Datum: 08.04.2006
Ademir Kenović, režiser i producent,  koji zna kako    osvojiti publiku

Mirsada Lingo

Ademir Kenović: Kada radim film želim  samo preživjeti snimanje

Ademir Kenović, bosanskohercegovački režiser i producent, kaže da je ljubav prema sedmoj umjetnosti, filmu i režiji tradicija u njegovoj porodici.

"Već u gimnaziji znao sam da ću biti režiser i da će moje životno opredjeljenje biti vezano za filmsku umjetnost. Volio sam filmove, a sve to korijene vuče iz porodice. Moj dajdža je bio producent i moj tata je cijeli život bio u 'Proleteru', u dramskoj sekciji, glumio je, mama je bila asistent režije. Kao dijete sam se sretao sa radom na filmu. Sjećam se, bio sam veoma mali kad sam bio statista u filmu 'Parče plavog neba' 1957/1958. godine. Film me je fascinirao, priča Kenović.

SPAVAO U MONTAŽI

U gimnaziji je shvatio da nije dovoljno samo voljeti film i htjeti baviti se režijom. Da je za to potrebno obrazovanje, mnogo truda i odricanja.

"Upisao sam se na engleski jezik i književnost. Potom sam bio u Americi gdje sam studirao film, a nakon toga sam u Sarajevu upisao Akademiju za pozorište, film, televiziju i radio. Diplomirao sam 1976. godine", objašnjava Ademir.

Dodaje kako je diplomirao na predstavi "Staklena menadžerija", a to je ujedno i njegova prva profesionalna režija u Kamernom teatru '55 u Sarajevu.

"Napravio sam još nekoliko predstava, zatim sam počeo raditi na televiziji. To je za čovjeka koji se želi baviti filmom najbolja praksa. Imaš priliku mnogo da radiš. Mnogo sam radio. Različite stvari, programe, emisije", priča Ademir.

Kaže da je 1980. godine s grupom ljudi kupio jedan studio te da je to bio prvi privatni studio u BiH.

"Oformivši taj studio ostvario sam svoj dugogodišnji san da spavam u montaži. Spavao sam i radio u montaži", objašnjava Kenović.

Priča da je u to vrijeme radio različite stvari, najviše reklame industrijske, spotove…..

"Radio sam dosta muzičkih stvari, rockenroll. Volio sam i klasičnu muziku i to sam radio, te dokumentarne programe", dodaje Ademir.

TAKO JE NASTAO "KUDUZ"

Kaže da je 1985. godine pročitao scenarij "Ovo malo duše" i napravio je taj film koji je u početku bio TV drama. To je ujedno bio i njegov prvi dugometražni igrani film.

"Nisam radio sa filmskim produkcijama dok se nije desio 'Ovo malo duše'. Tada su neki producenti počeli dolaziti, pa me zapitkivati; 'Bil' radio ovo, ono…'. Dobio sam ponudu da pravim kratki igrani film, a ja sam pomislio 'što ću praviti kratki film, kad sam ja napravio dosta kratkih filmova. Napravit ću dugi film'. Iz neke ljutine napisao sam jedan scenarij, koji je bio za muzičku komediju, a baziran na dogodovštinama grupe 'Zabranjeno pušenje'. Na moje iznenađenje to je prošlo na konkursu za tadašnji Fond za film u BiH. To je bilo 1987. godine. Kad je to prošlo, ponovo su me kontaktirali neki producenti i rekli: 'Evo hoćeš li raditi film'. Vidio sam da je to neka komedija koja se meni ne radi uopšte. Tako sam pozvao Abdulaha Sidrana, sjeli smo i nastao je 'Kuduz'", priča Kenović.

Kaže kako mu je Sidran tada pokazao neke njegove teme, te da je imao 24 razna naslova. Od adaptacija djela Hamze Hume, do nekih svojih.

"Jednom sam radio neku priču sa 'Bijelim dugmetom', u nekom kamiončiću smo putovali i ja sam želio da moj film uradim na taj način, u tom ambijentu. Onda smo se sjetili događaja u kojem je čovjek ubio ženu zbog prevare i potom se krio od policije. Sjetili smo se Keće. Pozvao sam mog prijatelja advokata koji mi je ispričao da je ona imala i malo dijete kojeg je Kećo volio… i onda smo počeli istraživati. Išao sam kod Kećinog advokata, sudije… ispitivao sam Kećin život. Za nekoliko mjeseci smo napravili jednu verziju scenarija. Tako je došlo do Kuduza", objašnjava Ademir.

Kaže da je Nedimu Džuheriću ponudio da napravi film o pravljenju filma "Kuduz", koji je nosio naslov "Istine i laži".

"To je bio vrlo uspješan dokumentarac od sat vremena, jako potresan. O tome šta je bio pravi Kećin život. Tako je nastao 'Kuduz' koji se pojavio kao prvi moj film, iako to nije bio moj prvi film. Obišao je mnoge festivale, dobili smo specijalnu nagradu Evropske filmske akademije", priča Kenović.

Ističe da nije očekivao toliki uspjeh "Kuduza", te da je razmišljao samo o tone kako napraviti film.

