Datum: 22.07.2006
Ekstremni sportovi - skupa, opasna, ali jedinstvena zabava

Selma Lemo, Dejan Bojanić

Ko su lovci na adrenalin u BiH

Adrenalin ili epinefrin je hormon srži nadbubrežne žlijezde, a izlučuje se u stresnim situacijama kad povećava otpornost i odbrambenu sposobnost organizma.

Paraglajding, sportsko i alpsko penjanje, brdski biciklizam, kanjoning i turno skijanje samo su neki od ekstremnih sportova koji zbog rizika i visokog adrenalina u krvi privlače pažnju ljudi širom svijeta.

Ekstremni sportovi, iako Bosna i Hercegovina obiluje prirodnim resursima koji su pogodni za ovakvu vrstu zabave, su malo ili gotovo nikako zastupljeni kod nas. Nadležni u klubovima koji njeguju ekstremne sportove zainteresirani su uglavnom strani turisti ili ljudi koji su uposleni u međunarodnim organizacijama u BiH, a bh. građani koji se odluče da se okušaju u ekstremnim sportovima su rijetki. Najčešći razlog je visoka cijena koju moraju platiti kako za obuku, tako i za samu opremu.

PRESKUPA ZABAVA

Igor Primorac, sekretar Kluba ekstremnih sportova "Škorpio" iz Zenice, tvrdi kako je BiH posebno pogodna za alpinizam, sportsko penjanje i kanjonizam, zbog okolnih planina i rijeka.

"Drežnica kod Mostara pogodna je za sportsko penjanje, Smetovi kod Zenice za paraglajding, Rakitnica i Bila za kanjoning, Bjelašnica, Čvrsnica, Visočica za turno skijanje i planinski biciklizam. Mnogo je lokacija u BiH na kojima ljudi mogu uživati u ekstremnim sportovima", kaže Primorac.

Dodaje kako su vodopadi na okolnim zeničkim planinama posebno interesantni zimi kada se zalede za penjanje.

"Svi ovi sportovi zbog opreme su prilično skupi. Jeftin, ali i jednostavan sport je planinski biciklizam. Za ovaj sport potrebno je solidan bicikl i koliko-toliko kvalitetna oprema. Dok je zainteresiranima za dvodnevni kurs paraglajdinga na Smetovima potrebno od 130 do 150 KM. U ovu cijenu uračunat je smještaj, hrana i oprema kluba. Prilično skup sport je i kanjoning. Za jednodnevnu turu kanjoninga, ovisno o kojoj rijeci je riječ, za jednu osobu potrebno je od 100 do 180 KM", istakao je Primorac, naglašavajući kako, vjerovatno zbog skupoće, ovaj sport i nije toliko zastupljen u BiH.

RIZIK

"Svakako da rizik kod ovakvih sportova postoji. Opasnost ovisi od ozbiljnosti s kojom mu i priđemo. Rizik je u 99 odsto slučajeva isključen ukoliko je oprema, ali i taktika osobe koja upražnjava ove sportove kvalitetna. Ljudi smatraju da ekstremni sportovi sa sobom nose veliku opasnost, ali i to je preradikalna definicija. Kod ljudi koji se bave bilo kojom vrstom ekstremnih sportova emotivni naboj je veliki, doza adrenalina u krvi je veća nego u uobičajenim situacijama. Ekstremni sportovi omogućavaju i spoj ljudi s prirodom i u tome je njihova bit", kazao je Primorac.

Sportsko-planinarsko društvo "No limit" iz Sarajeva još je jedno društvo koje njeguje ekstremne sportove. Tanja Đozo, predsjednica ovog društva, objašnjava kako u ovu vrstu sportova mogu biti ubrojani sportsko i alpsko penjanje, paraglajding, kanjoning, turno skijanje, ledeno penjanje, planinski biciklizam, speleologija, planinarenje. Tvrdi kako su ovo "opasni" sportovi, ali da uvijek postoje mjere sigurnosti koje ublažavaju rizik.

