Datum: 26.08.2006
Tragedije koje su se (ili nisu) mogle  izbjeći

Pripremio: Boris Đurić

Najveće avionske nesreće

Od kada postoje ljudi uvijek je i postojala želja da se vinu u visine i da krstare nebom. Ta želja im je uspjela i letenje je postalo ljudska svakodnevica.

Ali, kao i svaki ljudski proboj i letenje ima svojih negativne strane, a to su avionske nesreće.

To se pokazalo i ovog utorka kada se u Ukrajini u mjestu Suka Balka, u blizini grada Donjecka, srušio ruski avion u kojem je bilo 160 putnika i deset članova posade.

U padu aviona Tu-154 aviokompanije "Pulkovo", na liniji Anapa - Sankt Peterburg, poginulo je svih 160 putnika i 10 članova posade. Među putnicima je bilo 49 djece, a u Ukrajini i Rusiji je proglašen Dan žalosti.

Prema izvještajima, uzrok pada ruskog aviona je oluja sa jakim vjetrom, kišom i grmljavinom. Avion se zapalio dok je još bio u vazduhu, a pilot je pokušao da sleti bez točkova.

Avion Tupoljev 154, je leteo iz crnomorskog izletišta Anapa za Sankt Peterburg. Nestao je sa radara dok je preletao Ukrajinu, dva minuta pošto je poslao poziv za pomoć. Olupina aviona pronađena je na istoku zemlje, u blizini grada Donjecka.

Istraga je pokazala da neposredno prije nego što je avion nestao sa radara, pilot zatražio da hitno sleti i promijeni kurs leta za oko 20 kilometara istočno, što mu je odobreno.

Ministarstvo za vanredne situacije Rusije saopštilo je da je istraga utvrdila da je postojala mogućnost da je u avion udario grom. Preduzeće "Aviokor", koje je izradilo pomenuti avion, navelo je da tehničko stanje aviona nije moglo da bude uzrok katastrofe.

Avionske nesreće se dešavaju poprilično često. Neke od njih su ostale zapamćene po okolnostima u kojima su se desile, a neke po stravičnom bilansu poginulih. U ovom tekstu, navešćemo vam pet najvećih avionskih nesreća ikada.

1. NJUJORK, SAD 2001.

Kao što svi znaju 11. septembra 2001. godine se desila najveća avionska nesreća na svijetu u kojoj je poginulo 4.500 ljudi. Toga utorka ujutro devedeset antiameričkih terorista su otela četiri aviona koji saobraćaju na komercijalnim letovima i koji su pripadali kompanijama "Junajtid erlajns" i "Amerikan erlajns" sa namjerom da udare u zgrade Svjetskog trgovinskog centra. U boingu 767 koji je trebao letjeti iz Bostona u Masečusatsu prema Los Anđelesu nalazio se 81 putnik, među kojima i pet kidnapera, devet članova posade i dva pilota. Ubrzo nakon polijetanja, avion je nestao sa radara. Kapetan drugog aviona na letu UA 175 je čuo preko radija kako je neko smirivao putnike da ostanu mirnu. Samo nakon devedeset sekundi i njegov avion je bio otet. Prvi avion je nakon 45 minuta od polijetanja udario u sjevernu zgradu Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku i to između 80. i 90. sprata. On je udario u zgradu brzinom od 350 čvorova što je dovelo do toga da se ta zgrada sruši nakon samo sat i po vremana. Drugi avion na letu UA 175 takođe je poletio iz Bostona za Los Anđeles 15 minuta nakon prvog i na njemu se nalazilo 54 putnika, sedam članova posade i dva pilota.

Dok su građani Njujorka gledali kako sjeverna zgrada gori, 18 minuta nakon udara prvog aviona, drugi avion je udario u južnu zgradu Centra između 65. i 75. sprata i 47 minuta nakon toga zgrada se srušila.

2. KANARSKA OSTRVA, 1977.

Druga na listi najvećih avionskih nesreća se desila na Tenerifi, na Kanarskim ostrvima, 27. marta 1977. godine kada su se dva boinga 747 sudarila na aerodromu "Los Rodeos" i pri tom je nastradalo 583 ljudi.

U pitanju su bili avion američke kompanije "Pan Em" kojiim je upravljao Viktor Grubs i avion holandske kompanije KLM kojim je upravljao Velduhizen van Zanten.

