Datum: 06.05.2006
Ivo Miro Jović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine

Nataša Krsman

Ivo Miro Jović: "Država s tri naroda ne može  se dijeliti na dva dijela"

Svima koji Bosnu i Hercegovinu dijele na dva dijela Ivo Miro Jović, član Predsjedništva BiH, poručuje da je to nemoguća matematička formula, jer se na dva dijela ne može dijeliti država u kojoj žive tri konstitutivna naroda. Prema Jovićevoj ocjeni, BiH je propustila šansu za napredak kada su odbijeni amandmani na Ustav u bh. parlamentu.

"Kada imamo s jedne strane sve međunarodne čimbenike i obećanje Stejt departmenta da idemo u drugu fazu, tu šansu nije trebalo propustiti. Nisam zadovoljan svim ponuđenim rješenjima kao Hrvat, ali previše se uplelo politikanstvo jer sada nismo ništa dobili. Ovi koji su bili protiv pokazali su da je najbolje rješenje koje sada imamo. Ovo pitanje će se opet pokrenuti, ali ne znam hoće li biti volje da se nastavi na ovaj način, ne znam kakva će biti naklonost međunarodne zajednice i koliko smo ugrozili pregovarački dio sa EU", kazao je Jović.

Nezadovoljan je položajem Hrvata u oba entiteta, i smatra da takav odnos prema jednom narodu ne može biti ponos ni međunarodnoj zajednici, ali ni Bošnjacima i Srbima. Ističe da Hrvati nisu ravnopravni, te da nemaju priliku to glasno ni reći jer "nemaju svoj medij u BiH".

Svoje nezadovoljstvo ne krije ni odnosom pravosuđa kada je u pitanju kažnjavanje zločina počinjenih nad Hrvatima i zbog toga Haški tibunal smatra političkim sudom. Jović ističe da na predstojećim izborima postoji opasnost da hrvatskog člana Predsjedništva BiH neće izabrati hrvatski narod.

NN: Godinu dana ste u Predsjedništvu BiH. Da li ste zadovoljni onim što je učinjeno za ovo vrijeme?

JOVIĆ: U kratkom sižeu mogao bih reći da je onaj zacrtani projekat i plan rada kojeg sam zatekao ostvaren u potpunoj punini. Ima elemenata na koje možemo biti jako ponosni, a ima i elemenata koje smo htjeli, a nismo uradili iz objektivnih razloga. Ne vidim ni jedan subjektivan razlog da Predsjednišvo nešto nije htjelo da uradi. Ovaj kolektivni šef države ima svoju prošlost, svoju povijest i ja se zalažem da on oslikava svoju multikurtularnost i multietničnost BiH. Ta rješenja koja mi ovdje nasljeđujemo 40 i više godina zagovarali smo i u ovim ustavnim promjenama, koje nisu prošle. Mi smo zemlja u kojoj još postoje objektivni strahovi, ne subjektivni. Mi smo postkonfliktna zemlja, deset je godina kako smo izišali iz rata i jako je važno da imamo Predsjedništvo koje oslikava našu stvarnost i svu strukturiranost BiH. Ova razina vlasti kada je ovako koncipirana nešto je skuplja, ali demokracija nema cijenu. Jednakopravnost i pravičnost nemaju cijenu.

NN: Koliko je podrška članovima Predsjedništva u bh. parlamentu bitna za uspješan rad? Imali smo prilično nejasnu situaciju u parlamentu oko usvajanja amandmana na Ustav BiH koje je uputilo Predsjedništvo?

JOVIĆ: U ovoj trodiobi vlasti: zakonodavne, izvršne i sudbene, pozicija Predsjedništva je takva da smo uvijek u posrednom odnosu preko Ministarskog vijeća spram zakonodavnog dijela vlasti. Odraz stanja na terenu kroz izraženu volju birača formira parlamentarnu većinu, a ta volja birača treba oslikavati i Predsjedništvo BiH. Teško je uskladiti sve to, jer imamo u vidu da su parlamentarci ljudi koji jednim dijelom promišljaju kao građani BiH, a drugim dijelom su uokvireni u određenu politiku. Kada su uokvireni u neku politiku i zaduženi su za njeno izvršenje, teško onda da možemo u svakom trenutku postići visok stupanj zajedničkog. Međutim, pokazalo se kroz neusvajanje ustavnih promjena u parlamentu koliko smo  odmakli od onoga što bi se moglo nazvati shvaćanja da bi se stvari mogle odvijati kroz konsenzus, ustupak i zajedništvo.

