Datum: 10.06.2006
Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjoj Luci

Gorana Golub

Stanko Stanić: Nezakonito  otvoreni svi fakulteti poslije 1992. godine

Neki od privatnih fakulteta počeli su da se šire "kao kuga" po prostoru RS. Ne biraju sredstva, otvaraju odjeljenja u svim opštinama, a upisuju ih i studenti sa područja Federacije BiH i okolnih zemalja.

To će i te kako dovesti do hiperprodukcije diploma, a to treba spriječiti, ističe Stanko Stanić, novi rektor Univerziteta u Banjoj Luci, koji je dužnost prvog čovjeka Banjalučkog univerziteta preuzeo početkom juna. Najavljuje da je sljedeći korak Ministarstva prosvjete i kulture RS zatvaranje nekih smjerova i odsjeka.

Poslije funkcije dekana Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci Stanić kaže da se polako privikava na novu funkciju, te da će rukovodstvo Univerziteta u saradnji s Ministarstvom ubrzano raditi na nagomilanim problemima kako bi se riješila katastrofalna situacija u oblasti visokog obrazovanja.

NN: Kakvu ste situaciju na Univerzitetu zatekli preuzimanjem dužnosti rektora i koji su problemi najprioritetniji?

STANIĆ: Još se bavim snimanjem stanja Univerziteta, neću reći da sam iznenađen pozitivno ili negativno. Naučno-nastavničko vijeće imalo je podatke o tome šta se dešava, pa sam i prije znao kakva je situacija na Univerzitetu. Činjenica da posljednje dvije godine mandat rektora Dragoljuba Mirjanića nije bio legalan, kao i da je radio sam bez prorektora za nastavu za međunarodnu saradnju, govori da se puno nije ni moglo uraditi. Može se slobodno reći da je Univerzitet u posljednje dvije godine bio u stanju mirovanja, ali mirovanja u kojem se nazadovalo. Naš pristup radu neće biti jadikovanje i kukanje kako ima bezbroj problema nego ćemo raditi i tražiti rješenja brojnih problema, koji naravno nisu svi posljedica neodgovarajućeg rada rukovodstva Univerziteta, već i rukovodstava fakulteta. U tom pristupu imamo podršku Ministarstva prosvjete i kulture RS.

NN: Da li imate više materijalnih ili kadrovskih problema?

STANIĆ: Nažalost, brojni su i jedni i drugi, a na svu sreću više nemamo problem prostora, jer je kampus koji je Univerzitet dobio od Vlade RS, kapital koji ima malo koji univerzitet na ovim prostorima. Samo ga treba staviti u funkciju. Kadrovskih problema ima mnogo više nego što sam mislio. Skoro 50 odsto kadra, nastavnika na Univerzitetu su gostujući profesori, što je zaista zabrinjavajuće. Kada su u pitanju finansijski problemi, bitno je naglasiti da u budžetu RS za oblast visokog obrazovanja nema predviđenih sredstava. Fakulteti svoje materijalne troškove pokrivaju iz vlastitih izvora, a onih koji to mogu učiniti je četiri ili najviše pet. Postoji solidarnost između fakulteta, ali to nije dovoljno.

NN: Govorili ste da u Republici Srpskoj postoji previše fakulteta. Kako je došlo do toga i da li je sada prekasno za popravljanje situacije?

