije to bio recept za prosperitet BiH?

ŠPIRIĆ: Naravno da ne bi. U razgovorima o ustavnim promjenama se postavlja pitanje o ukidanju entitetskog glasanja, a entitetsko glasanje nije nacionalno, nego regionalno glasanje, jer u poslaničkoj strukturi RS nemamo samo Srbe, nego i Bošnjake. Zato je priča o ukidanju entitetskog glasanja u stvari nastavak političke borbe da se entiteti ukinu jer su oni nepoželjan politički proizvod sa stanovišta bošnjačkog korpusa. Hrvati žele isto i kažu kada oni ne mogu imati treći entitet, zašto bismo ga onda imali mi.

Ne mislim da je moguće pod raznim vrstama pritiska raditi na preuređenju BiH, mimo volje srpskog naroda ili bilo kojeg naroda koji živi u ovoj zemlji, jer tako nećemo napraviti državu koja će biti poželjna u evropskoj zajednici.

NN: Niste mi odgovorili na pitanje - hoće li ustavni amandmani biti usvojeni u parlamentu?

ŠPIRIĆ: Međunarodna zajednica će učiniti sve da se ti amandmani usvoje i mislim da će ti pritisci uroditi plodom i da će amandmani na Ustav biti usvojeni u parlamentu. Isto tako mislim da je međunarodna zajednica vješto ostavila Harisa Silajdžića izvan procesa pregovora da bi on bio pogonsko gorivo za otvaranje druge faze izmjena Ustava. Jer ako su našli model da za pregovarački sto dovedu Dodika, Ivanića, Čavića, Lagumdžiju, Tihića, Čovića, kako to da ne mogu Harisa Silajdžića? To je priča za malu djecu.

NN: BiH bi trebalo da ispuni još dva uslova koja je EU postavila u Studiji izvodljivosti, jedan je reforma policije, a drugi Zakon o Javnom RTV servisu i sistemu, koji je nedavno usvojen u oba doma parlamenta BiH. Nakon usvajanja zakona došlo je do primjedbi poslanika, na šta se one odnose?

ŠPIRIĆ: Došlo je do zastoja u implementaciji zakona, jer sada treba da se formiraju upravni odbori javnih servisa, entitetskih i državnih. Upozorili smo RAK da se prilikom izbora tih tijela mora poštivati zakon, ali su mnogi u BiH naučili na izvanzakonsku komociju. Parlament nije izabrao upravni odbor, jer želimo da on bude izabran u okviru zakonskih odredaba.

NN: Koja je Vaša pritužba u vezi s izborom?

ŠPIRIĆ: Parlament je dobio listu članova za izbor novog upravnog odbora, a u zakonu jasno piše da treba da nam dostave rang-listu. Ako nam dostave listu šest ili sedam ljudi, RAK ne može reći da su oni za njih svi jednaki, jer mora biti neki si-vi da se vidi rang-lista najuspješnijih kako bismo mi odabrali. Druga stvar je da mi po zakonu ne biramo samo tri člana UO, nego četiri. Oni su nama poslali da biramo trojicu, a jednog su tobože oni izabrali. Mislim da je to skrivena igra starih i novih struktura međunarodne zajednice pomiješana s domaćim strukturama. Ono što nećemo dozvoliti u državnom parlamentu to je hohštapleraj. U zakonu piše da konkurs za izbor članova UO mora biti objavljen u jednom od glasila i u utorak sam obavijestio RAK da mora ispuniti sve odredbe zakona ukoliko želi da se državni parlament očituje o tome. Mi već imamo u našoj parlamentnoj aktivi najavljene žalbe na ono što smo dobili od RAK-a i da ne bismo paralment uvukli u te žalbe, moramo sve uraditi po zakonu.

NN: Kada je u pitanju reforma policije, posljednjih dana premijer RS oštro je kritikovao sastav Direkcije za reformu policije, navodeći da on nije u skladu s postignutim sporazumom. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

ŠPIRIĆ: Direkciju je formirao Savjet ministara i nije je potvrdio državni parlament. Ona je organ Savjeta ministara, a ne parlamenta i zato mi u parlamentu, nažalost, nemamo informacije kako teče proces reforme policije. Pretpostavljam da se mora stvoriti političko raspoloženje u vezi s novim konceptom reforme policije da bi se moglo ući u suštinu i mislim da gospodin Dodik upravo želi da upozori na to da se moraju postići neka politička načela i principi koji nisu u koliziji sa evropskim standardima da bi se ušlo u reformu. Mnogi bi u ovoj fazi željeli da iskoriste međunarodnu zajednicu kao starijeg brata da bi se iz te reforme izašlo na način kojim se protive jedni ili drugi u BiH, sasvim je svejedno. Ipak, mislim da će taj proces biti uspješno priveden kraju u skladu sa Ustavom BiH i u skladu sa onim što sada u Ustavu piše. Mnogi su potrčali da reformišu policiju u skladu sa zamišljenim ustavnim promjenama. Bilo bi dobro da se držimo standarda i signala koji stižu iz Brisela kada je u pitanju reforma policije, jer je to pitanje zrelosti političkih partija u BiH.