NN: Da li su izigrani birači koji su povjerenje dali HDZ-u, jer u parlamentu gotovo i nema njihovih poslanika i odbijaju se prijedlozi HDZ-a?

JOVIĆ: Stvar je to moralnog digniteta. Ja sam od jednog broja tiskovina u Sarajevu bio ismijavan kada sam rekao da je pripadnost stranci skupina istomišljenika koji plaćaju članarinu. Ako je to tako, onda je za ljude koji sjede u parlamentu, a došli su iz HDZ-a i nisu poslušali ono što stranka traži, jedino moralno vratiti mandat. To je moralno, ali kao što vidimo oni ne samo da nisu vratili mandat već koriste svaku prigodu raditi protiv naše stranke.

NN: Razmimoilaženja u HDZ-u bila su vidljiva i prilikom glasanja za Vaše imenovanje u Predsjedništvo, ali tada je vrh stranke to negirao.

JOVIĆ: Sigurno da je i prije mog imenovanja bilo situacija kada su neki zastupnici HDZ-a napuštali dvoranu prilikom glasovanja za prijedloge koje je promovirao ili tražio vrh HDZ-a. To je kulminiralo u vrijeme mog imenovanja za popunu Predsjedništva. Ljudi nisu nikada dobili informaciju da zakon predviđa da jednim glasom za na parlamentu prijedlog prolazi. Tako mi je dovoljan bio i jedan glas, ali svakako da nije dobro što su dva člana HDZ-a bila suzdržana, jedan protiv, a nas dva za.

NN: Kako tumačite podijeljene stavove oko položaja Hrvata u okviru predloženih izmjena Ustava BiH? HDZ je podržala prijedlog izmjena Ustava, ali nije bilo podrške od ostalih stranaka s hrvatskim predznakom?

JOVIĆ: Mnogo je argumenata koji idu u prilog tomu da ova društvena zajednica nije jednakopravna. Nisam ni rekao da je Dejtonski ugovor  mirovni ugovor. To je ugovor koji je prekinuo rat, a mi smo u ovih deset godina trebali izgrađivati mir. Taj mir ne ide željenim tempom i duboko sam uvjeren da će doći vrijeme, jer drugačije ne može, kada će ova zemlja biti zasnovana na jednakopravnosti. Prije ili kasnije. Nećemo se tada baviti time ko je više, a ko manje ugrožen, već ćemo se baviti pitanjima prosperitetne zemlje na načelima Europe jedankopravnih naroda i građana. To mi i tražimo. Kada su ove ustavne promjene u pitanju, i ja sam nezadovoljan jer jedna zemlja je podijeljena na dva dijela među tri naroda. Volio bih znati koja je to formula koja garantira jednakopravnost? Nema je. Kada je Volfgang Petrič napravio sramne promjene 2001. godine, stvorio je zemlju koja je podijeljena između Bošnjaka i Srba.

NN: Na koju odluku bivšeg visokog predstavnika mislite?

JOVIĆ: Odluka kojom se uvode pravila OESS-a u Izbornom zakonu kojim je rečeno da BiH čine dva entiteta i u Vladu RS ulaze tri Hrvata, pet Bošnjaka i osam Srba, a u Vladu FBiH tri Srbina, pet Hrvata i osam Bošnjaka. Sada u Vladi RS imate tri Hrvata za koje samo njihova obitelj zna da su oni Hrvati. Ko stoji iza tih ljudi, koje biračko tijelo? Očito da će donositi odluke po diktatu onih koji su ih postavili. To potenciram zato što se odlučuje o suverenosti. Imamo famoznu odluku Ustavnog suda o konstitutivnosti. Mi možemo potrošiti dane uvjeravajući kako su tri naroda konstitutivna, ali nisu suverena. Hrvatski narod ne odlučuje o svom novcu, o svojoj sudbini, jeziku, kulturi, tradiciji, školstvu...To ne može biti ponos druga dva naroda u ovoj zemlji, ni međunarodnoj zajednici koja je ovdje da bi kontrolirala krizu, a ne rješavala je. 

NN: Bez izmjena Ustava u prvoj fazi da li se odgađa i rješavanje "hrvatskog pitanja" u BiH?

JOVIĆ: Kada je hrvatski narod u pitanju, imam jednu bojazan i to ću po prvi put izreći. Ne znam hoće li hrvatski narod ovoga puta na izborima izabrati svog člana Predsjedništva BiH ili će to za njih uraditi neki drugi narodi.

NN: Kako se to može desiti?