STANIĆ: Od 1992. godine, otkako je usvojen Zakon o Univerzitetu RS, fakulteti su otvarani nekontrolisano. Mislim da nijedan fakultet otvoren poslije 1992. godine nije otvoren u skladu sa zakonom, drugim riječima nisu poštovani uslovi i kriterijumi. Razlog je u neodgovornosti ministara, prije svega onih koji su bili na čelu Ministarstva prosvjete i, naravno, Narodne skupštine RS koja je donosila odluku o osnivanju takvih fakulteta. Ono što mora biti sljedeći korak Ministarstva jeste reverzibilni postupak, odnosno sužavanje mjera koje bi značile zatvaranje nekih smjerova i odsjeka. Na primjer, u RS postoje četiri fakulteta u oblasti ekonomskih nauka, koji se finansiraju iz budžeta RS, što je zaista previše, a možda ih ima i više, jer su brojna odjeljenja pojedinih fakulteta, kao što je odjeljenje Ekonomskog fakulteta iz Pala u Bijeljini, kojoj je blizu Brčko s državnim Ekonomskim fakultetom. Postoje i preklapanja smjerova i odsjeka, kao što je odsjek za informatiku na Prirodnomatematičkom fakultetu, a znamo da je informatika oduvijek bila dio Elektrotrehničkog fakulteta. Na Saobraćajno-tehničkom fakultetu u Doboju faktički postoje tri fakulteta, jer se po načinu koncepcije tako mogao napraviti mali univerzitet, tamo postoji odsjek koji dobrim dijelom odgovara Mašinskom fakultetu u Banjoj Luci, zatim odsjek koji se preklapa sa Elektrotehničkim fakultetom.

NN: Naveli ste problem gostujućih profesora, odnosno nedostatak kadra u RS. Da li postoji strategija kojom bi se riješio problem manjka predavača?

STANIĆ:  Strategija je da se više koriste predavači s našeg Univerziteta, jer postoji pojava da se dovode gostujući profesori iz Srbije i za predmete za koje postoje predavači na Banjalučkom univerzitetu. Nepoznato mi je zašto se to radi, ali nije riječ o sporadičnim slučajevima, nego o pojavi.

U saradnji s Ministarstvom donijećemo mjere podsticanja mladih kolega da ubrzano rade na magistarskim i doktorskim disertacijama, pa ako bismo imali odgovarajući program, na taj način bismo mogli riješiti problem kadra u roku od pet do osam godina. Naravno, mora postojati strategija i volja da se ona sprovodi.

NN: Koliko su privatni fakulteti konkurencija Univerzitetu s obzirom da kod mladih prevladava mišljenje da im je bolje upisati privatni fakultet koji će, ukoliko plate školarinu sigurno završiti, bez obzira na kvalitet znanja koje će steći tokom studija?

STANIĆ: Prema nekim anketama i dalje 70 odsto mladih radije bira državni fakultet. Bez obzira na sve probleme na Univerzitetu i fakultetima, jasno je da takvih problema ima više na privatnim fakultetima. Neću reći da svi privatni fakulteti jednako loše rade, siguran sam da ima izuzetaka kao što je na primjer Fakultet za komunikologiju, kao i Fakultet za menadžment, prvi koji je otvoren u Banjoj Luci. Na većini privatnih fakulteta radi se neodgovorno, a bojim se da postoji dio mlade populacije, odnosno njihovih roditelja koji su spremni da daju pare bez obzira da li je u pitanju tri ili pet hiljada fakultetu na kojem će njihovo dijete sigurno završiti studij. To je zlo koje će se morati eliminisati, to nije konkurencija. Ako to zlo dugo potraje, sigurno će dovesti u pitanje obrazovanje i budućnost RS i BiH. Neki od tih privatnih fakulteta počeli su da se šire "kao kuga" po prostoru RS, ne biraju sredstva, otvaraju odjeljenja u svim opštinama, a upisuju ih i studenti s područja Federacije BiH i okolnih zemalja. To će i te kako dovesti do hiperprodukcije diploma. Realno, ono što je najveće zlo je da će te diplome dobrim dijelom zatvoriti prostor i mjesto za mlade koji savjesno uče i koji tokom studija nauče ono što treba da nauče. Proći će previše godina dok tržište dobije povratnu informaciju, da je riječ o kadrovima koji vrlo malo vrijede, ili ne vrijede uopšte, a u međuvremenu kvalitetni kadrovi čekati priliku dok se dokažu. Vjerujem da za mandata ministra Antona Kasipovića neće biti registrovan nijedan privatni fakultet koji ne bude u skladu sa Zakonom u univerzitetu.

NN: Bolonjska deklaracija je proces koji se godinama najavljuje u RS i BiH.  Kada će se krenuti u proces reforme visokog obrazovanja?

