Datum: 03.06.2006
Čime su se sve bavili bh. predstavnici vlasti prije nego što su uplovili u političke vode

Rubina Čengić, Dejan Bojanić

Prvo u parlament, pa u školu

Zaposliti se na dobro plaćeno mjesto u držanoj upravi ili nekim drugim državnim institucijama za mnoge građane je gotovo nemoguća misija. Na konkursima za takve poslove traži se visoka stručna sprema, višegodišnje iskustvo, položen državni ispit...

Međutim, da li oni koji sjede u tim foteljama i oni koji odlučuju o našoj budućnosti i statusu ispunjavaju te uslove?

Istraživali smo šta su pojedini prestavnici bh.vlasti radili prije nego što su se počeli baviti politikom.

BIOGRAFIJE

Upućeni tvrde da je delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Boško Šiljegović prije nego je postao političar bio - skretničar vozova. No, u njegovoj zvaničnoj biografiji piše da je radio u Gradskom saobraćajnom preduzeću u Sarajevu, da je višu upravnu završio u Sarajevu, a zvanje menadžera stekao u Novom Sadu. Radio je i kao direktor Zavoda za zapošljavanje opštine Srpska Ilidža, direktor Radio-televizije Srpska Ilidža i Radija Srpsko Sarajevo. Piše i da je dobitnik niza priznanja i nagrada među kojima su medalje zasluga za narod, ali i da je "bio učesnik rata - radna obaveza od 1992. do 1995. godine".

S druge strane, pak, Mladen Čabrilo, ministar za mali obrt i poduzetništvo u Vladi FBiH, prije nego je zasjeo u ministarsku fotelju bio je nezaposlen!? Kada se raspravljalo o njegovom imenovanju i njegovoj radnoj biografiji, poslanik u parlamentu FBiH Mirnes Ajanović pitao je kako je moguće da neko nezaposlenog čovjeka imenuje za ministra poduzetništva, jer ako je sposoban za poduzetništvo, ne bi trebao biti nezaposlen pošto bi mogao sam sebi organizovati neki mali obrt.

No, nije ni Mirnesovo "maslo za ramazana". Za njega pričaju da je prije rata bio vozač kamiona ili autobusa, a on sam kaže da je završio jedan fakultet i "do pola doveo" drugi, no ima i onih koji tvrde da je u parlament FBiH, kada je postao profesionalni poslanik, u svom personalnom dosijeu navodno donio diplomu koja izgleda krajnje neuvjerljivo - fotokopija obrasca diplome ispisana mašinom za kucanje bez ikakvog pečata, na kojoj piše da donosilac ima zvanje "nastavnika tehničkog odgoja". No, u parlamentu ovo ne žele komentarisati.

"Dokumente koja poslanici donose za svoj personalni dosije kada postanu profesionalni poslanici niko ne provjerava jer za poslaničko mjesto nije potrebna posebna stručna sprema", kaže sekretar Doma naroda parlamenta FBiH Izmir Hadžiavdić.

I u Centralnoj izbornoj komisiji BiH kažu da poslanik mora biti samo građanin BiH i registrovan u biračkom spisku. Napominju da je evropski standard da se za poslanike u parlamentima ne propisuje određena stručna sprema. I to nije sporno, no evidentni su slučajevi da u bh. politici postoje ljudi koji su bili dobri, pošteni "mali" ljudi i kvalitetno obavljali posao tokara poput Mire Lazovića iz Kantonalne skupštine u Sarajevu i Doma naroda u parlamentu FBiH, i takvi ušli u politiku, a onda, ko zna na koji način i iz kojih razloga, istovremeno sa ulaskom u politiku ili tokom rata sticali zvanja diplomiranih ovih i onih, magistara ili neke druge slične titule.

BRAVAR PLEMIĆKOG PORIJEKLA

Sarajevski psiholog Ismet Dizdarević cijeni da kod ljudi koji mijenjaju svoje lične podatke ili "zaboravljaju" da u biografiju ugrade detalje iz svoje prefesionalne prošlosti očito prevladava želja da ostave utisak da su uvijek bili "haj".

"Pojedinci žele da zaborave da su bili bravari, stolari, vozači, obični mali ljudi, jer to utiče na njihov imidž u svijetu u kom žele da ostave utisak da su uvijek pripadali nekim posebnim krugovima. To je razlog što ljudi u svoje biografije ugrađuju detalje prema kojima 'vuku' porijeklo od lordova, begova, knezova ili ko zna koga -  kao da će neko provjeravati šta su bili njihovi preci prije sto ili više godina. Neki čak mijenjaju i godinu rođenja što je meni jako smješno, ali je najgore da se takve malverzacije ne kažnjavaju, barem moralno", priča Dizdarević.