JOVIĆ: Znate da je jedan broj stranaka sa nacionalnom orijentacijom u svoje redove primio Hrvate i mogu ih kandidirati. Tko će za njih glasovati? To je ono o čemu moramo razgovarati sa predstavnicima druga dva naroda da se to ne dozvoli. Umjesto da smo osnaženi zajedništvom kod rješavanja ustavnih pitanja, imamo 18 stranaka sa hrvatskim predznakom i to tako mali narod kojeg je za 45 odsto manje nego prije rata na prostoru BiH. Zalažem se za politički pluralizam ali, kada je promjena Ustava u pitanju, zalažem se za nacionalni konsenzus i duhovno zajedništvo. Tada bi bili drugačiji i pregovaračka pozicija i konačan rezultat.

NN: Nisu li onda i sami Hrvati krivi za neravnopravnost o kojoj govorite?

JOVIĆ: Najveća nepravda je Dejtonski ustav. Treba znati da je od 1998. godine iseljeno iz BiH Hrvata onoliko koliko i u ratu, jer ljudi nisu vidjeli perspektivnost, ni jedankopravnost. Nema zastupljenosti u administraciji Hrvata ni u RS, ni u FBiH gdje Bošnjaci imaju većinu.

NN: Taj problem prisutan je u cijeloj BiH.

JOVIĆ: Imate li primjer gdje Hrvati čine većinu, bilo bi mi drago čuti.

NN: Kakva je situacija u Livnu, recimo?

JOVIĆ: U Livnu imamo šest tužitelja, a predsjednik je Srbin, a od njih šest je jedan Hrvat. Od sedam sudaca jedan je Hrvat, a predsjedatelj je Bošnjak.

NN: U pravosuđu je to riješeno, ali govorimo o opštinskoj administraciji.

JOVIĆ: Ja sam vam rekao jedan segment, ali i te kako je to riješeno i u općinama. A, znate šta znači imati tužiteljstvo, sudbenu vlast ili policiju.  U institucijama FBiH, recimo, zavodi za zapošljavanje imaju pet Srba, 41 Bošnjaka i dva Hrvata. Sada se objedinjava šumski sektor u središnjoj Bosni, zaposleno je 950 Bošnjaka i 135 Hrvata i to prolazi.

NN: A, zašto to prolazi?

JOVIĆ: Zato što nemamo mogućnosti. Ovo je demokracija viška ruku. Oni koji odlučuju dižu ruke, a mi nemamo dovoljno ruku za glasovanje.

NN: Kardinal Vinko Puljić nedavno je upozorio na sve češće pojave radikalnog islama u BiH, takozvanog vehabizma. Smatrate li da u BiH to zaista postaje problem zbog imidža u svijetu? 

JOVIĆ: Bilo kakav ekstremizam nije dobar i moramo se suprotstaviti takvim nastojanjima. Oko 1.000 ljudi je smijenjeno poradi antidejtonskog djelovanja. A, u Dejtonu je rečeno da su sve vojne strukture obvezne za 30 dana napustiti BiH. Mi smo imali situaciju u kojoj su ljudi iz tih formacija ovdje ostajali i poslije 14 godina i puni su ih ovdje mediji. Oni sa tih medija javno osuđuju i rad Predsjedništva. Ljudi koji nemaju ništa sa BiH kažu da ovdje sjede tri lopova i čak prijete članu Predsjedništva! To govori o nedosljednosti svih visokih predstavnika koji su ovdje bili, jer su bili u službi jedne politike - kako gore, tako bolje, a ne o rješavanju problema. Mi u 2006. godini tek imamo povjerenstvo koje će se baviti preispitivanjem dodjele državljanstava BiH. A, to nam je donijelo imidž zemlje od nepovjerenja. Naše dokumente mogli ste olako nabavljati i čujete u vijestima da se nakon hapšenja u svijetu ispostavi da je taj neko imao bh. dokumente. A, mi želimo biti odgovorna zemlja koja želi ukidanje viza prema EU. Neće doći do toga dok sami to ne pospremimo u kući. To za nas neće uraditi EU. Druga važna stvar je što je Sud u Hagu pokazao da je definitivno politčki sud i to me žalosti kao čovjeka.

NN: Zašto to mislite?

JOVIĆ: Umjesto da je pokazao da je to sud pravde koji će pomoći svojim odlukama u vraćanju povjerenja i da čovjek shvati da ne može zlo raditi, a dobrom se nadati, Hag je to propustio.

NN: Govorite o nekom konkretnom slučaju?

