Datum: 29.07.2006
Rajko Vasić, član Glavnog odbora SNSD-a

Vesna Popović

Rajko Vasić: SDS se raspada jer nestaju temelji na kojima je sazdana

Ako se i dalje bude forsirao sarajevski unitarizam, kojeg Terzić, Silajdžić i stranci zovu reformama, ni sadašnje stanje u BiH se neće moći održati. Tada će raspad države biti neminovan, a onda su rješenja nepredvidiva, smatra Rajko Vasić, član Glavnog odbora SNSD-a.

Ističe da postojeće uređenje BiH nije volja nijedne od tri nacije, ali da je Srbima i "ovakva BiH dobra samo da ne bude gora". Tvrdi da je dugoročni cilj sarajevskih stranaka stvaranje islamske republike i mogućnost referenduma u RS navodi kao demokratsku garanciju opstanka Srba, bez obzira što se sa "sarajevskih sećija čuju horovi da je to razbijanje BiH".

Po Vasićevom mišljenju, koncepcije koje je promovisala SDS i Miloševićevi Srbi divljeg tipa propale su,  a s njima i SDS, čije su osnivanje "Srbi skupo platili".

NN: Koji koncept uređenja BiH je za Republiku Srpsku najprihvatljiviji i da li treba zadržati trenutno stanje kojim su mnogo nezadovoljniji u Federaciji BiH?