STANIĆ: Do oktobra prošle godine nije postojala ni zakonska osnova za uvođenje Bolonjske deklaracije, očekuje se novi zakon o visokom obrazovanju koji je krenuo u skupštinsku proceduru. Taj zakon će mnogo određenije postaviti obaveze pred fakultete da uđu u bolonjski proces, imaće godinu dana da se prilagode, za usklađivanje nastavnih planova i programa. Naredna školska godina je predviđena za uspostavljanje standarda i ugrađivanje elemenata bolonjskog procesa.

NN: Riječ je o zahtjevnom reformskom prosecu. Koliko će se profesori i studenti moći prilagoditi?

STANIĆ: Kad je u pitanju reforma, pitanje je kako će proteći. Postoje stariji kadrovi koji nisu spremni na promjene, ali će oni ili prihavatiti reformu, ili brzo otići u penziju, ili će morati tražiti neki drugi posao. Sve je više mladih koji su spremni da rade na novi način, da, na primjer, drže nastavu na engleskom jeziku, tako da to za deset godina neće biti problem. Za kvalitetno sprovođenje reformi osim spremnosti studenata i fakulteta potrebna nam je i podrška Vlade RS u finansijskom pogledu. Ne možemo tražiti od univerzitetskog nastavnika da radi intenzivnije sa studentima, da se bavi naukom više nego proteklih godina ako mu je plata od 450 do 800 KM. To je ponižavajuće. Naravno, ima i onih koji na fakultetima u RS zarade od dvije do šest hiljada KM. Ukoliko neko može toliko zaraditi u nastavi, očito da nešto nije u redu i to ćemo provjeriti.

NN: Prema upisnoj politici, ispostavilo se da fakulteti dva univerziteta u RS očekuju više studenata nego što je učenika koji su završili srednje škole. Da li su procjene upisa studenata realne?

STANIĆ: Oko pet hiljada učenika završilo je sada srednju školu, a dva univerziteta u RS očekuju oko 7.000 kandidata. Uzmimo u obzir da postoji više od 20 privatnih fakulteta, i da većina njih upisuje oko 300 studenata. Taj prijedlog o upisu studenata na ova dva univerziteta je izraz lijepih želja, da ne kažem čak i drskih želja. S obzirom na kapacitete u RS ne bi trebalo biti upisano više od 3.000 studenata na ova dva univerziteta.

NN: Godinama se upisuju studenti na pojedine fakultetske odsjeke za čijim kadrovima nema potrebe na tržištu rada u RS. Hoće li se u budućnosti prilikom izrade upisnih politika obratiti pažnja na potrebe tržišta?

STANIĆ: U pravu ste, godinama se to ne radi. Vrijeme je da se napravi strategija koja će propisati mjere za postojanje odsjeka. Očekujemo da će prilikom usvajanja upisne politike ove godine ipak biti poboljšanja, s obzirom da je Vlada RS najavila korištenje baze podataka Zavoda za zapošljavanje RS za izradu upisne politike. Osim državnih, mjere koje bi se uvele morale bi ograničavati i privatne fakultete, jer bez toga ne bi bilo razultata. Ne smije se dozvoliti privatnim fakultetima da upisuju neograničen broj studenata, na primjer, na studij menadžmenta, a da na državnim to bude ograničeno. Država nema interes da se na privatnim fakultetima školuje toliko ljudi za jednu oblast, jer ih nije potrebno toliko, odnosno privatnim fakultetima se ne smije dozvoliti da uzimaju novac proizvodnjom diploma koje nikom ne trebaju.

Rad na Ekonomskom fakultetu

Stanko Stanić će nastaviti da radi kao predavač na Ekonomskom fakultetu.

"To mi je obaveza, ali nadam se da će izmjenama Zakona o visokom obrazovanju, ova obaveza biti ukinuta, jer je predloženo da rektor, prorektori i dekani mogu biti oslobođeni nastavnih aktivnosti. Na ovaj način se neću moći potpuno posvetiti Ekonomskom fakultetu, a žao mi je i što će moji studenti osjetiti da sam manje prisutan na fakultetu", kazao je Stanić.