Avion KLM-a se nalazio u fazi polijetanja na jedinoj poletnoj stazi na aerodromu kada je udario u američki avion "Pan Ema" koji je taksirao na pisti. Aerodrom "Los Rodeos" je inače smješten na sjevernom dijelu ostrva i služi za letove između Španije i ostrva.

Avion "Pan Ema" je letio iz Los Anđelesa ka Las Palmasu smještenom na ostrvu Gran Kanarija, a avion KLM, koji je poletio četiri sata ranije sa aerodroma "Šifol", se takođe uputio prema Gran Kanariju.

Nakon kontaktiranja kontrole leta pilotima "Pan Ema" je rečeo da se na ostrvu desio teroristički napad i da je aerodrom privremeno zatvoren.

Iako je postava aviona rekla da bi radije kružila u vazduhu, prije slijetanja rečeno im je da privremeno slete na aerodrom "Los Rodeos" na ostrvu Tenerife zajedno sa ostalim avionima. KLM avion je dobio iste upute. Sve u svemu, pet velikih aviona je bilo usmjereno na Tenerife, mali regionalni aerodrom koji ne može lako primiti velike avione. Aerodrom se sastojao od samo jedne poletno slijetne staze i jedne paralelne staze za taksiranje, kao i nekoliko manjih staza koje su povezivale ove dvije. Preusmjereni avioni su bili parkirani na stazi za taksiranje, tako da se na njoj nije mogao odvijati proces taksiranja. Zato su avioni koji su polijetali, morali taksirati na stazi za polijetanje, što inače nije praksa. Usljed poremećene komunikacije između tornja i aviona, pojave guste magle i neprilagođenim manevrisanjem avionom, KLM-ova postava nije uspjela primijetiti "Pan Emov" avion koji je taksirao pored njih, što je dovelo do nesreće.

3. JAPAN, 1985.

Treća najveća nesreća se desila 12. avgusta 1985. godine u japanskoj oblasti Gunma kada je boing 747 japanske aviokompanije na letu 123 udario u planinu Takamagahara i pri tom je poginulo svih 15 članova posade i 505, od 509 putnika. Četiri žene koje se bile smještene u 56. redu su preživjele udar. Jumi Očiaji je bila zaglavljena između brojnih sjedišta, Hirok Jošizaki, sa svojom osmogodišnjom kćerkom Mikiko bila je zarobljena unutar nedirunutog dijela za provod goriva, a dvanestogodišnja djevojčica Keiko Kavakami je ispala iz aviona, i nekim čudom preživjela. Nađena je na obližnjem drvetu. Avion je poletio u šest sati poslijepodne sa Međunarodnog aerodroma Tokio i krenuo je prema aerodromu Osaka. Nakon polijetanja 12 minuta, kada se avion nalazio iznad zaliva Sagami, repno krilo se presavilo i odbilo pet metara zadnjeg dijela trupa i vertikalni stabilizator, nakon čega je došlo do poremećaja pritiska u kabini, a što je dovelo do oštećenja sve četri hidraulične linije. Sa gubitkom kontrolnih površina na avionu visina aviona je počela oscilirati i avion je na kraju počeo padati u fugoidni krug koji se javlja nakon otkazivanja kontrola u avionu.

Piloti su poslali poruku kontrolnom centru da ne mogu kontrolisati avion i u 6.56 avion je nestao sa radara i to je bio momenat kada su udarili u planinu na visini od 2.100 metara. Bilo je potrebno 30 minuta da se avion sruši nakon što su otpali repni stabilizatori, što je bilo dovoljno da putnici napišu oproštajne poruke svojim najbližim. Koristili su razne papire i tkaninu da napišu ove poruke, a neki od njih su ih pisali sopstvenom krvlju.

4. INDIJA, 1996.

Četvrta najveća nesreća se desila 12. novembra 1996. u Indiji u blizini grada Čakri Dadri kada su se u vazduhu sudarila dva aviona. Let 763 "Saudi Arabia eralajnsa" se nalazio na redovnom letu iz Deli Darana i poletio je u 18.32. U isto vrijeme Kargo avion Il 76 Er Kazahstana se spremao za slijetanje u Deli.

