Datum: 08.07.2006
Mirza Hrustemović, selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci

Mirsada Lingo

Mirza Hrustemović: Samopouzdanje moje ekipe je najveći uspjeh

Mirza Hrustemović, selektor reprezentacije sjedeće odbojke BiH, rođen je 1959. godine u Rogatici, a za sebe kaže da je invalid profesionalac. Zaposlen je na Radiju Bosne i Hercegovine kao tonski snimatelj od 1981. godine u Sarajevu, gdje i danas radi i živi.

Otac je dvoje djece, sina Edina i kćerkice Esme.  Invalidnim sportom se bavi od četvrtog razreda osnovne škole do danas, a igrač sjedeće odbojke je od 1981. godine. 

Osnivač je Sportskog invalidskog društva (SPID) iz Sarajeva, a u reprezentaciji BiH je od samog početka s obzirom na to da je SPID predstavljao reprezentaciju Bosne i Hercegovine na prvim kvalifikacijama u Zagrebu 1994. godine.  Kao selektor reprezentacije nastupa od 1999. godine, kada BiH i osvaja prvo Evropsko zlato u "Zetri".

BRZO SAM SAZRIO

Priča kako je invalid od druge godine života, te da je to značajno uticalo na njegov život.

"Pohađao sam Osnovnu školu 'Alija Nametak' (Vuk Karadžić) u Sarajevu do četvrtog razreda. Prije škole sam bio u Centru za rehabilitaciju. Dijagnoza mi je dječja paraliza. Lijeva noga mi je van funkcije. Ne mogu se kretati bez štaka. Roditelji su me kao vrlo mladog poslali na školovanje u Fojnicu", kaže Mirza.

Od četvrtog do osmog razreda pohađao je školu u Staroj banji u Fojnici, a zajedno sa svojim drugovima iz škole bio je aktivan na svim poljima, pa i u sportu.

"U sabirnom centru, u kojem sam bio u Fojnici, bili su moji prijatelji - ljudi i djeca s invaliditetima iz cijele bivše Jugoslavije, od Makedonije do Slovenije. Na ovom mjestu su udareni temelji svega onoga što mi se poslije dešavalo. U takvom ambijentu čovjek brže sazrijeva", kaže Mirza.

SPORT PRIORITET

Kaže da je nakon završene osnovne škole u Fojnici otišao završiti srednje obrazovanje u centru u Podgorici, tadašnjem Titogradu.

"Čitavo vrijeme sport nam je bio jedan od prioriteta. Centar u kojem smo se školovali bio je sačinjen od montažnih baraka, u kojima smo stanovali. Tu su, takođe, bili invalidi iz svih dijelova biše Jugoslavije, a bila su tu i slijepa lica. Dogovarali smo se i organizirali košarku, nogomet, atletiku... i tako je i nastala organizacija, Udruženje oboljelih od paralize", prisjeća se Mirza.

Priča da su, kad su se vratili u Sarajevo, nakon završenog školovanja u Titogradu, ušli u udruženja kao profilirani kadrovi koji su mogli da djeluju i u organizacionom i u sportskom dijelu.

"Sigurno je da je ova grupa zlatnih momaka kasnije doprinijela da sjedeća odbojka ima jake korijenje još prije rata. Prije rata u Bosni i Hercegovini smo imali klubove sjedeće odbojke u Sarajevu, Tuzli i Zenici, a pred rat smo bili trostruki prvaci Jugoslavije. U to vrijeme sam nastupao za reprezentaciju ex-Jugoslavije. U to vrijeme Jugoslavija je imala srebrenu medalju sa Svjetskog prvenstva u sjedećoj odbojci, bronzanu medalju s evropskog prvenstva. To je bio kvalitet koji se nije mogao zanemariti", kaže Mirza.

PUT DO ZLATA

Dodaje kako je bio predsjednik Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječje paralize BiH u dva mandata.

Objašnjava kako je formirano Udruženje, te kako su oformili timove i osvojili zlato na Svjetskom prvenstvu u sjedećoj odbojci i zlato na Paraolimpijskim igrama.

"Mi u SPID-u smo imali plan da aktiviramo odbojku u Sarajevu, a onda i šire. Telefoni u to vrijeme nisu radili. Pošto sam ja zaposlen na, tada Radio Sarajevu, koristili smo radio-linkovske signale. Kontaktirajući i davanjem uputa oformili smo klubove i u Zenici organizovali prvo državno prvenstvo Bosne i Hercegovine 1994. godine u sjedećeoj odbojci, a kasnije u atletici i streljaštvu. SPID je u svim disciplinama bio prvak Bosne i Hercegovine, a od 1995. godine formiraju se ostali klubovi. Danas u Bosni i Hercegovini ima ukupno 35 sportskih klubova invalida i to 25 u Federaciji BiH i 10 u Republici Srpskoj. Dva saveza, entitetska, već pregovaraju o tome da formiraju jedinstveno udruženje" kaže Mirza.