VASIĆ: Bosna i Hercegovina se popela na stolicu ispod političkih vješala onog trenutka kada je Njemačka isforsirala međunarodno priznanje Hrvatske a omča oko vrata nabačena joj je kada su Srbi u "Oluji" nestali iz Hrvatske. Dakle, nemoguće je u etnički čistom i sterilnom okruženju prostora bivše Jugoslavije stvarati tronacionalno izmiješanu monolitnu državnu zajednicu kao da se ništa nije dogodilo. Druga presudna činjenica kod odgovora na ovo pitanje je ratni poklič i cilj s kojim su svi krenuli u rat u BiH. Ti ciljevi nisu ostvareni i ovakva BiH nije volja nijedne nacije od tri koje tvore BiH. Hrvatska politika na početku je ciljala šahovnicu na Drini (kasnije pripajanje dijela Tuđmanove salvete nezavisnoj Hrvatskoj), srpski ciljevi su podrazumijevali priključenje Srpske Republike BiH, odnosno RS Srbiji (tadašnjoj SRJ), muslimani su nakon početnog vezivanja zastava s Hrvatima, BiH počeli shvatati kao Bosnu za koju se samo oni bore i koja treba biti zemlja Bošnjaka, bosanskog jezika (kasnije ta politika manje ili više skriveno  promoviše cilj: islamska republika s prvom stepenicom "jedan čovjek - jedan glas"). Sve su to manje-više poznate činjenice, ali ih ovdje pominjem kao bitne u odlučivanju o konceptu uređenja BiH. Ovakva BiH najviše odgovara Srbima mada je velika manjkavost nedostatak garancija da se država neće unitarizovati i pretvoriti u tamnicu Srba i Hrvata. Hrvatima najmanje odgovara jer institucionalno i ustavno (u ustavu Federacije BiH, u praktičnom smislu) jedva da postoje a i procentualno su u BiH svedeni na procente Srba u Hrvatskoj. Bošnjacima, muslimanima, ovakva BiH bi trebalo da najviše odgovara, jer ih međunarodna zajednica tretira kao jedan kroz jedan vlasnike države, u svakom pogledu im se daje prednost, svakom njihovom strateškom političkom zahtjevu se izlazi u susret, vladaju glavnim gradom koji je etnički sterilan... Iako bi trebalo da budu najzadovoljniji, muslimani su najnezadovoljniji. Hrvati su, pak, platili cijenu upotrebe od strane Zagreba i sada su u strateško-političkom rasulu, pomirili su se sa sudbinom i rade na dva kolosijeka: preko tajkuna ekonomski jačaju svoja područja, dok Crkva glasno zahtijeva treći entitet pod raznim nazivima. Srbi su se takođe pomirili sa Dejtonom i sa bh. okvirom. Kako je unitarizacija, odnosno islamska republika permanentan i dugoročan cilj muslimanske politike i sarajevskih stranaka, neprestan je i srpski strah od takvog ishoda. Cijela priča oko reformi policije, vojske, granične službe, poreskog sistema, državne TV, tzv. državnih zakona i regulacije na nivou BiH a kroz oduzimanje nadležnosti entitetima, u stvari je priča o unitarizaciji korak po korak, pod plaštom reformi, evropskih standarda, ulaska u evropske integracije, NATO itd., ta pozorišna kulisa potrebna je samo da se vlasi ne dosjete. Takva poslijeratna presura na Srbe eksplodirala je sada u svijesti o refrendumu o samostalnosti. Nadam se da je sada svima u Bosni i Hercegovini i u međunarodnoj zajednici, naročito onoj na privremenom radu ovdje, potpuno jasno da najveći dio Srba i Hrvata Bosnu i Hercegovinu ne smatra svojom državom, odnosno oblikom države za koju su ratovali i za koju su se politički zalagali. Koncept koji može dugoročno da funkcioniše, koji može biti održiv i koji najprije i najefikasnije može BiH konektovati u strukturu Evrope jeste koncept značajne teritorijalne i poltičke autonomije i ustavno-međunarodne sigurnosti za svaku od tri vjere i za svaku od tri nacije. Tri entiteta su logično trebala izaći iz rješenja kovanih u američkoj bazi Rajt Peterson, a to pokazuje i cijela decenija poslije toga. Formiranjem hrvatskog entiteta potpuno bi se eliminisalo nezadovoljstvo hrvatskih struktura, a muslimanski bi se apetiti približili realnosti. No, da ne razrađujem koncept, Srbima je dobra i ovakva BiH, samo da ne bude gora. Srbima, i svima, ako ne žele dominaciju, majorizaciju i istrebljenje, najoptimalnija je decentralizovana BiH. S te pozicije mogu sarađivati u gradnji državnih funkcija prema svojim jasnim interesima, ali mogu imati i garancije opstanka. Mudrost sadašnjih učesnika istorije mora biti u tome da se ne vraća mnogo unazad (islam je ovdje došao krvlju i sabljom Mehmeda Osvajača), ali i da ne nastavlja to što se događalo, jer je očito da, po nekima, BiH treba da bude islamska republika i na taj način da postane prva stepenica pohoda na Evropu. Cerićeva deklaracija evropskih muslimana jasan je znak da će 21. vijek biti vijek islamskog pohoda na Evropu. Mi ovdje, Republika Srpska itd., sitne smo čestice globalnih trendova ali to nam ne dozvoljava da olako prihvatamo nasilje nad civilizacijama, evropskom i hrišćanskom. Da li treba zadržati sadašnje stanje? Ako se i dalje bude forsirao sarajevski unitarizam, kojeg Terzić, Silajdžić i stranci zovu reformama, ni sadašnje stanje se neće moći da održi. Tada će raspad države biti neminovan, a onda su rješenja nepredvidiva. Ali da vam kažem i ovo: nisu u FBiH nezadovoljni sadašnjim stanjem. Njihov, bošnjački, muslimanski, prije svega, cilj nije poboljšanje sadašnjeg stanja ili njegova promjena u bolja rješenja, njihov cilj je potpuno novi koncept BiH, koncept države kakvu ima Hrvatska. Strateški cilj sarajevskog unitarizma je svesti Srbe i Hrvate na manjine kojima onda možete davati prava do mile volje, jer ne predstaljaju validan društveni segment.

NN: Kako formulu "jedan čovjek - jedan glas" povezati sa unitarizmom?

VASIĆ: Ama, to je najobičnija opsjena. Tim građanskim farsama treba da se maskiraju biološka većina, nadglasavanje i dovođenje druge dvije nacije u poziciju da nikada, ni kada bi svaki dan imali izbore, ne mogu imati šefa države ili predsjednika. To bi tek bio ustavni temelj unitarizma.

NN: Kakav bi zajednički odgovor trebalo da imaju stranke iz RS na sve češće iskazivani cilj partija iz FBiH - unitarizaciju BiH?

