Datum: 06.05.2006
Noć sa sarajevskim i banjolučkim"plavim anđelima"

Dejan Bojanić, Davud Muminović

"Nismo policajci iz filmova, ali i na nas pucaju"

Policajac je stub svake države. Ponos i dika sistema. Bila je to nekada i "vlast" kojoj su se samo oni svojeglavi smjeli suprotstavljati, a i vicevi o njima su manje pričani.

Takav je policajac u onom sistemu zarađivao mnogo više novca nego danas. A kako im danas prolaze radne noći, provjerili su reporteri "Nezavisnih" zajedno s njima na sarajevskim i banjolučkim ulicama.

"Moramo pomoći"

Maloljetnici bacili suzavac u tramvaju, momak uboden nožem u Švrakinom selu, tuča s teškim tjelesnim povredama u Vogošći, pretučeni mladić primljen u Centar urgentne medicine, nekoliko krađa automobila i bezbroj poziva srednjovječnih ljudi koji se žale na buku iz obližnjih ugostiteljskih objekata...

Ovo su samo neke od prijava u kojima su sarajevski policajci iz treće smjene intervenisali u noći između četvrtka i petka u samo sat vremena svog rada.

Iako se običnom smrtniku zamanta od ovih poziva i policijskih "akcija", Dragan Furtula, dežurni policajac u Operativnom centru sarajevskog MUP-a, tvrdi da je noć izuzetno mirna.

"Ko god dođe prvi put ovdje, tako reaguje. Međutim, do sada je noć bila izuzetno mirna. Ovo su skoro sve rutinske akcije i nema velike frke. Iako radimo po noći i ljudi očekuju manje posla nekad se zna desiti, kada je neki veliki kriminalni događaj u pitanju, da ovdje u tri sata iza ponoći bude tolika gungula i gužva da izgleda kao da smo na autobuskoj stanici", kazao je Furtula.

Furtula i njegov pratner Ešref, zajedno sa trojicom dežurnih forenzičara, policajkom i vozačem čine dežurnu noćnu ekipu sarajevskog MUP-a.

Operativni centar je mjesto gdje se sve informacije sa terena slivaju i odakle sve instrukcije za policijski rad idu ekipama na terenu.

"Osim što si policajac na ovoj poziciji moraš biti i psiholog, i advokat, i prijatelj. Općenito, kompletna ličnost. Ljudima je u uhu 122 kao besplatni broj i onda ima poziva koji nisu u policijskoj nadležnosti, ali ljudi traže pomoć jer im prvo policija na um pada", kazao je Furtula, istakavši da je pravilo da nikad ne smiju čovjeka koji nazove ostaviti bez odgovora jer je posao policije da pomogne ljudima.

Furtula kao primjere navodi ljude koji zovu jer im iz komšijskog stana curi voda, pitaju kako izvaditi pasoš, prijavljuju požare, ali i ljudi koji traže neku vrstu utjehe i razgovora.

"Ne mogu odbiti majku koja plače i traži savjet šta da uradi sa sinom narkomanom. Takve ljude moram saslušati i dati im savjet jer sam se susretao sa narkomanima u životu. Iako često nije naš posao da odradimo neki zadatak, moramo barem znati kome da ih pošaljemo", kazao je Furtula.

"MIRNA" NOĆ

Razgovor sa dežurnim neprekidno prekidaju pozivi iako je noć "mirna".

"Grupa nadobudnih mladih Sarajlija pravi probleme baki koja ne može da zaspi", uz kolutanje očima raportira motorolom Furtula ekipi na terenu upućujući ih na mjesto događaja.

Posebna priča su ljudi koji besplatan telefonski broj koriste za ubijanje vremena. Prema tvrdnjama policajaca, u noćnim satima često se ljudi javljaju na telefon i onda dahću ili govore bezobrazluke.

"Šta ću, ukinem broj. I pored toga što smetaju i ometaju nas u poslu ne možemo im ništa jer najčešće zovu sa ultrakartica. Sjećam se jednom nakom ovakvih problema nazove me gospođa i pita šta da radi jer je neko uznemirava na telefon. Kao da smo mi telekom, a ni sam sebi u tim situacijama ne mogu pomoći", kazuje Furtula.

U međuvremenu nakon dojave o provali u automobil raspoređuje forenzičara da uzme otiske.

