Datum: 02.09.2006
Desetogodišnji dječak Ismet Alimanović već danima spava na kartonima u centru Bijeljine

Zorica Kusmuk

"Bolje da spavam na ulici nego da me majka tuče"

Desetogodišnjak Ismet Alimanović iz Bijeljine već danima spava na kartonu i ćebetu u centru grada, jer ne želi živjeti sa majkom zbog čestog psihičkog i fizičkog maltretiranja.

Ovaj tužni prizor izaziva jezu kod mnogih građana ovoga grada koji svakodnevno dječaka viđaju na istoj lokaciji, a ujedno oslikava i veoma težak položaj romske populacije na području opštine Bijeljina, gdje živi ukupno oko 3.000 Roma, od kojih su zaposlena samo tri.

NEPODNOŠLJIVO MALTRETIRANJE

Ismet, koji je ostao bez oca prošle godine, kaže da je napustio kuću prije desetak dana, u kojoj je živio sa majkom Hasibom i četvoro braće i sestara, jer ga je majka često tukla, derala se na njega što je, kako kaže, postalo nepodnošljivo.

"Onda sam odlučio da mi je bolje da spavam na ulici, nego da me majka stalno udara. Prijetila mi je, čak, da će mi i ruku slomiti. Ovdje na ulici me bar niko ne maltretira, ima dobrih ljudi koji mi čak donesu i da jedem ili mi daju koju marku za hranu. Tako sam dobio i ovu lubenicu", kaže Ismet koji zbog stida nije želio da pogleda u fotoaparat dok smo ga slikali. "Vidite da sam prljav, neuredan, sramota me je, ali neka ljudi vide kako pojedina djeca žive, kako se pate i kako majke ne vode računa o njima". Njegova majka Hasiba, koja sa još četvoro maloljetne djece živi u napuštenoj kući u Ulici Svetozara Ćorovića, tvrdi da nije tačno da je svakodnevno maltretirala Ismeta, ali priznaje da ga je ponekad znala udariti kad je bio neposlušan. Kaže da, ako dječak neće da se vrati kući, ne bi imala ništa protiv da ide u neki dom ili u neku drugu porodicu.

VLASTI NEMOĆNE

Prema riječima nadležnih, dječak Ismet spada u kategoriju zapuštenog djeteta, njegova porodica u kategoriju socijalno ugrožene, a dječak se trenutno ne može smjestiti u prihvatni centar ili u dom za nezbrinutu djecu jer takvih ustanova u Bijeljini nema.

U vezi s ovim slučajem Dragan Božić, šef Odsjeka humanitarne djelatnosti i nevladine organizacije opštine Bijeljina, kaže da je prije nekoliko dana socijalni radnik odveo dječaka Ismeta kući, ali da je majka Hasiba rekla da ne može da se brine o njemu.

"I pored naše dobre volje, mi smo trenutno nemoćni da ga sklonimo s ulice. Nemamo prihvatni centar ni dom za nezbrinutu djecu. Majka je već upozorena da ćemo pokušati naći porodicu koja je spremna da se brine o dječaku, ali mislim da ona nije ozbiljno shvatila to upozorenje", kaže on, dodajući da bi opština dječakovoj majci rado pomogla.

Napominjući da je opština Bijeljina, u saradnji s OEBS-om, formirala Radnu grupu za sprečavanje zloupotrebe djece i prosjačenja na području bijeljinske opštine čiji je cilj da pokuša spriječiti ove pojave na terenu, Božić kaže da je dječak Alimanović tipičan predmet za ovu radnu grupu.

ZLOUPOTREBA DJECE?

Radna grupa locirala je 12 porodica u Bijeljini čiji se pojedini članovi bave prosjačenjem ili gdje postoje indicije da se radi o zloupotrebi djece, što tek treba istražiti i dokazati.

"Slučaj dječaka Alimanovića na neki način mogao bi predstavljati zloupotrebu djece. Naime, Hasiba Hidanović je samohrana majka sa petoro djece. Radna grupa je konstatovala da ona živi u teškim socijalnim uslovima, a da se njena djeca bave prosjačenjem", kaže Božić, dodajući da je bijeljinski Centar za socijalni rad do sada više puta dao jednokratnu pomoć Ismetovoj majci.

Prema njegovim riječima, ova porodica pored jednokratne pomoći prima i dječji dodatak za maloljetnu djecu.

Slobodanka Nikolić, socijalna radnica koja radi na ovom slučaju, kaže da dječak ne može odlučivati da li će se vratiti kući ili ne, ali da je problem što majka Hasiba "nema stvarnu namjeru da ga vrati kući i drži pod kontrolom".

"Vjerovatno je i ona umiješana na neki način u sve ovo jer se i sama bavi prosjačenjem. Hasiba, koja je bila na spisku i za javnu kuhinju, odbila je da dobijaju besplatnu hranu", objašnjava Nikolićeva, dodajući da će najvjerovatnije uslijediti restruktivne mjere prema majci, između ostalog, izdvajanje dječaka Ismeta i druge djece iz porodice.

TEŽAK POLOŽAJ ROMA

Ističući da se ovom dječaku pod hitno treba pomoći da ne bi obolio na ulici, Mujo Beganović, potpredsjednik Udruženja Roma RS, kaže da bi bilo dobro da Ismeta usvoji neka druga romska porodica, kojoj bi, zauzvrat, bio davan dio sredstava od novčane pomoći koju trenutno dobija Ismetova majka.

"Mislim da postoje porodice koje bi prihvatile Ismeta. Mnoge od njih su u veoma teškoj socijalnoj situaciji i dobro bi im došla finansijska pomoć, s obzirom na to da su skoro svi Romi nezaposleni i bez stalnih primanja", kaže Beganović.

Prema podacima Udruženja Roma RS, većina od oko 3.000 Roma, koliko ih trenutno ima na području opštine Bijeljina, živi u veoma teškim uslovima, bez zaposlenja, pa životare od sakupljanja i preprodaje željeza ili hrane koju pronađu po gradskim kontejnerima.

Prije rata u Bijeljini je živjelo oko 6.000 Roma, ali ih se polovina njih, kako navode u Udruženju, još nije vratila jer na bijeljinskom području ne mogu imati normalne uslove za život, između ostalog, ne mogu nađi posao jer nijedno preduzeće ne želi da zaposli Rome.    U Udruženju navode da je jedina dobra stvar koja se u proteklom periodu dogodila za ovu populaciju početak rada radionice s ciljem edukacije romske djece, koju nažalost dječak Ismet za sada ne želi pohađati.

"Prvo moram započeti normalan život, a onda ću krenuti u školu", dodao je desetogodišnji Ismet, koji namjerava da spava na ulici sve dok mu neko ne pronađe novi dom ili porodicu koja će željeti da ga primi pod svoj krov.