Datum: 29.04.2006
U prva dva mjeseca 2006. godine na području RS samoubistvo je izvršilo 46 lica

Alma Đozo, Dejan Bojanić

Raste broj samoubistava u Bosni i Hercegovini

Podatak da je tokom 2005. evidentirano 550 samoubistava u BiH nije toliko alarmantan koliko činjenica da je suicid u porastu u odnosu na prethodne godine. Takođe, zastrašujuća je i činjenica da je u prva dva mjeseca 2006. na području Republike Srpske samoubistvo izvršilo 46 lica, od čega je čak 30 slučajeva zabilježeno na području koje pokriva Centar javne bezbjednosti Banja Luka.

O uzrocima samoubistava teško je govoriti, a prema saznanjima policije, sociologa i psihijatara, uzroke najčešće treba tražiti u egzistencijalnoj prirodi i duševnom stanju samoubice.

Međutim, da je motive samoubistva teško otkriti, a još teže predvidjeti da će se neko odlučiti na takav drastičan korak, svjedoče posljednja samoubistva koja su se desila u Banjoj Luci.

Tako je mještane banjolučkog naselja Lauš nedavno šokiralo samoubistvo dvadesetjednogodišnjeg Zorana Račića. Račić se ubio kratežom napravljenim od puške M-48, kalibra 7,92 milimetra. Komšije i prijatelji ovog mladića kažu da nikad ne bi mogli ni pomisliti da bi on mogao izvršiti samoubistvo. Tvrde da je bio miran, tih i kulturan mladić.

Banjolučane je početkom aprila potreslo i samoubistvo četrdesetšestogodišnjeg Draška Filipovića, vlasnika jednog od najpoznatijih ugostiteljskih objekata u ovom gradu. Filipović se ubio vatrenim oružjem. Kao i u slučaju Račića, oni koji su ga poznavali po njegovom ponašanju nisu mogli ni naslutiti da bi se mogao odlučiti na takav potez.

UZROCI

Statističko-epidemiološka istraživanja u psihologiji i suicidologiji proučila su teze o pravilnostima koje prate suicidno ponašanje, odnosno faktore suicidnog rizika. Tako je dokazano da su suicidu sklonije osobe starije od 50 godina. Takođe, narušeni brak se javlja kao snažan suicidni faktor, zatim dolaze nezaposlenost, usamljenost, genetski kod, rastureni dom, depresivnost. Pri kraju ljestvice faktora koji utiču na samoubistvo su alkoholizam i narkomanija, hronična oboljenja. Interesantno je da je i naučno dokazano da se suicidi najviše dešavaju nedjeljom, te u zimskom periodu.

Doktorica Alma Bravo-Mehmedbašić, specijalista neuropsihijatrije, objašnjava da je nedjelja zadnji dan u sedmici, odnosno kraj jednog razdoblja i početak novog, te da se tada samci, usamljene osobe, bolesne i stare odlučuju na suicid.

"Kada je riječ o zimi kao godišnjem dobu, ona je sama po sebi teška, siva i depresivna, a prema svjetskim podacima depresija je kao uzrok samoubistva zastupljena 15 odsto", kazala je dr Alma Bravo-Mehmedbašić.

Uočljivo je i da postoji dominacija muškaraca u izvršenim, a žena u pokušajima suicida. Muškarci češće posežu za vatrenim oružjem kao sredstvom za oduzimanje života, dok se žene uglavnom odlučuju na samoubistvo tabletama, rjeđe nekim otrovima.

Psiholog Srđan Puhalo, kao jedan od razloga zašto je muškarac skloniji samoubistvu, navodi ulogu koju muškarac dobija još u djetinjstvu - da uspješno obavlja zadate uloge.

"Na području BiH muškarac je vaspitan tako da on treba da obezbijedi egzistenciju porodici, da je štiti i čuva i da bude dominantna i stabilna figura", kaže Puhalo.

Ako se u obzir uzme loša ekonomska situacija u zemlji, društvena nesigurnost i takva očekivanja, kod muškaraca dolazi do raskoraka između stvarnih mogućnosti i očekivanja.