"U BiH zbog specifičnosti terena najaktuelniji su biciklizam i sportsko penjanje. Za ovakvu vrstu sportova osim Drežnice pogodni su Dariva, kod Sarajeva, Igman, Bjelašnica, Borašnica na Prenju. Osim Smetova kod Zenice za paraglajding je pogodan i Trebević, a jame u Kladnju, Banjoj Luci i Zavidovićima idealne su za speleologiju. Malo je onih koji se ovakvom vrstom sportova bave profesionalno. Starosna dob ljudi za ove sportove nije bitna. Što čovjek više boravi u prirodi zdraviji mu je organizam", rekla je Đozo, podsjetivši kako je oprema za ovakve sportove skupa.

"Za planinarsku opremu ljudi moraju izdvojiti oko 1.000 KM. Za današnje standarde to je preskupo. Ali ko želi da se bavi ekstremnim sportovima naći će način za to", kaže Tanja Đozo.

Predstavnici oba ova kluba tvrde kako država malo ili gotovo nikako ne ulaže u razvoj ekstremnih sportova, a samim tim i u promociju bh. turizma.

"Kantonalne i federalna Turistička zajednica samo deklarativno spominje ovakvu vrstu sportova. Organizovane i materijalne pomoći od države nema", kaže Primorac.

VJEŠTINA I ZNANJE PRESUDNI

Jedan od Sarajlija koji se već pet godina aktivno bavi planinskim biciklizmom je Dino Višnjić. Tvrdi kako su, osim dobrog bicikla i kvalitetne opreme, za ovaj sport potrebni vještina i znanje.

"U sarajevskom okruženju Bjelašnica je najatraktivnija za ovakvu vrstu sporta. Za planinski biciklizam potrebno je ispravno biciklo, sa prednjim amortizerima i dobre gume. Biciklista obavezno mora imati kacigu, rukavice i štitnike za zglobove. Na ovakve vožnje biciklisti obavezno moraju ponijeti prvu pomoć. Poželjno je da osoba nikad ne ide sama. U slučaju pada i ozljede uvijek mora biti prisutna još jedna osoba, kako bi ozlijeđenoj ukazala pomoć", priča Dino.

Dodaje kako je osjećaj vožnje po planinskim stazama nemjerljiv.

"Taj osjećaj se ne može opisati. Ljudi ga jednostavno moraju doživjeti. Ovaj sport nosi sa sobom i određeni rizik. Spretnost i vještina, osim dobre opreme, neophodni su svakom biciklisti", kaže Dino, tvrdeći kako u posljednjih pet godina, koliko se bavi planinskim biciklizmom, nije imao ozbiljnih povreda.

"Bilo je tu nekoliko padova, ali ništa ozbiljno. Na svu sreću imao sam opremu, tako da sam dobro prošao", rekao je Dino.

PREDNOSTI VRBASA

Na području grada Banja Luka svakako je za lovce na adrenalin najzanimljiviji rafting. Ono što daje prednost Vrbasu u odnosu na druge rijeke pogodne za rafting u BiH je srednja godišnja temperatura vode od 10,6 stepeni Celzijusa i srednja ljetna oko 17 stepeni, što uz rafting omogućava i ugodno kupanje. U Banjoj Luci postoji nekoliko rafting klubova s kojima možete doživjeti rijeku Vrbas.

Vrbas nudi četiri rafting rute, prva od srednjovjekovnog grada Zvečaja do Karanovca duga je pet kilometara, druga Ada - Karanovac je duga 11 kilometara, ruta Krupa na Vrbasu - Karanovac duga je 14 kilometara, a najduža je Bijeli buk - Karanovac i iznosi 21 kilometar.

"Ko nije probao ne može znati o čemu se zapravo radi", kaže Goran Pastir, predsjednik Upravnog odbora Rafting kluba "Kanjon" iz Banje Luke.

Za ovaj sport, kao i za svaki drugi, čovjek mora biti spreman i fizički i psihički. Najbitnije je, kaže Pastir, ostati priseban jer se pri prevrtanju čamca dešava da te buk povuče i bar dvije sekunde ne znaš gdje si.

"Te dvije sekunde traju godinama i od silne frke i udara adrenalina naprosto se izgubiš", objašnjava Pastir i dodaje da se najveći udar adrenalina osjeti kada se prvi put nađeš u čamcu.