NN: Stranka čiji ste visoki funkcioner odlučila je da uđe u izvršnu vlast RS nekoliko mjeseci pred opšte izbore. Da li je po Vama to bio ispravan potez i koliko će SNSD moći da realno promijeni situaciju u RS s obzirom na kratko vrijeme koje ima do izbora?

ŠPIRIĆ: Bio sam zagovornik odlučne akcije SNSD-a, koja je podrazumijevala da se bez obzira na to što je kratko predizborno vrijeme uhvatimo u koštac sa nagomilanim problemima. Tu je gospodin Dodik imao moju podršku, a ima je i danas. Bez obzira na to što je predizborna godina, SNSD je odlučio da preuzme odgovornost i pokuša uraditi realne stvari koje će birači pozdraviti i na osnovu njih dati šansu našoj političkoj opciji u naredne četiri godine. Borba protiv organizovanog kriminala je dugoročna i permanentna aktivnost i tu Vlada RS mora da ima podršku, jer znam da postoje kriminalci za koje ne bi niko zažalio da budu iza rešetaka i koji su najviše zla nanijeli BiH i RS. Do izbora je moguće izvršiti i reviziju nekoliko privatizacijskih projekata koji bodu oči običnim ljudima i stvoriti uslove da građani počnu da vjeruju da taj proces provjere neće stati i da nagrade ovu vladu RS za stvaranje demokratskih uslova koji će izdržati probu budućeg vremena. Moguće je izvršiti i korekciju plata i penzija naviše kako bi građani osjetili da Vlada vodi računa o njima.

NN: Može li se sve to uraditi za svega nekoliko mjeseci?

ŠPIRIĆ: Realno može. I zato ovo nije bilo preuzimanje vlasti na sedam mjeseci, nego na četiri godine. Za ono što će uraditi do izbora, SNSD će dobiti podršku naroda da nastavi. Sve to, naravno, traži danonoćan rad Vlade i stranaka koje čine Vladu, pogotovo lidera i nas unutar SNSD-a. Ovo je izazovno vrijeme, a ograničavajuća okolnost ove vlade je i to što međunarodna zajednica može da ubrza, ali i da uspori procese. Jer kada prebrzo koračate, možete očekivati kratko podapinjanje.

NN: Na nedavno održanoj pres-konferenciji kazali ste da su kriminalne strukture u MUP-u RS najveća prijetnja opstanku RS. Šta će SNSD učiniti da se ta prijetnja otkloni?

ŠPIRIĆ: Moje mogućnosti nisu da dosežem do te mjere, ali mislim da je to najizazovniji sektor jer se tu krije najveća opasnost za Republiku Srpsku i sve nas. Ono što MUP RS nije uspio da napravi 15 godina, jeste distanca ljudi iz policije prema kriminalu, korupciji, drogi, prostituciji. Sve to se uglavnom vezivalo za ljude u policiji i zato ministru Stanislavu Čađi želim puno sreće i uspjeha, jer se bojim da upravo u ministarstvu koje on vodi treba napraviti najradikalniji iskorak. Mi imamo najozbiljnija upozorenja međunarodne zajednice da su strukture MUP-a RS - strukture kriminala i korupcije, što kod građana stvara osjećaj da umjesto da budu sretni što imaju MUP kao odbrambenu instituciju, moraju da se boje tog MUP-a. Ukoliko SNSD na adekvatan način riješi taj problem, ubijeđen sam u opstojnost RS.

Najveća nesreća bila bi da se RS uguši u kriminalu, a analize koje se čuvaju daleko od očiju javnosti i koje rade međunarodni i domaći stručnjaci upravo upozoravaju na to. Mislim da je jedna cijela generacija nestala u kriminalu i da ne postoji oblast društvenog života u ovom entitetu i državi BiH da nije zahvaćena kriminalom.

NN: Kažete da postoje analize, ali da se čuvaju daleko od očiju javnosti. Jeste li ih Vi čitali?

ŠPIRIĆ: Postoji mnogo analitičkog materijala koji sam imao priliku da čitam i koji ne dolazi iz samo jednog izvora. To su procjene i domaćih i međunarodnih institucija. Logično pitanje koje se postavlja jeste da li je stvarno moguće da u RS nije moguće rasvijetliti nijedno ubistvo, nijednu ozbiljnu pljačku, nijednu kriminalnu privatizaciju, ništa. To nas sve upozorava na spregu politike i organizovanog kriminala.

NN: Često se može čuti teza da ništa bolje nije ni u drugom dijelu BiH, u Federaciji, jer ni tamo nije moguće rasvijetliti nijedan bombaški napad, ubistvo, ali da o tome piše vrlo malo medija?