JOVIĆ: Govorim da nitko nije odgovarao za tragediju koju su prošli Hrvati. Nedavno smo imali slučaj dvojice optuženih za zločine nad Hrvatima. Iako je konstatirano kako je bilo 40 logora na području koje je on kontrolirao i da je 412 ljudi ubijeno gdje je on upravljao, on dobija dvije i po godine zatvora i odlazi kući kao da je prodavao dva džointa na Baščaršiji. To je jedan od slučajeva, ali sada uzmite da nitko, ama baš nitko za to nije odgovarao. Uzmite ta silna stratišta Hrvata od Grabovice, Uzdola, Buhinih kuća, Križančana, Maljina... I još se mediji u ovoj zemlji opredijele prema lošem, a ne nejakom. Vidite, ni u smrti nismo jednakopravni. O stradanjima Hravata ovdje se niti piše, niti govori. Drugi o tome u medijima svakodnevno govore i ja im na tome čestitam. Ali, nama je to onemogućeno.

NN: U nadležnosti Predsjedništva BiH značajne su tri kancelarije oficira za vezu s Hagom. Kontrolišete li tu oblast s obzirom da finansirate njihov rad?

JOVIĆ: Od 1992. do 2000. godine tamo je bio samo Ured  bošnjačkog časnika za vezu, a od 2001. godine otvorna su i druga dva ureda. I ovakve presude govore da smo možda kasno otvorili ostala dva ureda. Oni imaju budžet od po 521.000 KM po uredu.

NN: U javnosti Vas prepoznaju kao borca za treći javni RTV servis, ali ispostavilo se da to i nije baš evropski standard.

JOVIĆ: Nije to evropski standard i koji to govore, oni lažu.

NN: Ali nam je to jedan od uslova za pregovore sa EU.

JOVIĆ: Oni su rekli da treba formirati javni servis, ali nisu rekli kako on treba biti uređen. Međutim, oni koji ne priznaju da ovdje žive tri naroda, imaju tri jezika, tri tradicije i tri kulture, oni ovdje sve vide podijeljeno na dvoje. Uporno optužuju hrvatski vrh da je dijelio BiH i to će opterećenje nositi i moje unuče. S druge strane, BiH je podijeljena bez Hrvata, i zato niko nije kriv, a Hrvati su krivi što su htjeli nešto dijeliti. Trebamo onda vidjeti šta Europa nudi, a nudi to da su 27.10.2004. godine potpisane dvije povelje, jedna o prekograničnoj TV i jedna o regionalnim jezicima. Tu nam je garantovano ako nema jedan kanal na jeziku jednog od naroda da mogu koristiti kanal susjedne zemlje, a nama su prije toga ukinuli signal hrvatske TV. Susjedna Crna Gora omogućava separatne emisije za manjine, a ovdje to nije osigurano za jedan narod. Prema poveljama morali su najmanje jedan kanal na radiju i jedan na TV imati na jeziku nacionalne zajednice. To nitko ne zna, jer mi kao narod nemamo medija i ne možemo o tome ni govoriti. Tako je i sa zakonom o školstvu. OHR je reagirao na moj podnesak Ustavnom sudu BiH da zaštitimo svoj jezik u školama, jer dijete tu uči svoj jezik. Imam čak informaciju ovih dana da se brani pisati hrvatskim jezikom u MUP-u FBiH.

NN: Ko to brani?

JOVIĆ: Brani Uprava MUP-a FBiH. Ne žele prihvatiti da čovjek može pisati izvješće na svom jeziku. Kapitalne institucije nemaju memoranduma gdje je zastupljen hrvatski jezik, ali ima engleski. To je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, umjesto prosvjete i znanosti. Uporno postoje snage koje nas žele obezvrijediti i marginalizirati, razdvojiti, podijeliti i s nama ovladati. Ova zemlja nema budućnost bez Hrvata u njoj. Hrvata ima i biće ih. Koliko god ima pravičnosti prema njima, biće i prema ovim dvama drugim narodima u BiH. Ova zemlja će biti prosperitetna onoliko koliko je svi budemo doživljavali i svojom. Nema razloga da ovaku lijepu zemlju ne uredimo na korist svima, a ja se svojim radom zalažem za to. 

NN: Prethodni revizorski izvještaji pokazali su da Predsjedništvo BiH i ne štedi previše javni novac. Česta su putovanja, odlazi se na put s velikim delegacijama. Koliko ovako siromašna zemlja može sebi to da priušti?

