Atletika

Goran Obradović, trener Ivane Španović, za "Nezavisne": Samo nebo joj je granica

Goran Obradović, trener Ivane Španović, za "Nezavisne": Samo nebo joj je granica
Goran Obradović, trener Ivane Španović, za "Nezavisne": Samo nebo joj je granica

O uspjehu najbolje srpske atletičarke Ivane Španović na Evropskom prvenstvu ne prestaje se pričati. Kako i bi kada je ostvarila lični i nacionalni rekord, osvojila zlatnu medalju, a osim toga njen skok je treći najduži u istoriji.

Ogroman napredak Španovićeve velikim dijelom je zasluga čovjeka koji je uz nju od 2010. Naravno, riječ je o njenom treneru Goranu Obradoviću, koji je o uspjesima najbolje srpske atletičarke, ali i o planovima govorio za "Nezavisne".

NN: Svi sjajni rezultati koje Ivana postiže rezultat su napornog rada. Posljednji u nizu je zlatna medalja na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu. Znamo da ste vjerovali da Ivana može do zlata, a da li ste mislili da će do njega doći na ovako dominantan način?

Obradović: Znao sam sigurno da može da osvoji zlato, jer je Ivana još pre dve godine u Pragu na Evropskom dvoranskom prvenstvu osvojila ubedljivo zlatnu medalju. Što se mene lično tiče, a i nje, nismo nijednog momenta sumnjali da li će ove sezone biti zlatna medalja. Što se tiče samog rezultata, nama su se oči otvorile nedelju dana pre EP kada smo imali tu kontrolu na Balkanskom šampionatu koji se održao sedam dana pre Evropskog prvenstva, gde je ona skočila u tri skoka 6,97, a da se nije specijalno pripremala za to takmičenje. Na EP je u kvalifikacijama skočila iz prvog pokušaja 7,03. Tada smo znali da će za finale samo nebo biti granica. Da je konkurencija bila jača, Ivana bi skočila bolji rezultat. Međutim, nakon 7,24 došlo je do izliva emocija, a nakon toga teško se može napraviti još jedan pik. Izuzetno sam ponosan na ceo ambijent koji je bio u Beogradu. Mislim da je Beograd pokazao da je izuzetno dobar i kvalitetan domaćin, da su svi sportisti bili prezadovoljni boravkom i samim takmičenjem, a da je Ivana pokazala da je jedna od najboljih atletičarki sveta. Taj rezultat 7,24 je bio i najbolji rezultat uopšte na tom takmičenju.

NN: Kakve su reakcije bile u timu kada je Ivana "poletjela" preko 7,20?

Obradović: Prva reakcija je bila na drugi pokušaj (7,16). Tada nam je svima pao, da tako kažem, kamen sa srca. Videli smo da će skočiti jako daleko, a kod 7,24 preplavile su nas emocije, kao i nju samu. Bili smo preponosni, jer smo znali da je to treći rezultat svih vremena u svetu.

NN: Imali ste sjajnu podršku publike. Koliko je to značilo za postizanje ovakvog rezultata?

Obradović: Vrlo interesantan podatak je da je Ivana prošle godine, 11. septembra, kada su se završile Olimpijske igre i Dijamantska liga (koju je osvojila) nakon toga imala miting u Zagrebu. Došla je u Beograd preumorna. A, u Beogradu se organizovala jedna manifestacija na Terazijama, gde su napravili skakalište i organizovali takmičenje. Tog momenta sam pomislio: "Bože, kako će Ivana skočiti tako umorna." Međutim, uz pomoć publike i podršku 5.000 ljudi ona je uspela da skoči, za mene, neverovatnih 7,10, jer stvarno nisam to tada očekivao. Onda su me pitali: "Kako je to moguće", a ja sam rekao: "Slušajte, ako je ona skočila 7,10 danas, ovako umorna, uz pomoć publike, možete samo da zamislite kako će to izgledati pred 12.000 Beograđana na Evropskom prvenstvu ". Ostalo znate.