"Često mi govore da imam superposao, a kada se negdje pronađe leš ljudi bježe iz zgrade, a ja ga moram pregledati", u prolazu govori mrzovoljni forenzičar kojem noćna smjena izgleda ne odgovara.

I policajci iz dežurne noćne ekipe u sarajevskoj opštini Centar "žale" se na mirnu noć.

"Mi smo vjerovatno jedini uz doktore koji, kada stupe na dužnost, požele da imaju što manje posla. Na ulici je, bez obzira koliko mirno bilo, noću jezivo. Najviše posla ima tokom vikenda kada mlađa raja popije. Skoro pa možemo predvidjeti gdje će se desiti incident", kazao je Osman Omanović, koji zajedno s kolegom Ademom patrolira tokom noći.

Osman i Adem kažu da je najgore kod noćnog posla što se poremeti bioritam tako da nakon treće smjene po nekoliko dana ne mogu da se vrate u "normalu".

"Iako posao možda izgleda dosadan, jer se rijetko dese neke velike frke, ipak mi nosimo glavu u vreći. Obični smo policajci i nismo kao u filmovima zafrkani inspektori koji se kače sa superjakom Koza nostrom. Međutim, čak i u tim situacijama sam doživio da na mene pucaju. Mislili smo da je običan lopov, a on je zapucao na nas i pogodio s nekoliko metaka u automobil. Opasnost je na terenu neprestana, ali takav nam je grah pao", kazao je Osman, koji se sa sjetom sjeća nekadašnjih vremena kada je policija imala veće ovlasti.

"Danas moraš sve po proceduri. Ako nekoga i ružnije pogledaš, može ti nabaciti tužbu na vrat i zakomplikovati život", tumači njegov kolega Adem.

SPREMNI NA SVE

Banjolučki čuvari reda i mira Budimir Popović i Dalibor Radukić, partneri su već dvije godine. Ne jedu krofne kao američki policajci. Oni čak, dok obavljaju dužnost u trećoj smjeni, rijetko jedu. Kažu, čuvaju liniju.

"Policajac mora da bude spreman na sve. Tokom radnog vremena stoprocentno mora biti prisutan i skoncentrisan. Opuštanja  nema. Ako nije prisutan non- stop na ulicama grada, ujutru već ima mnogo više krivičnih djela", započinje priču Radukić.

Radna noć započinje u zgradi CJB Banja Luka gdje policajci dobijaju zadatke koje tu noć moraju obavljati. Uglavnom je to patroliranje, kontrola lica i učesnika u saobraćaju.

"Iako ima mnogo krađa tokom noći, statistički podaci govore da su one znatno smanjene u protekloj godini. Najgori su narkomani koji kradu sve što stignu. Često hvatamo provalnike u toku izvršenja krivičnog djela. Uvijek moramo postupiti oprezno jer nikad ne znamo šta je taj provalnik spreman da učini. Ukoliko pruža otpor pri lišavanju slobode, moramo primijeniti silu ali se sila primjenjuje tek toliko da se provalnik onesposobi", objašnjava Radukićev kolega Popović.

Premda su policajci već desetak godina, kažu, nisu imali potrebe da upotrebljavaju vatreno oružje.

"Nadam se da neću ni imati potrebe da ga koristim. Do sada je bilo raznih situacija čak i napada na nas lično, ali sve se to završi drugim metodama. Ja uvijek govorim, nikada se ne bih libio da koristim i vatreno oružje ako je moj život ili život mog kolege ugrožen", kaže Popović.

GRAĐANI NEMAJU POVJERENJA

Tokom patroliranja, kažu, doživljavaju razne neugodnosti, uglavnom od lica u alkoholisanom stanju. Međutim, ima i onih koji znaju provocirati i kada su trijezni. Uglavnom im se obraćaju psovkama ili nekim drugim pogrdnim riječima.

"Izabrali smo ovaj posao i moramo biti spremni na svakakve provokacije. Policajac mora znati kako da reaguje u takvim momentima. Dakle, ne smije reagovati bez obzira kakve provokacije bile. Nikome od nas ne treba komplikovanje situacije, ali ako je lice spremno da se fizički obračuna, onda ga lišavamo slobode. Imate i one mangupčiće koji hoće da se foliraju u društvu pa nas provociraju, ali kada stanemo ispred njih, pričaju sasvim drugu priču. Još postoji veliko nepovjerenje prema policajcima. Mi samo radimo svoj posao i to građanima treba biti jasno", pričaju naši sagovornici koji su nedavno od ministra unutrašnjih poslova nagrađeni za uspješan rad i doprinos bezbjednosnoj situaciji u gradu.