Vjerovatno nikada neće postati poznato da li je to razlog da su biografije poslanika u Predstavničkom domu parlamenta FBiH, koje su bile  postavljene na zvaničnu internet stranicu ovog parlamenta, sa iste nestale nakon svega nekoliko dana. Naime, niko u Sekretarijatu parlamenta FBiH ne zna objasniti zašto svi upućuju na izvjesnu osobu koja je već danima na bolovanju, ali nezvanično saznajemo da su razlog za to volšebne izmjene biografije pojedinaca među poslanicima.

Za neke kažu i da im je politika bila "nužno zlo". Takav primjer je Hafeza Sabljaković iz Cazina, poslanik DNZ u parlamentu FBiH, ljekar sa vrlo malo radnog staža u struci. Priča da je u politiku ušla jer je to bio jedini način da se vrati u svoj dom u Cazinu iz kojeg je izbjegla usljed sukoba između Armije BiH i pripadnika vojske takozvane Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna. No, nisu sve poslaničke priče ovakve.

GINEKOLOZI, UČITELJI, PENZIONERI

Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH  Goran Milojević je ugledni arhitekta i dobitnik niza međunarodnih priznanja iz oblasti arhitekture.

"U politiku sam ušao na poziv mog ličnog prijatelja Mladena Ivanića kada je on odlučio da napravi partiju. U tom trenutku to je bio izazov, nešto sasvim novo i pristao sam, a arhitektura je dan-danas moja najveća ljubav i vratiću joj se kao što i sada često nešto projektujem i pratim dešavanja u toj oblasti", priča Milojević.  

Među poslanicima na svim nivoima ima mnogo ljekara, mnogi primjećuju da u Parlamentarnoj skupštini BiH ima mnogo ginekologa, medicinskih sestara, penzionera, ali i jedan arheolog za kim očajnički žali Zemaljski muzej u Sarajevu (Svetozar Pudarić), ali navodno i jedan pop (Pero Jukić), mnogo učitelja poput Osmana Brke ili Alage Topića. Ima i onih koje su stranke stavile na liste jer ih ljudi vole.

Takav je slučaj sa zeničkom doktoricom Nerminom Kapetanović koja je poslanik SDA u parlamentu FBiH, ali je njene predizborne plakate preko kojih su često lijepljeni plakati kandidata drugih stranaka, navodno štitio jedan zenički član SDP-a tako što je vezao psa za banderu na kojoj je bila slika Kapetanovićeve.

Psiholog Dizdarević smatra da ljudi ostvareni u svojoj profesiji nerijetko odlaze u politiku ili zbog ambicije da stvarno budu političari ili zbog moći koju politika daje.

"Neki su oduvijek željeli biti političari. U ljudima postoje latentne želje koje ponekad ne budu ostvarene i ono što je nečija profesija ne mora uvijek biti rezultat želje. No, s druge strane, politika ipak daje moć jer političari su ti koji odlučuju, a kada ste profesionalac u nekoj drugoj oblasti, koliko god bili cijenjeni i priznati i uspješni, vi ste ipak samo pojedinac u grupi profesionalaca. Moć je problem, ljudi jednostavno vole i žele biti moćni, imaju potrebu za moći", kaže Dizdarević.

MUNJEVIT NAPREDAK

Ovakvi ili onakvi, među današnjim političarima ima mnogo i onih koji su oduvijek bili u politici, dakle, i u ona "bračna vremena socijalizna i komunizma", kako ih danas zovu iz ovog "svijetlog vremena", ali i onih koji su dobro iskoristili poziciju koju imaju ili to tako barem izgleda običnom posmatraču. Primjera radi, upućeni tvrde da je sekretar Predstvaničkog doma parlamenta FBiH Anto Baotić, inače iz Orašja, neviđenom brzinom, neposredno na početku mandata, položio državni ispit za javnog službenika. Predsjedavajući Predstvaničkog doma Muhamed Ibrahimović, koji je završio studij orijentalistike, je, kako pričaju izvori bliski parlamentu FBiH, u toku ovog mandata magistrirao na lokalnoj upravi i prijatelje i poznanike častio na račun parlamenta praveći prijem u restoranu zgrade parlamenta. Ovih dana očekuju i da doktorira, ali izražavaju čuđenje nad činjenicom da orijentalista magistrira lokalnu upravu. O ovim stvarima niko ne želi da govori imenom i prezimenom, jer se to tretira kao "trač koji bi im se mogao razbiti o glavu", ali bez daljeg ima i onih koji se plaše da i njihovo "prljavo rublje" izađe na vidjelo.

Niko od naših sagovornika ne spori da poslanik može da bude po profesiji šta bilo i da je to čak poželjno u parlamentanoj demokratiji, jer se na taj način obezbjeđuje senzibilnost parlamenta za probleme i potrebe svih kategorija stanovništva. No, sporno je što se oni s nižim stepenom obrazovanja stide sebe ili žele iskoristiti moć i uticaj koje im daje pozicija u politici pa sebi obezbjeđuju diplome, zvanja i titule ili samo munjevit napredak. Takav je slučaj sa delegatom u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Hasanom Čengićem koji je od tehničkog sekretara u centrali SDA "dogurao" do zamjenika ministra.