VASIĆ: Nije moguć zajednički odgovor. I Srbima u BiH treba da bude jasno da ta vrsta zajedništva, srpske sloge, srpske sabornosti, univerzalnog memoranduma i sličnih umotvorina praznoglavih srpskih kvaziintelektualaca, nije moguća, nikad nije bila moguća i nikad neće ni biti moguća. Srbima u BiH je potrebna jasna svijest o tome šta je ovdje moguće kao najviši interes Srba, ali u okviru međunarodno priznate države, šta je, dakle, realno, kako to ostvarivati i skime to realizovati. Potreban je podsvjesni i svjesni politički projekt rješenja srpskog pitanja u BiH, ali projekt koji će se rješavati i možda cijeli vijek, u jasnim demokratskim trasama, poltičkom borbom, evropskim standardima i alatkama, a ne šatorskom himnom "ne može nam niko ništa", političkim budalaštinama "svi Srbi u jednoj državi"... Koncepcije koje su pokušale da okupe sve Srbe i sve srpske stranke, propale su. To su koncepcije koje je promovisala SDS i Miloševićevi Srbi divljeg tipa, te koncepcije su bile na nivou političkog vračanja gdje se Srbi po čupavim prsima natrljaju bijelim lukom i slaninom, malo guslaju, malo piju, malo pljačkaju, usput čine zločine i sramote naciju za nekoliko vijekova unaprijed. Propale su, ali su Srbe u BiH skupo koštale. S tim koncepcijama propada i SDS i slični promoteri i demonstratori takve mašinerije. I dobro je da te koncepcije i koncepcionari silaze sa scene. Srbima je jasno da to nikuda ne vodi i da su za dlaku ostali ovdje, jer su mogli lako proći kao Srbi Hrvatske. A i SDS se neminovno raspada, jer nestaju temelji na kojima je sazdana. Pošto je nemoguće više graditi pumpe u RS, SDS gubi tlo pod nogama. Hoću da kažem da su mazanje bijelim lukom i slaninom, pljačka državne i privatne imovine, odnosno opšta kriminalizacija Srba, iscrpili svoje mogućnosti i na njima se ne može više graditi politička stranka, čak ni tako primitivno-primarnog tipa kakva je SDS. KOS, kriminalizovana odbrana srpstva, trend koji ću obrazložiti u ovogodišnjem političkom ljetopisu, je potrošena politička koncepcija Srba sa svih strana Drine. Ali, potrošena iz razloga što su potrošene opljačkane pare, a ne što je potrošeno srpstvo. Na sceni je sada koncept evropskog rješenja srpskog pitanja u BiH. On podrazumijeva ekonomski napredak koji se promoviše kroz sintagmu "Republika Srpska - bolji dio BiH", kroz društveno korisnu privatizaciju gdje se pominju cifre od milijarde maraka a ne prodaja banaka za jedan evro. On podrazumijeva i referendum, jednu neosporno demokratsku evropsku alatku. Ali, ne podrazumijeva Srbiju do Vladivostoka, ne podrazumijeva filozofiju krv, ponos, istorija, ne podrazumijeva floskule tipa gazi Bosnu, voli Srbiju. Ovdje se radi o političkoj, realnoj, ovdašnjoj svijesti i programu koji srpsko pitanje rješava ovdje, u BiH, a ne tamo negdje daleko i na epskim nivoima samoistrebljenja. Nosilac tog koncepta su Milorad Dodik i nezavisni socijaldemokrati. Ta dva koncepta ne mogu se nigdje pojaviti zajedno, jedan silazi sa scene. Čavić je lijepo rekao za SDS: skupo smo platili stvaranje RS. Lijepo je ali je obrnuto: Srbi su skupo platili osnivanje SDS-a. Oko tog socijaldemokratskog koncepta će se okupiti glasači na oktobarskim izborima, ali neće to biti razulareni pokret iza kojeg će nastupati kordoni pljačkaša i opsjenara, već realna politička snaga legitimisana na izborima, a ne na nacionalističkim emocijama i animalističkim porivima. Samo ta, evrosocijaldemeokratska koncepcija rješavanja srpskog pitanja u BiH može da se suprotstavi osovini Silajdžić - Cerić. Uostalom, vrlo brzo ćemo vidjeti da na političkoj sceni u RS i nema baš mnogo jakih stranaka, a na političkoj sceni sunce zalazi po nekoliko puta dnevno. Dakle, nema zajedničkog odgovora, postoji samo realan demokratski koncept pri čemu je pitanje ko može da ga kreira, ali i da ga ostvari.