"Ukoliko ne uspiju da ispune zahtjeve i očekivanja porodice, prijatelja, rodbine i okoline javlja se osjećaj krivice. To stvara destruktivno ponašanje, a u takvom stadijumu može doći do samoubistva", smatra Puhalo.

Dr Nera Zivlak-Radulović, psihijatar specijalista, smatra da je još jedan od razloga zašto muškarci više dižu ruku na sebe i taj što su muškarci skloniji alkoholu, koji je jedan od uzroka suicida.

"Alkoholičari i narkomani inače spadaju u rizičnu grupu za samoubistvo, koje kod njih zovemo bilansno samoubistvo. Kada im postane teško da se bore sa svojim problemom, oni se odlučuju na samoubistvo", kaže Zivlak-Radulovićeva.

Alkoholičari to čine, nastavlja, na razne načine vješanjem, vatrenim oružjem, a narkomani predoziranjem, a praktično preventivno djelovanje u pravcu sprečavanja širenja alkoholizma i narkomanije smanjilo bi jednim dijelom broj suicida.

Naravno, nisu samo narkomani i alkoholičari oni koji izvršavaju ili pokušavaju izvršiti samoubistvo.

KRIZNE SITUACIJE

U rizične grupe spadaju i duševni bolesnici, depresivne osobe, stariji bolesni ljudi, itd. Kod većine ljudi se u životu mogu desiti promjene ili problemi za koje oni misle da ih u datom momentu ne mogu prevazići. To su takozvane krizne situacije. Tada se mogu desiti pokušaji samoubistava ili samoubistva. Vrlo je važno na vrijeme prepoznati da neki član porodice ima problem i pokušati mu pomoći, a problem se može prepoznati ukoliko dovoljno pažnje poklanjamo jedni drugima i ukoliko imamo zdravu komunikaciju unutar porodice.

Kod takvih osoba porodica bi, ili ljudi iz okruženja, morali prepoznati nagle promjene u ponašanju, zatvorenost u sebe, nesanicu, nervozu, pad raspoloženja. Stručnjaci poručuju da je sa takvim osobama ponekad dovoljan i samo jedan dobar razgovor, čak samo jednog člana porodice, koji će pružiti podršku u rješavanju krizne situacije. Ali, i nakon trenutnog prevazilaženja takve situacije preporučljivo je potražiti pomoć psihijatra ili psihologa.

Dr Nera Zivlak-Radulović navela je primjer jedne svoje pacijentkinje:

"Riječ je o djevojci koja je bila odličan student i veliki optimista. Onda joj se dogodila tragedija koja ju je strašno pogodila. Poginuo joj je otac za koga je bila emotivno snažno vezana. Zapustila je fakultet, raspoloženje joj je naglo opalo i pokušala je da se ubije. Potražila je pomoć i trebao joj je samo dobar razgovor. Nekoliko je puta dolazila na terapije da bi nakon tih terapija položila dva ispita i gotovo potpuno prevazišla tu krizu".

Samoubistvu, navode stručnjaci, uvijek prethodi trenutak duševnog rastrojstva čovjeka. Samoubica je nekada i prije samog čina bio duševno bolestan. Stoga svaki ljekar mora ozbiljno pristupiti svakoj osobi koja je pokušala izvršiti suicid. Takvim osobama predstoji period stabilizacije, najprije fizičko, a zatim i psihičko prilagođavanje. Ne postoje vremenska ograničenja, period oporavka za svaku osobu je drugačiji.

"Kada se malo oporave razgovaramo s njima o onome što se desilo, pokušavamo da saznamo više, iako znamo da često simuliraju, govore da više nikada to neće ponoviti, a jasno je da i dalje o tome razmišljaju. Kada procijenimo da je opasnost prošla, oni se vraćaju kućama, ali mi i dalje pazimo na njih", objasnila je dr Alma Bravo-Mehmedbašić.

PENZIONERI NAJČEŠĆE SAMOUBICE

Najviše samoubistava u posljednjih pet godina počinila su lica starosne dobi preko 50 godina. Uzroci samoubistva kod starijih osoba mogu biti teška bolest, nezadovoljstvo postignutim u životu, ali i velika usamljenost i depresija.

