Datum: 15.07.2006
Bakir Ajanović,  ministar nauke i tehnologije u Vladi Republike Srpske

Dejan Bojanić

Bakir Ajanović: "Nije Amerika obećana zemlja"

Bakir Ajanović, poznati banjolučki hirurg nije poznat samo po tome niti po činjenici da je  aktuelni ministar nauku i tehnologije u Vladi Republike Srpske. Poznat je i po tome što se, iako je u "obećanoj zemlji", kako mnogi nazivaju Sjedinjene Američke Države, imao i više nego što je potrebno za normalan život odlučio za povratak u svoj rodni grad Banju Luku.

U SAD, tačnije u teksaški grad Dalas, Ajanović je otišao 1994. godine gdje je ubrzo počeo raditi kao hirurg. Budući da njegov mlađi sin boluje od cerebralne paralize nadao se da će, kako kaže, u toj zemlji naći čarobni štapić kojim će bolest biti pobijeđena. Nije ga, međutim, pronašao.

"Kada sam odlučio da se vratim ispričao sam to jednom prijatelju. On me je pitao zašto to radim. Rekao sam mu da sam shvatio da ta zemlja nije za mene. Nasmijao se i rekao da me je smatrao za inteligentnije biće. On je to, kako je rekao, shvatio još prvog dana kada je sletio na aerodrom u Njujorku. Tada je, prema njegovoj priči, ugledao prikladno obučenog gospodina, koji se sagnuo na stepenicama aviona da dohvati metalni novčić, a preko njega je palo nekoliko ljudi. Tog dana je shvatio gdje je došao i da to nije za njega. Meni je, eto, trebalo više vremena", započinje Ajanović kroz smijeh svoju priču.

SAČUVATI DUH OVIH PROSTORA

Smatra da je i u ovoj zemlji moguće razviti sistem po uzoru na američki kapitalizam, ali istovremeno sačuvati i duh ovih prostora.

"To je i razlog zbog kojeg sam se vratio. Nije Amerika obećana zemlja. Mi očigledno Ameriku znamo iz filmova u kojima nam prezentuju neku sjajnu stranu medalje. Stvarnost je, međutim, nešto sasvim drugo. Amerikanci od samog početka školovanja imaju drugačiji pristup i kod njih svi učenici nikada ne uče isto. Kod njih se talentovan učenik sam ističe dok oni koji, hajde da kažemo, nisu toliko nadareni, nemaju pritisak od nastavnika da uče. Njima je zakon dozvolio da mogu raditi sa 16 godina kada mogu da polažu i vozački ispit. Uvijek volim reći da Amerika to radi smišljeno jer se od te druge grupe učenika stvara fizička radna snaga koja im je uvijek potrebna. Zato i ne kriju da 'uvoze pametne glave' iz drugih zemalja svijeta", kazuje Ajanović.

To je, kaže Ajanović, još jedan od razloga zbog kojih se odlučio na povratak, ali i želja da ličnim angažmanom pokuša pomoći da se potencijal mladih ljudi u ovoj zemlji sačuva.

"U Americi počneš da radiš i solidno zarađuješ. Ali, istovremeno dobijaš okove oko vrata. Diže se kredit za kuću i kredit za automobil. Tamo svako ima svoj automobil, ali si okovan tim kreditima. Dobija se životni standard, ali jednostavno nemaš više svoju slobodu. Nemate tamo ni prisnih komšijskih odnosa s ljudima. Tempo života ne omogućava da se organizuje privatni život. Takav je način življenja i sasvim je drugačiji mentalitet. Ja sam imao sasvim dobar život u Americi, s obzirom kakvim sam se poslom bavio, ali vidio sam da nemam vremena za sebe. Zamislite tek kako je onima koji rade neke druge manje plaćene poslove", kaže Ajanović.

Prošle godine, kada je stekao sve uslove za povratak, Ajanović je iz Amerike doveo i svoju porodicu kako bi svojim primjerom pokazao da u nekoj drugoj zemlji nije sve tako sjajno. Za takvu odluku potrebno je, kaže, i dosta razumijevanja porodice.

ZAUSTAVITI ODLAZAK MLADIH

"Moja djeca su shvatila moj koncept života po kome je nekad bolje i manje zarađivati, a imati više slobodnog vremena za sebe. Kao hirurg u Americi vozio sam se kući u hirurškom odijelu jer nisam imao vremena da se presvučem", kaže ministar nauke i tehnologije i upozorava da je neminovno da će mladi i dalje odlaziti odavde ako im se ne obezbijede nova radna mjesta.