JOVIĆ: Dvije zemlje koje imaju pola stanovnika u odnosu na BiH, a bili smo zajedno u bivšoj Jugoslaviji dolaze vlastitim zrakoplovima. Ili idem automobilom, ili idem zrakoplovom, iako kažu da sam strašiv, pa ne letim, ali nisam kao što vidite. Kolege iz Makedonije i Slovenije imaju svoje zrakoplove, da ne govorim o Srbiji i Crnoj Gori i Hrvatskoj. E, sada šta mi očekujemo kada malo ulažemo, da puno dobijemo? Koliko ulažemo, toliko i dobijemo. Ko je od medija zabilježio da sam u Briselu čekao u hodniku kada će Oli Ren izići sa sjednice na kojoj se rješavalo pitanje da li BiH ispunjava uvjete za otpočinjanje pregovora o pridruživanju? Smatrao sam da je moja obveza da podnesem trpnju i sačekam tu vijest. Tu je bio samo novinar Elvir Bucalo koji predstavlja Glas Amerike da prenese tu vijest.

NN: Taj novinar je dopisnik i Javnog RTV servisa BiH.

JOVIĆ: Da, ali se javljao za Glas Amerike. Ovim kritičnim osvrtima prema medijima želim ih potaknuti na istraživačko i odgovorno novinarstvo, te da oni obrazuju i pripremaju zemlju za Europu. Šokantno je da moje dijete čuje što se govori u tom javnom mediju koji hoće da ga još i plaćam.

NN: Plaćate li RTV taksu? To je zakonska obaveza.

JOVIĆ: Ne plaćam. Ima i zakonski neposluh. U mnogo se stvari neposluh građanski ispoljava. Vidjećemo šta će Ustavni sud reći, a nismo iscrpili ni Strazbur.

Vašingtonski sporazum je loš za Hrvate

NN: Je li problem neravnopravnosti nastao opredjeljenjem Hrvata u Vašingtonskom sporazumu?

JOVIĆ: Dobro je da netko pomene i Vošingtonski ugovor. Tim ugovorom Bošnjaci i Hravti stvorili su Federaciju BiH, ali taj ugovor nije implemntiran. Zato me čudi kako su poslanici iz reda hrvatskog naroda u federalnom parlamentu jako glasni kada govore o promjenama Ustava na razini države, a ništa nisu učinili da se mijenja nešto što je loše na razini FBiH. Taj ustav dovodi Hrvate u nejednakopravan položaj isto kao i Dejtonski ugovor. To je odgovornost Hrvata u federalnom parlamentu jer ništa nisu učinili da mijenjaju taj ustav. Ni međunardona zajednica nije učinila ništa da takvo što sugeriše. Isto je i sa Dejtonskim ustavom koji treba mijenjati uz konsenzus sva tri naroda.

"U ovoj državi Hrvat je dobar samo u zemlji ili u zatvoru"

NN: Zašto je propao projekat za organizovanje specijalne olimpijade u BiH 2009. godine za koji ste se zalagali?

JOVIĆ: Zato što nisam naišao na razumijevanje kod domaćih snaga ni u jednom mediju niti kod ljudi koji o tome odlučuju. Na zahtjev da se oformi komitet za sprovedbu nisam dobio suglasnost, mjesec dana sam čekao i gospodin Ričard Holbruk, koji je bio angažiran na tome, je odustao iako su bila osigurana sredstva. I Arnold Švarcneger bio je jedan od sufinancijera. Specijalna olimpijada bi bila na borilištima koja bi kasnije ostala za potrebe turizma, a mi moramo iskoristiti taj potencijal. Ideja nije prihvaćena jer je krenula od mene. U ovoj državi Hrvat je dobar samo u zemlji ili u zatvoru. Nemate nijednu osobu u BiH iz javnog, političkog, znanstvenog života o kojoj je nekada nešto napisano ili rečeno afirmativno. Nakon toliko godina u stotoj obljetnici za nobelovca Vladimira Preloga stavili su ploču na njegovoj rodnoj kući i to ne grad Sarajevo, već Hrvatsko kulturno društvo "Napredak". Nekakva kavana u Travniku je kao rodna kuća drugog nobelovca Ive Andrića, a to nema veze s njegovom kućom. Dva nobelovca, oba Hrvata, kad nemaju mjesta u BiH, kako će onda imati obični građani, ili ja kao političar. U Sarajevu ulica koja je prepuna smetljišta nosi ime Vladimira Preloga. U ovom gradu ubijen je doministar policije Jozo Leutar i da li možda neka policijska akademija nosi njegovo ime? Ne nosi ni sokak njegovo ime, a ne akademija.