U njegovoj zvaničnoj biografiji piše da je nakon 1988. godine, kada je izašao iz zatvora gdje je zbog verbalnog delikta proveo pet godina, radio u Islamskom centru u Zagrebu do 1990. godine.

"Od 1990. do 1992. bio je na mjestu tehničkog, a potom generalnog sekretara u centrali Stranke demokratske akcije. Od 1992. do 1996. načelnik za logistiku izvan zemlje u Generalštabu Armije BiH. Od februara do decembra 1996. bio je zamjenik ministra odbrane Federacije BiH. Od 1998. do 2002. član je parlamenta Federacije BiH i predsjednik Komisije za povratak izbjeglih i raseljenih lica. Također je bio član Komisije za odbranu i sigurnost pri parlamentu FBiH. Priznanja: zlatna značka PL i srebrni štit OSRBiH", piše u njegovoj zvaničnoj biografiji. Sličan slučaj je i sa federalnom ministricom pravde Borjanom Krišto za koju tvrde da je prije ministarske fotelje sjedila na poziciji pravnog referenta u "Livno-busu" u Livnu. No, ima i onih koji ne teže za novim titulama - bitna su im već stečena odlikovanja. Tako Mirko Blagojević iz Bijeljine, poslanik SRS-a - Dr Vojisla Šešelj u Predstavničkom domu Parlamenta BiH svojoj biografiji piše da je bivši sportista, bokser i prvak BiH u srednjoj kategoriji, te da se i sada aktivno bavi sportom – kik-boksom i tenisom, a da je tokom rata, za zasluge u ratu u manastiru Knežina imenovan za srpskog četničkog vojvodu.

SLUČAJNO U POLITICI

A, ima i onih koji su se slučajno ili spontano našli u poltici.

 Desanka Rađević, poslanik SDS-a u Vijeću naroda NS RS, bila  je nastavnik srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti, a za vrijeme rata obavljala je  dužnost direktora Srednje mašinske škole u Gradišci/Bosanskoj Gradišci. Njena politička aktivnost je, kako kaže, započela sasvim spontano -dok se bavila humanitarnim radom tokom rata,  a tvrdi i da uopšte nije znala da narodni poslanici primaju platu.

A, Svetlana Cenić, kopredsjedavajući Demokratskog pokreta Srpske, kaže da se oduvijek moglo naslutiti da će se baviti politikom. Cenićeva je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu 1983. godine da bi se potom zaposlila u preduzeću "Razvoj-projekat" iz Tešnja, zatim u preduzeću "Univerzal" iz Beograda. Od oktobra 1992. do avgusta 1995. godine bila je lični asistent potpredsjednika RS Nikole Koljevića i sekretar Komiteta za saradnju s UN. Takođe je bila i savjetnik predsjednika RS Dragana Čavića, te ministar finansija u prošlom sazivu Vlade RS. "Uglavnom sam radila za inostrane firme kao konsultant i menadžer. Iz tih  kontakata dalo se naslutiti da ću se početi baviti politikom jer sam indirektno bila uključena u politička dešavanja", kaže Cenićeva koja je završila i postdiplomske studije na Univerzitetu u Kembridžu, zatim specijalizaciju, a završava i postdiplomske studije na Evropskom centru za mir i razvoj. Jedna je od rijetkih političkih ličnosti koja ima impozantnu biografiju.

Milanko Mihajlica, predsjednik SRS RS, za razliku od mnogih kolega, oduvijek se htio baviti politikom.  Završio je fakultet političkih nauka, a  prije političkog angažovanja bio je zaposlen u Gradskoj upravi u Novom Gradu/Bosanskom Novom. "Da se nisam opredijelio za politiku, vjerovatno bih se bavio medicinom ili psihologijom", kaže Mihajlica.

A,  Stanislav Čađo, ministar unutrašnjih poslova RS, prije izbora za ministra unutrašnjih poslova, obavljao je funkciju direktora ODP "Tehnogas". Diplomirao je na pravnom fakultetu u Banjoj Luci a do sada je radio u izdavačkom preduzeću "Vuk Karadžić", u Radnoj zajednici društvenopolitičkih organizacija opštine Laktaši, kao i u trgovačkom preduzeću "Sim Prom", kao rukovodilac komercijalnih poslova.

Sve u svemu, politiku u BiH vode i oni kojima bi svako pozavidio na bigorafiji, ali i oni koji se i sami svoje prošlosti stide. Psiholog Dizdarević smatra da je pomjeren kriterij vrijednosti i da zbog toga "u političkim vodama BiH može da pliva svako, i lopov i kriminalac i nepošten čovjek, jer nisu važne stvarne vrijednosti".

I nije sporno -  u zemlji poput BiH sve je moguće i dozvoljeno.