Smatra, ipak, da je to moguće spriječiti i da će se sve više činiti na tome da se odlazak pametnih mladih ljudi spriječi. Kaže i da je mentalitet ljudi na ovim prostorima takav da ne vole da im se komanduje, ali kada rade onda rade pošteno i vrijedno.

"Na našim prostorima je potrebno samo da se malo više disciplinujemo i da počnemo u našoj zemlji vrijedno raditi. Tada ćemo imati bolju budućnost", smatra Ajanović.

Disciplinovanje u SAD, kaže, definitivno počinje još od predškolskog uzrasta, a kada djecu već sa pet godina primaju u školu tu počinje ozbiljan rad na disciplini, a ona se odmah uče da budu vrijedna i da rade.

"Ja sam jednom gledao kako učitelji djecu odvedu u toalet i ne odvode ih jedan po jedan nego sve odjednom. Ta djeca izlaze i stoje u hodniku i svako od njih stoji u jednoj pločici. Ispred njih se nalazi jedan učitelj i iza njih drugi. Kod nas se tako nešto nije dešavalo ni u JNA. Kada to dijete odraste vi nećete imati brigu da li će praviti probleme kada se zaposli. E takav sistem je pozitivan i nama je potreban", kaže Ajanović.

Pojašnjava da se djeca u Americi u osnovnoj školi mnogo bave sportom gdje uče drugi sistem discipline, tačnije hijerarhijsku komandu.

"Upoznao sam jednog Amerikanca još dok sam bio u Hrvatskoj. On je najbolje objasnio situaciju u našoj zemlji. Radio je kao profesor engleskoj jezika i svidio mu se život na ovim prostorima. Tada mi je rekao da se Amerikanci rode da bi radili, a mi ovdje radimo da bismo uživali", sjeća se Ajanović.

Novi sistem će i kod nas, smatra on, donijeti disciplinu u radu i to se treba iskoristiti za napredak.

ISKORISTI PREDNOSTI EU

"Evropska zajednica planira da do 2013. godine 17,5 milijardi evra uloži u naučnoistraživačke procese. To je šansa za mlade stručnjake da iskoriste svoj potencijal. Mi ćemo nastojati da se priključimo u naučnoistraživačku mrežu Evrope što će biti velika olakšica za sve u ovoj zemlji. Nakon toga bi bilo otvoreno dosta radnih mjesta i povećao bi se standard što automatski za sobom povlači ostanak mladih ljudi na ovim prostorima. Sigurno je da će granice biti otvorene kada uđemo u EU i da će tada biti odliva mladih ljudi, posebno onih koji nisu visokoobrazovani, ali će oni koji budu ostali ovdje imati šansu za zaposlenje kod poslodavaca koji iskoriste ulaganja EU", smatra Ajanović.

Potrebno je, kaže, da BiH iskoristi svoje potencijale i prirodne resurse jer ekonomija ovdje sigurno neće biti stabilna još zadugo da bi pružila ljudima sigurnost.

"Evropa će sigurno imati potrebe za zdravom hranom, a naše mogućnosti su da hranimo pola Evrope. Druga stvar je turizam, a treća prirodni resursi. Moraće se neke stvari postaviti zakonski da bi sve leglo na svoje mjesto. Moja generacija je iz prošlog vijeka i mi nismo otišli dalje od pisaćih mašina i kucanja jednim prstom. Naravno, čast izuzecima, ali potrebno je da mladi ljudi dođu na odgovarajuće funkcije ili u ministarske fotelje i da pokrenu sve što treba pokrenuti. Tu dolazimo i do politike, a politika se neće miješati u ova pitanja kada na određeno mjesto bude dolazio stručnjak bez obzira na stranačku pripadnost. To je ono o čemu stalno pričam, a to će se opet desiti tek kada nestanu nacionalne stranke i kada više ljudi bude izlazilo na izbore. Vjerujem da će se to na kraju i desiti i da ćemo svi zajedno bolje živjeti. Posebno mladi ljudi. Moja poruka mladim ljudima je da ukoliko nemaju prijeku potrebu ne napuštaju ovu zemlju jer su ovoj zemlji najpotrebniji mladi stručnjaci", završava Ajanović svoju priču.