Da čovjek može sam sebi prokrčiti i otvoriti put za uspjeh, ne osvrćući se na probleme i tešku sudbinu, pokazuje i primjer Aleksandra Novakovića, mladog atletičara Atletskog kluba "Borac" Banjaluka, među svojim vršnjacima, rođacima i prijateljima, poznatijeg kao Bato.
Ovaj kršni, osamnaestogodišnjak iz sela Krnjeuša podno Grmeča, kod Bosanskog Petrovca, polako ali sigurno pokazuje da je pred njim svijetla atletska karijera, ukoliko nastavi ovim tempom, jer je već do sada osvojio pregršt medalja i zasluženo dobio mnoštvo priznanja sa raznih takmičenja.
To upotpunjuje i činjenica da je ovaj mladić trenutno juniorski prvak RS u bacanju kugle, ali i da na želi da se zaustavi na tome, već da vođen upornošću i energijom dostigne najviše domete u ovom sportu.
Djetinjstvo u suzama
Ipak, do svega ovoga do sada postignutog nije mu bilo lako doći, jer su neke ljudske sudbine doista teške, mučne i o njima je čak teško i govoriti, pisati…. Zato, nekog ko ih je doživio svakako treba podržati da dostigne bar djelić svog cilja usmjerenog na uspjeh.
Naime, Aleksandar je rođen negdje pred kraj ratnih dešavanja u BiH 1995. godine, u Bosanskom Petrovcu, koji je sa samo četiri mjeseca starosti, još uvijek ne znajući za sebe morao napustiti, zbog tada nastalih okolnosti. Pored rodnog mjesta i ognjišta, Aleksandar je zbog rata ostao i bez onog mnogo važnijeg, ostao je bez oca, pa je kao beba od samo nekoliko mjeseci ostao sa majkom, sestrom i rođacima, sa kojima je preselio u Srbiju, tačnije u Vojvodinu.
Ipak, desetak godina poslije, Aleksandar i njegovi odlučuju da se vrate tamo gdje su i rođeni, tamo gdje su im korjeni, i ne sluteći da će upravo to biti početak puta kojim će krenuti sadašnji juniorski prvak RS u bacanju kugle.
E sad, šta je bilo presudno da ovaj mladić, u moru sportova i disciplina, izabere baš bacanje kugle ne zna ni on sam sa sigurnošću. Kaže da je prije atletike, koju smatra izuzetnim sportom, favorizovao borilačke vještine, pa je ranije trenirao karate i kik boks.
Međutim, svima nam je dobro poznato da je kod krajiških momaka, Grmečlija, na seoskim takmičenjima i druženjima, oduvijek bilo popularno bacanje kamena s ramena. Onaj koji bi najviše bacio taj teški kamen, sticao bi popularnost i o njemu bi se pričalo među krajiškim narodom.
Na neki sličan način, samo sa kuglom, sportsku karijeru počeo je i Aleksandar prije nekoliko godina. U rodnoj Krnjeuši, pored kuće je sam sebi napravio teren za bacanje kugle i počeo svakodnevno da trenira. Iz dana u dan, sa sve više samostalnih treninga, njegov uspjeh je bio sve veći, a kugla je na improvizovanom blatnjavom terenu letjela sve dalje i dalje do sadašnjih 15,82 metra, što mu je ovogodišnji, ali i lični rekord.
Uporni treninzi
Put ga je iz rodne Krnjeuše i Bosanskog Petrovca odveo u Banjaluku, gdje trenutno pohađa treći razred Tehničke škole i uporedo naporno trenira i radi na usavršavanju.
Aleksandar nam je, u razgovoru za "Nezavisne", rekao da je i on sam ranije imao običaj da baci kamen sa ramena, ali i da učestvuje i u drugim nadmetanjima u fizičkoj snazi, koju očigledno posjeduje, a što je pored tehnike veoma bitno prilikom bacanja kugle.
Sa njegove tačke gledišta, u atletskoj disciplini bacanja kugle najvažnija je eksplozivna snaga, kako bi kugla odletjela što dalje. A kugla koju baca ovaj momak će zasigurno letjeti sve dalje i dalje jer se to da zaključiti po njegovoj upornosti i brzom napredovanju, iako se aktivno i profesionalno ovim sportom bavi tek dvije godine.
"Krajem maja ću napuniti 19 godina, a atletikom sam se počeo baviti u junu 2012. godine i tada sam prvi put aktivno počeo nastupati za Atletski klub 'Borac'", priča Aleksandar o svojim počecima.
Kaže da je veoma zavolio ovaj sport, u kojem ima i svog idola, a to je Dragan Perić, reprezentativac Srbije u atletici i rekorder Balkana u bacanju kugle, čije domete Aleksandar želi da dostigne.
"Lični rekord mi je 15,82 metra, a moj cilj je da ove godine prebacim 18 metara i da samim tim ispunim normu za Svjetsko prvenstvo koje se održava u Americi", kazao je Aleksandar.
Nova prijateljstva
U razgovoru s nama, koji smo obavili za vrijeme njegovog treninga na Gradskom stadionu u Banjaluci, Aleksandar nam je rekao da je trenirajući atletiku posljednjih godina upoznao mnogo vrhunskih sportista, ali i da je, što je još važnije, stekao mnogo novih prijatelja, što je svakako jedan od glavnih ciljeva sporta uopšte. Primjećuje i da se atletici u BiH ne poklanja baš velika pažnja, ali izražava nadu da će se nesto promijeniti u budućnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