"Kad radiš film to je tako težak proces, da samo misliš o tome kako da spasiš život i da preživiš snimanje. O svemu što je poslije toga, čovjek ne misli. Kad čovjek pravi film rijetki su momenti kad je sretan zbog toga, jer uvijek misliš na ono što nije napravljeno. Meni je drago čuti da ljudi vole moj film i da je dobar, ali ja to ne znam. Uvijek se sjećam onog 'međutim' i onog 'ali'", govori Ademir.

O SAVRŠENOM KRUGU

Nakon velikog uspjeha "Kuduza", došao je i "Savršen krug", prvi dugometražni igran film urađen u Sarajevu i BiH nakon rata.

"Na početku rata počeo sam raditi dokumente i shvatio sam da moram napraviti film o tome. Veoma rano sam sa Sidranom počeo razgovarati o tome šta da radimo. Počeo sam ga nagovarati da pravi priču. Izmislio sam priču o njemu i njegovom, našem prijatelju Marku. Nije ga bilo lako nagovoriti, ali uspio sam tako što sam ga ubijedio da piše svoja iskustva. Radeći na tom tekstu dobili smo jedno 270 stranica raznih događaja, autobiografskih iz Avdinog života. To je kao dva i po filma. Onda smo dio po dio prilagođavali ovome što je na kraju ispao film. Sjećam se da je Sidran, napisao kako se jednom kad se ujutro vratio pijan kući imao neku mačku na ramenu i da je ispred svoje kuće sreo nekakvu djecu koju nije poznavao i da je jednog malog pitao odakle si ti, a dječak mu je rekao: 'Niodakle'. To je bio povod za film, i tako smo došli do priče susreta pjesnika Hamze Hume i ovo dvoje djece i onda smo istražili kako bi do toga moglo doći i nakon dugih pet godina nastao je film", priča Ademir.

SNIMITI FILM UVIJEK JE TEŠKO

Objašnjava da ne postoji velika razlika kada je u pitanju produciranje filma u BiH i u svijetu.

"S jedne strane to je potpuno isti posao. Uvijek se radi o tome da se pokušava obezbijediti priča, prikupiti ljudi i organizirati neki novci. Sve vam je, na neki način, slično. Snimiti film je uvijek teško, bilo gdje da se nalazite. To je težak posao. Normalno, u zemljama koje su organiziranije koje nisu imale zemljotrese i ratove, jednostavnije je postoje uhodani putovi kojima se može novac obezbijediti. To je jedan vrlo težak posao baviti se pordukcijom ovdje. Postoji niz punktova koji se moraju povezati da bi se film napravio", dodaje Kenović.

Kaže da je film lijepa umjetnost, te da je teško jer mnogo je temeljnih elemenata bez kojih se ne može zamisliti film.

"Nekima se dojima da je snimiti film stvar pojedinačnog uspjeha, talenta. Daleko je od toga. Talent jeste preduslov, osnovni, ali talent u filmu je i izmisliti priču, realizovati je i plasirati je", kaže Kenović.

Ističe na kraju da ga već duže vremena opsjeda jedna priča koju bi volio raditi.

"Čini mi se sada da ću se, kada se malo odmorim, posvetiti tome. Nakon produkcije Srđanovog filma, radit ću moj film", rekao je Kenović.

Biografija

Ademir Kenović, rođen je u Sarajevu 1950. godine. Studirao je u rodnom gradu, a potom 1972-1973. studira film, englesku literaturu i umjetnost na Dennison univerzitetu (Ohio, USA). Godine 1974. diplomirao je engleski jezik i literaturu na Univerzitetu u Sarajevu sa radom na temu "Šekspir i film". Od 1989. godine profesor je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Filmovi Ademira Kenovića učestvovali su i nagrađivani na međunarodnim filmskim festivalima. Njegov film "Kuduz" bio je nominovan za nagradu Evropske filmske akademije u kategorijama za najbolji film, glumicu i muziku, a žiri mu je dodijelio specijalnu nagradu. Film iz 1994. "Čovjek, Bog, Monstrum", koji je prikazan na Filmskom festivalu u Kanu, Evropska filmska akademija proglasila je najboljim dokumentarnim filmom te godine. "Savršeni krug" dobio je Prix Francois Chalais i Prix Cannes Junior u Kanu; "Veliku nagradu", nagradu za najbolji film i najbolju režiju na Međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju; specijalnu nagradu "Van Leer" na festivalu u Jerusalemu i nagrade publike na festivalima u Kvebeku i St. Luisu, a Evropska filmska akademija nominovala ga je u kategorijama za najbolji film i najbolji scenario.

Producirao je filmove "Gori vatra" i "Kod amidže Idriza" Pjera Žalice, "Karaulu" Rajka Grlića i "Ljeto u zlatnoj dolini" Srđana Vuletića.

Najdraži filmovi

Ademir Kenović kaže da su mu omiljena dva filma snimljena na prostorima bivše Jugoslavije "Ko to tamo peva" i "Samo jednom se ljubi".

"To su mi najdraži filmovi. I 'Sjećaš li se Doli Bel' mi je drag film. Volio sam gledati i 'Ženu s krajolikom'. Teško da se mogu odlučiti samo za jedan film", objašnjava Kenović.