Policajac na dužnosti mora da bude prije svega naspavan i odmoran. Kada je riječ o higijeni, mora da bude obrijan, ošišan, obući čistu ispeglanu uniformu, uredno zakopčan i dok je na dužnosti imati šapku na glavi. Na zahtjev građana dužan je pokazati svoju legitimaciju i reći svoje ime i prezime. Značka mora biti na vidnom mjestu.

Kada se priča o policiji, naši građani često pomisle na korupciju i mito. O tome naši sagovornici, može se reći, imaju slično mišljenje ali se ne slažu da je ona toliko prisutna koliko se priča.

"Mislim da je to preuveličano. Vjerovatno postoje korumpirani policajci, ali sa sigurnošću mogu tvrditi da nisu svi takvi. S druge strane, mi imamo mnogo manje plate nego ostale policijske strukture u ovoj državi. To je ono što je nepravedno i vjerovatno zbog toga ima policajaca koji primaju mito. Ali nisu samo ti policajci krivi za to, krivi su i građani koji nude mito. To se sve može riješiti povećanjem plata policiji", smatra Popović koji dodaje da nikada njegov kolega i on nisu primili mito, a nuđeno im je.

SAOBRAĆAJNU I VOZAČKU MOLIM

Već smo se polako morali rastajati jer nas je na drugoj strani grada čekala saobraćajna patrola. Rastali smo se s njima i poželjeli im mirnu noć i naš razgovor nastavili sa narednikom Miroslavom Ćupom i Borisom Kovačevićem koji su regulisali saobraćaj na istočnom tranzitu.

Baš u tom momentu zaustavili su vozilo kojim je upravljala sredovječna gospođa. Uslijedio je policijski pozdrav.

"Dobro veče, molim vas vašu saobraćajnu i vozačku dozvolu. U pitanju je rutinska kontrola", nastupio je Ćup po pravilu službe.

Nakon rutinskog pregleda vratio je vozačku i saobraćajnu i gospođi poželio srećan put.

"Sada ste vidjeli jedan odličan primjer kulturnog vozača. Ali, ima svega. Svaki vozač ima izgovor za svoj prekršaj. Ako je prekoračio dozvoljenu brzinu, onda je izgovor da žuri. To mi vidimo i prije nego što smo ga zaustavili. Ma, na sve su spremni. Možda su žene čak gore od muškaraca. Malih popusta ima samo kod iskrenih vozača koji su svjesni svoje greške, a koji nisu u tom trenutku ugrozili saobraćaj. Tada im progledamo kroz prste i opomenemo ih", kaže Ćup. Popuštanja nema ako je u pitanju vozač u alkoholisanom stanju.

"Tada ga ne smijemo pustiti ne samo zbog njega već i zbog drugih učesnika u saobraćaju. Imate puno vozača koji nemaju osnovnu kulturu ali i policajaca koji nisu na visini zadatka. Ja sam policajac već 23 godine i do sada nisam imao nijedan konfliktan događaj. Sve zavisi od toga kako se policajac postavi prema građanima. Policajac uvijek mora da smiruje situaciju da ne bi došlo do konflikta a vjerujte ima svakakvih ljudi koji hoće da istjeruju pravdu silom", objašnjava Ćup.

Tako smo i završili razgovor sa našim čuvarima reda i mira. Ostavili su utisak da je sve pod kontrolom. A to treba da zna svaki građanin ove zemlje. Poručili su nam da smo u sigurnim rukama i da možemo mirno spavati. Ostaje nam da im vjerujemo.

O vicevima

Vicevi o policajcima smiješni su i policajcima. Iako se nisu mogli sjetiti kojeg su posljednji put čuli i dobro se nasmijali kažu da ih pričaju između sebe.

"Vic k'o vic. Ako je dobar, nasmijaćeš se, naravno. Nas ti vicevi ne dotiču mnogo. Ne znam zašto su baš napravljeni vicevi o policajcima. Ne može se to generalizovati jer i mi smo ljudi kao i svi ostali. U svakom slučaju ravnodušni smo prema njima", kaže Kovačević.