"Penzioneri sebe doživljavaju kao teret, penzija im nije dovoljna da obezbijede normalan život, a često nema ko da im pomogne. Iz tih razloga vjerovatno se odlučuju na suicid", pojasnio je Puhalo.

Prema riječima Radovana Pejića, portparola direktora policije RS, na smanjenju broja suicida mora se djelovati organizovano.

"Struktura uma samoubica je kompleksna i morala bi se studioznije analizirati, istražiti i izučiti na čemu bi se morale angažovati i druge institucije i organizacije, kako iz Vladinog, tako i iz nevladinog sektora. Mi iz policije smo spremni učestvovati i ustupiti naše podatke do kojih smo došli u vođenju istraga, odnosno prilikom vršenja uviđaja. Međutim, u dosadašnjem radu nismo uočili da su i druge institucije dale svoj doprinos u smislu cjelovite analize i osmišljenog programa na prevazilaženju uzroka koji dovode do izvršenja samoubistava", kaže Pejić.

Njegovo mišljenje dijele i psiholozi, a svi se slažu u jednom... Za smanjenje broja samoubistava u BiH potrebno je obezbijediti bolje egzistencijalne uslove, a u preventivno djelovanje moraju se uključiti sve institucije počevši od institucije funkcionalne porodice.

Crna statistika

Prema podacima MUP-a RS, u 2005. godini izvršeno je 290 samoubistava. U najvećem broju slučajeva radi se o starijim i bolesnim ljudima, a samoubistvo je izvršilo 213 muškaraca i 77 osoba ženskog pola, što opet pokazuje da su muškarci skloniji suicidu. U MUP-u FBiH tokom 2005. godine evidentirano je 260 samoubistava, potvrđeno je u MUP-u FBiH. Najviše samoubistava u prošloj godini, ali i u 2004, zabilježeno je na području Tuzlanskog kantona, tačnije 99. U Kantonu Sarajevo u prošloj godini zabilježeno je 45, a u Zeničko-dobojskom dva slučaja manje. U Unsko-sanskom kantonu registrovana su 23 samoubistva, 11 u Hercegovini, u Posavskom i Bosanskopodrinjskom po sedam, dok se stanovnici Livanjskog kantona rijetko odlučuju na samoubistvo, pokazuju statistički podaci.

Vješanje je "tradicionalni" način na koji se u većini slučajeva počini samoubistvo.

Od 46 samoubistava u prva dva mjeseca ove godine u RS najviše je izvršeno vješanjem - 19, upotrebom vatrenog oružja - 12, aktiviranjem minsko-eksplozivnih naprava - devet. U FBiH se protekle godine najviše ljudi ubilo vješanjem - 135 lica, a najmanje utapanjem - 32.

Suicid kao intimni čin

U antičkoj Grčkoj samoubistvo je posmatrano kao intimni čin, kao gest u kome se iskazuje ljudska sloboda izbora između života i smrti. Ipak, na društveno vrednovanje suicida uticala je i činjenica da je onaj koji se želio ubiti morao obrazložiti "dobre" razloge za taj korak pred Senatom. A Senat je bilo tijelo koje je "davalo dozvolu" za napuštanje ovog svijeta na nasilan način.

Stari Rimljani su otišli i korak dalje dajući samoubistvu elemente duševno opravdanog, pa čak i pozitivnog, dostojanstvenog čina. Srednjovjekovno crkveno učenje donijelo je preokret u tretmanu suicida, osuđujući ga kao djelo u kome pojedinac preuzima božju ulogu u oduzimanju života.

Najviše interesa za suicid u početku naučnog tretmana ove pojave pokazala je psihijatrija, te je u prvim udžbenicima psihijatrije čak tretirano kao simptom mentalnog oboljenja. Krajem 19. vijeka pojavila su se prva ozbiljnija istraživanja fenomena suicida u okviru socioloških studija. Emil Dirkem, najpoznatiji teoretičar samoubistva među sociolozima, postavio je teoriju koja je i danas na snazi, a sastoji se u tezi da je ovaj fenomen rezultat poremećene socijalne ravnoteže i narušenih odnosa između pojedinca i socijalnih institucija.