Ne sluteći na nesreću pustio sam svoju kćerku Aminu da izađe napolje i igra se s vršnjacima. Tada sam je zadnji put vidio živu, umrla mi je na rukama. Imala je devet godina, rekao je Ragib Hećo, jedan od roditelja koji su juče obilježili 15. godišnjicu od pogibije njihove djece u Ulici žrtava fašizma 12 u naselju Otoka.
"U jednom trenu čuo se dječji smijeh i igra, u drugom vriska i dozivanje upomoć, u momentu kada je s položaja VRS ispaljena granata. Svijet mi se tada srušio i danas boli kao i prvog dana", kazao je Hećo.
Osim Amine, tog dana živote je izgubilo još osmero djece, a 38 sugrađana su teže i lakše ranjeni. Poginuli su i Elma Geko, Slavojka Govedarica, Semir Haseta, Ajdin Hodžić, Ibrahim Huskić, Vinko Lončar, Silvijo Mačorović i Božidar Šuka.
"Dijete mi je imalo samo šest godina. Misleći da su na sigurnom pustio sam ga napolje da se igra, nisam ga mogao stalno držati zatvorenog u kući. Nakon granatiranja prizor koji sam vidio totalno me uništio, a sa činjenicom da je moj sin mrtav i danas ne mogu da se pomirim. Jedina utjeha su mi njegov mezar i ova spomen-ploča gdje mogu da dođem i olakšam malo dušu", ispričao je Omer Huskić, otac poginulog Ibrahima i izrazio zahvalnost što njegovo ali i ostala poginula djeca i nedužni građani nisu zaboravljeni.
Polaganju cvijeća i odavanju počasti žrtvama prisustvovali su i preživjeli građani, te kantonalni i općinski predstavnici. Emir Hadžihafizbegović, ministar kulture i sporta KS, rekao je da tragični gubitak devet života "trebalo bi uvijek da bude opomena na blisku prošlost i upozorenje da se ovako nešto više nikada ne ponovi u BiH".