Objašnjava kako je iza reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci mnogo značajnih uspjeha, te da je pored osvojenih medalja na svim prvenstvima u Evropi i svijetu, za njih veoma značajna i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva.

"UGAZIO ČIKO U KREČ"

Kaže da je kao dijete imao "nezgoda" s drugom djecom zbog njegovog invaliditeta.

"Na jednoj nozi - bolesnoj nosio sam aparat, a druga je bila slobodna, pa sam nosio tenu. Na jednoj tenu, na drugoj cipelu, pa su me često zezali. U Sarajevu uvijek toga ima. Ali pošto sam ja odrastao u centrima, jednostavno sam naučio da živim s tim i da me to ne zanima. Poslije su me djeca znala pitati: 'Čiko, čiko šta ti je to na nozi', ili pitaju mamu: 'Šta je ono kod čike'. Ja kažem: 'Ugazio čiko u kreč'. Spontano sam odgovarao na to i nisam primjećivao da mi je to mana. Zbog toga je sport u mojoj glavi bio najvažniji. To je najbolje za samopouzdanje ljudi s fizičkim nedostacima", objašnjava Mirza.

Dodaje kako je teže raditi s ljudima kojima je invaliditet nastupio kasnije, od posljedica rata.

"Bilo je tu i svađa i prepirki, ali je tim ljudima lakše podnositi kritike od nekoga ko je sličan njima, ko je invalid. Mnogo radimo na sticanju samopouzdanja, a to se najbolje postiže sportom. A, samopouzdanje mojih članova meni je veći uspjeh od svih rezultata koje smo do sada postigli", kaže Mirza.

Priča kako njega i njegove zlatne momke najbolje znaju nagraditi obični građani u Bosni i Hercegovini, ali i oni koji se nalaze van njenih granica.

"Uvijek se lijepo raduju našim uspjesima, vole nas, podržavaju i slave s nama zajedno. Tako vam je sa svime u životu. I za ovaj nesretni rat, da se narod pitao nikada se ne bi desio. A, vlasti, političari, oni su posebna priča za koju sad nemamo ni vremena ni prostora", s osmijehom dodaje Mirza.

Jedinstvena karijera

Mirza Hrustemović je u bogatoj sportskoj karijeri osvojio sve što se osvojiti moglo. Prvi veliki poslijeratni rezultat ostvario je kao igrač s reprezentacijom Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu u Talinu 1997. godine, kada se okitio bronzom. Godinu dana poslije, takođe kao igrač, na Svjetskom prvenstvu u Teheranu bio je ponovo treći. Nakon toga slijedi oproštaj od igračke karijere i preuzimanje funakcije selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci. Na klupi bh. tima debitovao je na Evropskom prvenstvu održanom 1999. godine u Sarajevu, kada se domogao zlatne medalje. Godine 2000. s klupe je vodio reprezentaciju na Paraolimpijskim igrama u Sidneju. U glavnom gradu Australije Hrustemović je sa svojim pulenima bio nezaustavljiv sve do finala, a potom je uslijedio poraz od Irana, te srebrna paraolimpijska medalja. Prvi trofej Hrustemović je odbranio na Evropskom prvenstvu 2001. godine u mađarskom Sarošpataku, domogavši se drugog zlata. Međutim, najveći izazov uslijedio je 2002. godine u Kairu. Egipatska prijestonica bila je domaćin Svjetskog prvenstva. Hrustemovićevi puleni ponovo su stigli do finala, a za protivnike su ponovo imali selekciju Irana, kojoj su tada nanijeli prvi poraz nakon punih 17 godina. Novo evropsko zlato osvojio je na EP u Finskoj 2003. godine, a prvom paraolimpijskom zlatnom medaljom okitio se u Atini 2004. godine. Godinu 2005. pamtit će po osvajanju četvrte uzastopne titule prvaka Evrope, ovoga puta na prvenstvu održanom u njemačkom Leverkuzenu. Nedavno je kolekciju trofeja upotpunio odbranom zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Holandiji, a kako kaže neostvareni san mu je još samo odbrana najsjajnijeg odličja na Paraolimpijadi. Ipak, Hrustemović tvrdi da će taj san ispuniti 2008. godine na Igrama u Pekingu.