NN: Vjerujete li da je priča o unitarizaciji BiH dio predizborne retorike partija ili je to zaista cilj nekih stranaka iz FBiH u nastavku pregovora o ustavnom uređenju BiH?

VASIĆ: Sarajevske političke stranke imaju jasan stav o unitarizaciji i svi njihovi politički programi su postavljeni na tom fundamentu. Razlikuju se samo po tempu izvođenja radova i po tom ko kada preuzima vodeću ulogu. Ponašaju se slično biciklističkoj ekipi na trkama - nakon nekog vremena prvi prepušta čelnu poziciju sljedećem i tako u krug. Priča o unitarizaciji nije kod sarajevskih stranaka samo šlager predizborne sezone. To je neprestan proces presinga na međunarodnu zajednicu da promijeni stanje u BiH na način da ukine entitete, a to znači RS, jer drugi entitet praktično i ne postoji. Kada se ukine RS, onda će domino efekt učiniti svoje. U tu svrhu je neprestana priča o genocidnoj tvorevini, o Srbima kao naciji koja je počinila genocid, o ukidanju entiteta, o ukidanju grba itd. Nejasno je samo zbog čega "žrtve" s toliko žara žele da žive u jedinstvenoj državi sa onima koji su nad njima "sprovodili genocid". Sarajevske stranke, Bošnjaci, muslimani, Islamska vjerska zajednica naprosto žele da otmu BiH samo za sebe i to nije nikakva predizborna priča. Dio cilja je ostvaren, mnoge stvari su bez potrebe dignute na nivo BiH, ali funkcionišu kao da su na nivou mjesne zajednice. To je objašnjivo time da je najbitnije da se izvlasti RS, a ne da li će te institucije funkcionisati. Primjer su Državna granična služba, BHT 1, Uprava za indirektno oporezivanje... Vlasti u RS su u proteklih pet godina davale kapom i šakom što je Srbe u BiH dovelo na rub. Neću da se busam u prsa, ali da se ozbiljno pristupilo problemu tada kada nisam htio prihvatiti zajedničku televiziju, a niko me nije htio podržati, sada bi stvari izgledale znatno povoljnije.

NN: Kako će onda teći razgovor o ustavnim promjenama?

VASIĆ: U ovakvoj situaciji ne vidim način da poslije izbora otpočnu pregovori o ustavnim promjenama, osim da se lideri zatvore u logor i dva dana bičuju a jedan dan "pregovaraju". Razgovori o ustavnim promjemama mogu krenuti samo kada se ispune neki prethodni uslovi. Najprije, potrebno je trostrano učešće konstitutivnih naroda, drugo: cijeli proces se mora odvijati u parlamentima, treće: sve strane moraju prethodno objelodaniti pitanja koja, u skladu s njihovim interesima, mogu biti predmet ustavnih promjena. Ako Republika Srpska kaže da nema interesa da neka pitanja diže na nivo države, onda nema ni potrebe razgovarati o ustavnim promjenama. Ali Republika Srpska mora prethodno saopštiti da će razgovori početi ako postoji saglasnost da se u Ustav BiH unese odredba o pravu na samoopredjeljenje. To je jedina garancija da ustavne promjene ne budu nametnute u toku pregovora. Zamke su brojne, ali ih je moguće izbjeći tehnologijom koju sam predložio. Možda su u svemu parlamenti najbitniji jer lideri, pokazalo se to u prethodnih pet godina dok je SNSD bio u opoziciji, najčešće ne misle glavom na čelu naroda nego guzicom u fotelji.

NN: Kakva je uloga sadašnje priče o referendumu u cijelom tom procesu?