Ukoliko pored raftinga želite da upoznate i podvodni svijet Vrbasa, ronilački klubovi iz Banje Luke "Buk" i "Pelagos" vam nude školu ronjenja prema programima C.M.A.S. i vrše obuku za sticanje ronilačkih licenci od jedne do tri zvijezde kao i obuku za specijalističke kurseve. Pored Vrbasa fantastične uslove za rafting nudi vam i rijeka Una. Ruta počinje uglavnom kod Štrbačkog buka i nudi vam svakako uzbudljivu avanturu.

SAMO ZA AVANTURISTE

Sa svojim strmim stijenama Kanjon Vrbasa pruža i fantastične uslove za bavljenje slobodnim penjanjem i alpinizmom ili takozvanim klajmbingom.

Mario Lukajić, trener u Sportsko-penjačkom klubu "X-streme", kaže da je klajmbing na ovim prostorima relativno nov sport.

"Klajmbing je namijenjen ljudima koji su avanturistički opredijeljeni. U našem klubu imamo vještačku stijenu na kojoj obučavamo zainteresovane kandidate, ali je mnogo drugačiji osjećaj kada ste na pravoj stijeni. Adrenalin svakako raste i kada se jednom popnete do vrha tražite više", kaže Lukajić.

Penjači su do sada napravili desetak smjerova na području kanjona Vrbasa. Uz kratku školu penjanja možete isprobati početničke, lagane, te srednje i teške smjerove. Broj smjerova se stalno povećava na tradicionalnim ljetnim penjačkim kampovima koji se održavaju tokom avgusta.

Ukoliko, pak, više volite da istražujete pećine i jame, kao i višednevna odsustva od kuće i spavanje u šatorima, speleologija je za vas idealan poziv. Speleološko društvo "Ponir" iz Banje Luke jedno je od najvećih društava takve vrste u BiH. Na njihovom putu istraživanja nailaze na mnogobrojne izazove, a nedavno su pronašli, vjeruje se, najveću jamu u Republici Srpskoj. Ono što je prirodno u ovom sportu je strah.

Predrag Cupać, član tog društva, kaže da je strah opravdan i da ne bi bilo dobro da ga nema.

"Strah koji osjeća svaki speleolog je normalan i on može samo da doprinese lakšem savladavanju jame jer tada ste mnogo oprezniji. Kada se tu još doda adrenalin, uspjeh je neizbježan. To je više avanturistički hobi nego sport, jer u speleologiji nema takmičenja. U dubinama nailazimo na razni pećinski nakit koji se riječima ne može opisati. To se ipak mora vidjeti", objašnjava Cupać.

JAHAČI NA "RALJAMA"

Pored ovih sportova lovci na adrenalin u BiH mogu da se oprobaju u padobranstvu, paraglajdingu, rolingu, skejtbordingu... Jedino što još na ovim prostorima nemam kada su u pitanju ekstremni poduhvati je bandži džamping, koji je u svijetu već postao svakodnevni vid zabave.

Kada već govorimo o ekstremnim sportovima u svijetu, onda moramo spomenuti da se ponegdje riječ ekstremno shvata apsolutno bukvalno. Tako se vindsurfing na Novom Zelandu upražnjava zimi kada bure na pučini dostižu i do nekoliko stotina kilometara na čas. Vindsurferi tada hvataju talas zvani ralje, koji dostiže visinu od preko 20 metara i brzinu od preko 100 kilometara na čas. I dok na našim prostorima planinski biciklizam podrazumijeva penjanje uz planine, u svijetu je suprotno. Ekstremi traže što strmiju planinu i spuštaju se biciklima niz padine. Nemali broj njih se vrati u "bazu" sa slomljenim ekstremitetima, ali ih to ne sprečava da pokušaju ponovo.

Sve u svemu, ne moramo baš u svemu pratiti svjetske trendove, pa ako se u posljednje vrijeme osjećate neispunjeno, nezadovoljni sami sobom ili ste u dokolici, učinite nešto što do sada niste. Možda su ekstremni, ili bar adrenalinski sportovi baš ono što vam treba. Za takvo razbijanje dosade treba vam samo volja i nešto novca. Za početak krenite s onim sportovima koji su vam dostupni u vašem gradu. I oprez - ne idite van granica sopstvenih mogućnosti.