Kontrola leta mu je dozvolila da se popne na veću visinu i na isti vazdušni put na kojem se nalazio iz arapski avion, ali sa suprotne strane. Osam minuta kasnije kazahstanski avion je povećao visinu i kontrola leta je tražila od pilota da prijavi vizuelni kontakt sa arapskim avionom, ali odgovor nikada nije stigao. Nije stigao, jer je avion "Er Kazahstana" već udario u avion "Saudi Arabia erlajnsa". Kazahstanski avion je gotovo frontalno udario u arapski avion i oba su u velikom plamenu pala na jedno poljoprivredno dobro.

Svih 349 putnika koji su se nalazili u oba aviona su poginuli. Ova nesreća četvrta je na svijetu po broju poginulih, ali je najveća avionska nesreća koja se desila u vazduhu. Prema izvještajima komisije, uzrok nesreće je bio kazahstanski pilot koji nije dobro razumio engleski i koji se prije sudara spustio na visinu na kojoj je letio arapski avion.

5. FRANCUSKA 1974.

Peta najveća nesreća se desila u Francuskoj 3. maja 1974. godine kada se avion "Turkiš erlajnsa" srušio u blizini Pariza pri čemu je nastradalo 345 ljudi. Avion se nalazio na redovnom letu iz Ankare u London preko Pariza.

Odmah nakon polijetanja, u 12.35, avion se srušio i pri tom je ostavio vatreni trag dug kilometar i po u šumi Ermenonvila.

Među žrtvama se nalazilo 200 putnika koji su bili premješteni sa letova "Britiš ervejza", čije su se inženjeri nalazili u štrajku. Na zemlji niko nije bio povrijeđen, iako je ova šuma često puna ljudi koji džogiraju i šetaju.

Dijelovi odjeće i drugih predmeta iz aviona su se mogli naći svuda okolo mjesta nesreće, a ogoljena i spržena drveća su pokazivala pokušaj pilota da napravi prinudno slijetanje. Defektna vrata u kargo dijelu aviona su se otvorila tokom polijetanja što je dovelo do eksplozivne dekompresije. Dekompresija je načinila da se pod u blizini kargo dijela rasturi i pri tom je oduvala šest putnika iz aviona i nakon toga je avion izgubio horizontalnu stabilnost i ubrzo se raspolovio.

UZROCI

Studije kompanije "Boing" su pokazale da prosječno dva puta godišnje munja udari u neki avion. Dok sistem "bljeska i praska" može biti dramatičan za putnike i posadu, ali avion u principu može izdržati normalan udar munje. A, opasnosti koje nose munje sa pozitivnim punjenjem nisu bile shvaćene sve do uništenja jedrilice 1999. godine. Takođe je munja sa pozitivnim punjenjem bila uzrok pada aviona "Pan Em" 214 1963. godine. U to vrijeme, avioni nisu bili napravljeni da izdrže ovakve udare. Danas se zna kako normalne munje djeluju na avion, a i udari ovakvih munja su prilično rijetki.

Pored munja, snijeg i led su česti uzročnici avionskih nesreća. Godine 2005. 8. decembra avion kompanije "Sautvest" je skliznuo sa poletne staze upravo zbog leda i snijega i primjer je ovakvih nesreća. Led na krilima je takođe čest problem koji može dovesti do nesreća, jer zbog težine onemogućava dizanje aviona ali posebnim dizajnom mogućnost nesreće zbog leda na krilima danas je smanjena.

Iako su avioni danas dizajnirani da lete čak iako ne radi jedan ili više motora ipak otkazivanje rada jednog od njih čest je uzrok katastrofe. A, gubljenje svih motora neminovno vodi ka nesreći, što se i dokazalo, kada je 1970. godine zbog kavara na oba motora koji je uzrokovan zagađenim gorivom dominikanski DC 9 pao. Svi putnici su poginuli.

Nakon otkazivanja motora, veoma je važno da se pronađe alternativno mjesto za slijetanje. Godine 1983. godine avionu Gilmi Glajder, kompanije "Er Kanada" u toku leta nestalo je goriva, što je natjeralo pilota da povede avion kao alternativnom mjestu za slijetanje. Automatsko uključenje Ram Er turbine je omogućilo hidraulični pritisak u kontrolama upravljanja, tako da je pilot uspio spustiti avion samo sa manjom štetom na avionu i manjim povredama putnika.