VASIĆ: Referendum treba precizirati u sintagmu: referendum za samostalnost. Dakle, ne radi se o referendumu o otcjepljenju niti o referendumu za prisajedinjenje Srbiji, kako to plasiraju sarajevski političari i mediji da bi zaplašili građane i međunarodnu zajednicu. Mislim da za Srbe u BiH ne može biti rješenje prisajedinjenje Srbiji. Prije svega, to nije realno i pola ovog vijeka će proteći u tim uslovima. Drugo, to nije ni potrebno za rješenje srpskog pitanja u BiH. Treće: ni Srbija time ne bi nešto dobila. Referendum o kome govorimo mi u SNSD-u treba shvatiti kao demokratsku garanciju opstanka Srba u BiH. To je potpuno legitimno evropsko pravo bez obzira što se sa sarajevskih sećija čuju horovi da je to razbijanje BiH. Nedavno su Katalonci imali referendum o većem stepenu autonomije u Španiji, pa nije propao ni svijet, ni Španija. Sudbinu refrenduma u svojim rukama drže sarajevski unitaristi. Koliko unitarizma, toliko referenduma, bez obzira da li su u pitanju izbori ili ne.

NN: Da li se ipak može dovesti u pitanje opstanak entiteta i kako u tom svjetlu komentarišete rezoluciju koju je nedavno usvojila Parlamentarna skupština Savjeta Evrope?

VASIĆ: Parlamentarci Savjeta Evrope često funkcionišu po lobističkom principu i po principu: podrži ti meni ovo, ja ću tebi to. Dobar primjer je bio u slučaju kada je EU odlučivala da li će početi pregovori s Hrvatskom o članstvu - Englezi nisu bili za Hrvatsku, ali jesu za Tursku. Austrija, predsjedavajući i glasnogovornik germanskog bloka, bila je za Hrvatsku, a ne za Tursku. Na kraju je objema zemljama odobren početak pregovora. No, BiH ima svoj ustav i on je utemeljen na međunarodnom sporazumu. Da bi se u pitanje doveo opstanak entiteta, dakle, opstanak unutrašnjeg uređenja zemlje, potrebno je pogaziti ili poništiti jedno od toga dvoga. A takve stvari su obično uvod u rat. Bez obzira na to, RS ne smije sjediti skrštenih ruku. Rezolucija je odraz nesvjesnosti Evrope o procesima i trendovima koji je zapljuskuju. Evropa je uvijek takva, stara fina baka sa slomljenim kukom. Kada je Mehmed Osvajač u nekoliko navrata kidisao na Evropu (došao je bio do Beča), Evropa se nije uzbuđivala nego je lagodno ostavila Srbima, Hrvatima i nešto malo  Mađarima da se kolju sa osvajačima. Republika Srpska ne može lobirati za rezolucije protiv unitarizacije države, ali može objašnjavati evropskim liderima da se ovdje ne radi o funkcionisanju države i reformama, već o goloj borbi za teritorije i nacionalnu i vjersku prevlast. U tom svjetlu rezoluciju treba gledati kao naivni dnevnopolitički institut.

NN: Šta vlasti Republike Srpske mogu učiniti ukoliko bi se savjetodavna rezolucija Savjeta Evrope pretočila u zvaničan stav međunarodne zajednice čime bi se ušlo u fazu ukidanja entiteta?

VASIĆ: Do toga neće doći, to je potpuno jasno. Dijelom sam to objasnio govoreći o Ustavu koji postoji na osnovu međunarodnog sporazuma. Teško je pronaći proceduru po kojoj bi tako nešto postalo zvaničan stav međunarodne zajednice. Moguća je neka iračka formula sa alijansom koja to sprovodi, ali je potreban i krupan povod za to. Njega nije moguće pronaći. U slučaju da Upravni odbor za implementaciju mira, na primjer, kao zvaničan nalog potpisnika Dejtonskog sporazuma, naloži ukidanje entiteta, vlasti RS  ne mogu pozvati narod na rat, ali mogu proglasiti opštu građansku neposlušnost čime bi država BiH prestala da funkcioniše na prostoru RS. Država BiH bi mogla svojim aparatom prinude uvoditi red, ali bi to bila tortura ne nad njenim građanima već nad Srbima koji se ne bi mogli proglasiti pobunjenim Srbima kao u Hrvatskoj, jer su Srbi ovdje konstitutivni, ustavni narod. Bez obzira što takav scenario nije realan, nadam se da ga nećemo doživjeti.