NN: Kao neko ko se atletikom bavi decenijama, kako ocjenjujete Evropsko prvenstvo u Beogradu?

Obradović: Svi dobro znaju da nakon Olimpijskih igara mnogi atletičari idu u takozvani mod oporavka i gotovo svi izbegavaju Evropsko prvenstvo u dvorani. Međutim, ovde se desio jedan paradoks. Samo ću reći da su se u Riju u bacanju kugle postizali lošiji rezultati od petog ostvarenog u Beogradu (21,07). Što se tiče samog ženskog skoka udalj, to je drugi po kvalitetu u istoriji evropskih dvoranskih prvenstava. Zatim skok s motkom muškarci. Trojica 5,85. Kod žena, dve devojke preko 4,85. Fantastične trke na 60 metara i 60 metara prepone. Sve ukupno, mogu da kažem da je ovo jedno od najkvalitetnijih dvoranskih evropskih prvenstava. Što se same organizacije tiče, slobodno mogu da kažem, jedno je od najboljih evropskih prvenstava.

NN: Vaš odnos sa Ivanom nije samo trener - sportista, primjetno je i da ste dobri prijatelji. Koliko Vam to prijateljstvo olakšava ili možda otežava posao?

Obradović: U početku nije bilo tako, naravno. Ivana je došla kod mene 2010. godine i tada smo tek počeli da se upoznajemo. Krizu smo prošli 2012. godine, a sada, naravno postali smo mnogo prisniji iz jednog prostog razloga, ja s njom provodim više vremena nego sa svojom porodicom. Onda je normalno da se taj odnos kroz godine izgradi. U ovoj situaciji se izgradio na mnogo viši i kvalitetniji nivo. Imate slučajeve gde su treneri i sportisti u daleko lošijim odnosima, ali opet prave dobre rezultate. Kod nas to nije slučaj, mi smo izuzetno dobri prijatelji, izuzetno dobro sarađujemo i ta saradnja je dovela do ovog rezultata koji ste i videli.

NN: Koji su naredni ciljevi?

Obradović: Ove godine nas očekuje Svetsko prvenstvo u Londonu. Ivana sada može da kaže da sa svih takmičenja ima osvojene medalje, međutim nema sve zlatne. Ivana je sa svetskih prvenstava donela tri bronzane i jednu srebrnu medalju. Znači, u njenoj kolekciji fali zlatna medalja. Ove godine ćemo se potruditi da se spremimo kvalitetno i da pariramo Amerikankama na najbolji mogući način. Ove godine očekujem da ona u Londonu osvoji zlatnu medalju.

NN: Kada napadate svjetski rekord?

Obradović: Priča o svetskom rekordu ide u drugom pravcu. Prvi pravac je dvoranski svetski rekord (7,37) i njega drži Hajke Dreksler. On je mnogo približniji i realniji u ovoj priči nego svetski rekord Galine Čistjakove koji je 7,52. Dvoranski i uslovi na otvorenom nisu isti. Dvoranska podloga je potpuno drugačija i u nekim slučajevima može da pomogne da se skok produži. Što se tiče otvorenih borilišta, mislim da je mnogo realnije da Ivana ponovi ovaj rezultat na SP, ili bar sličan. Mislim da će to biti dovoljno za zlatnu medalju.  

NN: Za kraj, gdje su granice Ivane Španović?

Obradović: Mi kad smo počeli da sarađujemo, stvarno nismo gledali toliko daleko. Od 2013, od kada je Ivana počela da osvaja medalje, prvi put smo počeli da razmišljamo ozbiljno o skokovima preko sedam metara. E, kada smo prevazišli tu famoznu granicu 2015. na SP u Pekingu, kada je ona skočila prvi put preko sedam metara, tada smo se zapravo zapitali koji su nam to naredni ciljevi. I mislim da su granice negde da Ivana u nekim okolnostima i uslovima koji su idealni u dvorani obori svetski rekord od 7,37.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije