Datum: 13.05.2006
U posjeti jedinom majstoru koji ručno pravi klasične gitare u BiH

D. Bojanić

Samo dobar muzičar može oživjeti gitaru

Zoran Kuvač jedini je majstor u BiH koji ručno pravi klasične španske gitare. Prošlo je već 13 godina otkako se počeo baviti ovim poslom u Sremskoj Mitrovici kod majstora koji je pravio tamburaške instrumente.

Kod njega je naučio praviti tamburaški program od šest instrumenata. Samostalni rad započeo je na klasičnim gitarama, i u suštini je sam naučio da ih pravi.

Naravno, u tome mu je pomoglo višegodišnje iskustvo u proizvodnji tambura. Ponešto je naučio iz literature, ponešto od prijatelja muzičara i prikupio je dovoljno iskustva za dalji rad.

KVALITETNO DRVO NAJBITNIJE

Kada smo posjetili našeg sagovornika u njegovoj radionici već je bio započeo rad na novoj gitari. Ne zna kada će je završiti, ali zna da mu je za izradu jedne kvalitetne gitare u prosjeku potrebno oko 200 sati rada. Samo za lakiranje gitare potroši i do 30 sati.

"Prvo što treba uraditi prilikom pravljenja gitare je biranje dobrog drveta, potom odabir jednog od postojećih stilova rada. Danas postoji nekoliko različitih metoda izrade gitara i čak se može reći da su gitare međusobno različite. Postoje različite konstrukcije u gitari, a jedna od glavnih je klasična španska konstrukcija, koja opet ima bezbroj svojih varijacija. Kasnije se izrade dijelovi koji se potom sklapaju. Da ne bi došlo do deformacije instrumenta postavlja se ova konstrukcija koja ima fizičku i akustičnu funkciju. Pošto je ovaj materijal veoma tanak s unutrašnje strane se postavljaju prečke koje učvršćuju gitaru, ali joj i daju poseban zvuk. Od tih prečki zavisi da li će gitara davati isti zvuk u istim pozicijama", objašnjava Kuvač dok demonstrira kako se pravi gitara.

Za vrhunsku gitaru potrebno je, nastavlja, nabaviti drvo iz raznih krajeva svijeta.

"Sa domaćeg prostora odlični su smrča i javor, posebno smrča, dok je javor veoma bitan za gudačke instrumente. Bolji materijal od javora je indijski palsander i to je dio od kojeg se rade stranice i leđa gitare, a gornja ploča je od naše smrče ili nekog drugog četinara. Koristi se još i skadarski kedar", objašnjava Kuvač.

Napominje da je veliki problem nabaviti kvalitetno drvo te da neke vrste nabavlja u Njemačkoj, koja je najveći izvoznik te sirovine za instrumente.

"U Njemačkoj se može naći sve što postoji širom svijeta. Indijski palsander uglavnom kupujem iz Njemačke, kao i materijal za vrat gitare, honduraski kedar, ebanovinu i to je u suštini to što se nabavlja. Materijal je poprilično skup i dobar materijal za gitaru košta od 300 do 500 KM, s tim što ima i skupljih materijala. Ljudima je malo nejasno kako je to moguće da gitara košta 100 KM, a sam materijal košta pet puta više", priča Kuvač.

Gitare koje koštaju po 100 KM se prave od furnira, što znači da se za materijal koristi mnogo manje novca. Gitare koje se prave od punog drveta koštaju oko 3.500 KM.

MUŠTERIJE NAJBOLJI KRITIČARI

Kuvačeve gitare kupuju uglavnom srednjoškolci, studenti sa muzičke akademije, kao i profesori koji sviraju na ovim gitarama, te poneki "ozbiljan" muzičar. Klasična španska gitara uglavnom ima svoju klijentelu u ljudima koji sviraju klasičnu muziku.

Razlika između kalsične i gitare koja je izrađena od običnih materijala je velika. Prva ima bolje karakteristike, snagu, trajnost i plemenitost tona te ujednačenost. Zapremina tijela gitare je veoma bitna, iako je ona u suštini definisana.

"Od majstora do majstora često variraju dimenzije gitare. To varira od 10 do 15 procenata, što za instrument nije malo. Recimo što Španci rade na 10 centimetara dubine neki rade na devet centimetara", objašnjava on.

Gitara je instrument s ograničenim vijekom trajanja i od njene konstrukcije zavisi koliko će trajati. Iako se ovim poslom bavi već 13 godina, smatra da je relativno mlad majstor da bi znao koliko njegova gitara može da traje, ali je napomenuo da još nema primjedbi na njegov rad.

"Osjećaj kada napravim gitaru nije nimalo lijep iz tog razloga što tada mnogo razmišljam o tome da li sam mogao bolje. Tek kada je vidim kroz nekoliko godina, kada se ona razvije, i kada vidim da je dobra, onda sam zadovoljan. To mi daje satisfakciju za dalji rad. Kada vidiš da je mušterija zadovoljna tvojom gitarom nakon nekoliko godina, onda znaš da si uradio pravu stvar", kaže Kuvač.

Jedina mana gitare je, dodaje, što nakon određenog vremena gubi određeni dio kvaliteta, dok je kod violina sasvim suprotna stvar - što su starije to su bolje.

"Ne postoji gitara koju ne bih prodao. Gitara je za mene instrument koji mora da ide u ruke dobrog muzičara ili neće imati svoj smisao. Za mene je besmisleno da ona stoji kod mene, a da ima toliko muzičara koji bi željeli da je sviraju. Mada, ima nekih majstora koji smatraju drugačije. Dobra gitara mora doći u ruke dobrog muzičara", zaključuje Kuvač.