ŠPIRIĆ: To je ono što ne treba da nas ohrabri i veseli, jer su i RS i FBiH dvije cipele jednog tijela i obje će doći na red. Problem je, međutim, u tome što u onome što se zove kriminal u BiH nije amnestirana ni međunarodna zajednica. Mnogi iz tih krugova nisu ovdje došli da prodaju čistu diplomatiju, nego su i sami dio kriminalnog miljea. Oni ponekad podstiču kriminal, a ponekad aktivno učestvuju u njemu.

Smatrama da je tačna teza da u FBiH situacija po pitanju organizovanog kriminala nije ništa bolja nego u RS i da je čak i gora, ali od raspada Jugoslavije srpskom narodu se redovno ispostavlja negativna faktura u svakom segmentu. Ali, upozoravam one koji šalju te fakture da postoji i kontrafaktura koja ih neće zaobići.

NN: Vrlo često se ovdje govori da je došlo do kohabitacije vlasti, međutim ta teza je pogrešna ako se ima u vidu da predsjednik mandat nije povjerio kandidatu iz opozicije u parlamentu, već da je mandat dobio onaj ko ima skupštinsku većinu u parlamentu. Kome onda koristi teza o kohabitaciji vlasti - SDS-u ili SNSD-u i šta ona treba da znači?

ŠPIRIĆ: Politička situacija u RS je dosta složena. Lideri najjačih političkih partija su se našli u ćošku i sada jednostavno traže aktivan izlaz iz te situacije. S obzirom na to da je ovo godina ustavnih reformi, da je donesena odluka Ustavnog suda o simbolima RS, da je ovo godina tužbe BiH protiv SCG, lideri u RS su svjesni da nijedan sam ne može dati odgovor na sva ta pitanja i ovo je zajedničko batrljanje ili u uspjehu ili u blatu. To je ono što ih tjera na prividnu kohabitaciju. Sve njih zajedno.

Priča o kohabitaciji u ovom trenutku svakako više odgovara SDS-u, nego SNSD-u. Ali, to je sasvim svejedno i u ovom trenutku najmanje bitno, bitno je da li postoji minimum onog ispod kojeg lideri neće ići, bitno je da li lideri političkih stranaka u RS mogu građanima da daju sliku RS danas, za četiri godine, za 15 godina. Ako je to tako, onda meni ne bi smetala bilo kakva kohabitacija.

NN: Ali, priča o kohabitaciji potpuno suprotstavljenih političkih opcija prijeti da sludi biračko tijelo?

ŠPIRIĆ: Biračko tijelo je dovoljno sluđeno da ih dodatno ništa ne može sluditi. Ovo je država i entitet u kojem će biti mnogo neprirodnih saveza. Srbi su uvijek pokazivali jedinstvo u porazu i bojim se da uvijek kada dođe do jedinstva stvaraju pjesme, dok procesi idu sasvim drugim tokom.

NN:U čemu to vidite poraz?

ŠPIRIĆ: Poraz je u tome što svi pričaju da RS nije dala ništa u ovim promjenama Ustava, a u suštini upravo je RS jedina dala ustupke i prenijela nadležnosti kako bi ojačala državu. Treba biti iskren prema svojim građanima i kao što političari u Federaciji objašnjavaju šta će nam uraditi u drugoj fazi, mi sami treba da kažemo šta smo uradili u prvoj.

NN: Pa, zašto neće da kažu?

ŠPIRIĆ: Zato što im je stalo do glasova svoga stada, jer je biračko tijelo već sada polarizovano. Biračko tijelo je podijeljeno na glasače SDS-a, SNSD-a, PDP-a, ali postoji i onaj drugi dio biračkog tijela i onaj ko ga probudi biće pobjednička partija.

NN: Ako sam dobro razumjela, Vi smatrate da su predstavnici RS u prvoj fazi ustavnih promjena dali dovoljno za funkcionalnu BiH?

ŠPIRIĆ: Moj osjećaj je da ako procesi budu ovako išli, onima kojima se daje nikada neće biti dovoljno. Međutim, problem je što ova generacija ne zna da kaže "nećemo više da dajemo". Dakle, pitanje je mjere isto kao i u životu. Problem je što lideri u ovoj zemlji ne objašnjavaju ništa onima u čije ime daju, oni objašnjavaju jedino međunarodnoj zajednici, jer ovdje postoji jedna dodvorička politika međunarodnoj zajednici u kojoj se trkaju ko će više da da!

NN: Kakva dodvorička politika, kada najviši predstavnici međunarodne zajednice kažu da su izmjene Ustava stvar dogovora političkih lidera?

ŠPIRIĆ: Da je kojim slučajem to tako, onda bi lideri stranaka pozvali ambasadore da im objasne dokle su došli u razgovorima, a ne bi ambasadori zvali lidere da im objasne dokle je došao njihov projekat. Tako da je to zamjena teza. Da je ovo stvarno domaći projekat, onda bi lideri u BiH pozvali ambasadore i rekli im da su projekat zavšili i da žele da ih informišu kako su to divno uradili, a ne bi ambasadori njih zvali. Gdje je onda, molim vas, tu domaći proizvod?