Da je nastupao u Hrvatskoj ili Srbiji, Amir Hadžiahmetović napravio bi trostruko skuplji transfer, tvrdi Hadis Zubanović, nekadašnji proslavljeni fudbaler Željezničara, danas uspješan menadžer.
Dok klubovi regiona, prije svega Dinamo, Hajduk, Partizan i Crvena zvezda, već godinama imaju višemilionsku trgovinu svojih igrača, bh. realnost je takva da je prelazak Gojka Cimirota iz Sarajeva u PAOK za milion i 300.000 evra rekord kojem se divimo. Dostojno ga prate još samo Riad Bajić i Amir Hadžiahmetović, koji su posredstvom upravo Zubanovića pojačali turski Konjaspor i napunili kasu "Želje" za 500.000 evra. Svi ostali prelasci skoro da nisu vrijedni spomena.
"Koliko uložiš toliko dobiješ. U BiH nema planskog ulaganja u mlade fudbalere, a klubovi su napravili komercijalizaciju svojih omladinskih pogona iz kojih ispumpavaju novac. Umjesto da u školama fudbala igraju kvalitetni, dešava se da igraju samo oni čiji roditelji to mogu isfinansirati, a da ne govorim o putovanjima i opremi. Infrastruktura je posebna priča. Na "Grbavici" uporedo treniraju tri generacije na istom terenu, a samo zato što nema reflektora. Dakle, limitirani su za nesmetan rad zbog nekih 50.000 KM, koliko može koštati prosječno osvjetljenje", smatra Zubanović.
Za višemilionske transfere potrebna je i puno bolja reklama igračima. U bh. okvirima nerijetko se dešava da ih upravo matični klubovi sputavaju. Zarada, odnosno visina plate je takođe bitan faktor.
"Dok u Hrvatskoj i Srbiji imamo slučajeve da se mladim fudbalerima daju kapitenske trake, pruža prilika da šutiraju penal, izvode slobodne udarce i kornere, kod nas veoma često dugo čekaju na tu vrstu odgovornosti. A to je veoma bitno za njihovo samopouzdanje, statistiku na kraju sezone i promociju", kaže Zubanović i nastavlja:
"Kada se tome doda da igrač u Dinamu može imati platu koja je možda i veća od jedne u nekom prosječnom evropskom klubu, onda on nema potebe da žuri s odlaskom. Sve su to neki detalji koji igračima u BiH uglavnom nedostaju."
Sve dok se nešto značajnije ne promjeni u pristupu, ali i rezultatima klubova i reprezentativnih selekcija na međunarodnoj sceni, Bajić, Hadžiahmetović i Cimirot vjerovatno će ostati usamljen slučaj dobro odrađenog posla na fudbalskoj pijaci, smatra i Irfan Redžepagić. Menadžer najskuplje prodatog igrača BiH svih vremena Edina Džeke kaže da je trenutno nerealno očekivati da BiH prati region u zaradama, jer ništa nije ni približno isto.
"U BiH jednostavno nemamo ambijent stvaranja vrhunskih i skupih igrača. Premijer liga BiH i reprezentativne selekcije, prije svega mlade, još nisu jaka odskočna daska, jer nedostaje kvalitet. Zbog toga su transferi od 500.000 eura ili milion za nas svjetsko čudo. Možda imamo talentovnih igrača, ali to nije dovoljno. Moramo znati da zemlje iz okruženja imaju klubove u grupnoj fazi Lige šampiona, njihove reprezentacije u omladisnkim kategorijama igraju završnice velikih takmičenja ili čak osvajaju Svjetsko prvenstvo, kao Srbija. Dakle, ništa nije slučajno. Budžeti njihovih klubova su višemilionski, a naših po nekoliko stotina hiljada", istakao je Redžepagić.
Podsjetio je i na tek jedno učešće A reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, dok omladinske selekcije još čekaju na jedan takav podvig.
"Bajić, Hadžiahmetović i Cimirot kroz omladinske selekcije BiH ili sa klubovima nisu imali praktično nijednu ozbiljnu utakmicu i to njihove transfere čini još vrednijim. BiH je samo jednom nastupila na Mundijalu i nakon toga je napravljen samo transfer Muhameda Bešića iz Ferencvaroša u Everton. To je naša realnost. To što nama naši igrači znače i vrijede puno, ne znači da su isto tako cijenjeni negdje u svijetu. Moramo biti svjesni da u svijetu igra puno boljih fudbalera od naših", zaključio je Redžepagić.
Slučaj "Džeko"
O rejtingu i ugledu igrača iz bh. prvenstva najbolje govori podatak da je Edin Džeko iz Željezničara u češke Teplice otišao uz obeštećenje od svega 50.000 evra. Kasnije je napravio svojevremeno najveći transfer na područku nekadašnje SFRJ prešavši iz Volfzburga u Mančester Siti za 35 miliona evra.
"Nije nemoguće da se ponovi neka priča kao ona Edina Džeke. Međutim, mora se znati da je tu priču pratila i jedna ogromna ljudska sreća, prije svega nije bilo povreda, zatim Edin je išao strpljivo stepenicu po stepenicu, školovao se, radio na sebi i došao tu gdje jeste danas", objašnjava Redžepagić.
Vukotić: Poruka mladim igračima
Povodom Hadžiahmetovićevog transfera oglasio se i prvi čovjek "Želje" Vedran Vukotić istakavši da prilikom sklapanja posla novac nije bio u prvom planu.
"Novac apsolutno nije bio povod transfera budući da je klub finansijski stabilan. Ovim transferom šaljemo jasnu poruku svim mladim igračima iz naše omladinske škole, ali i BiH, da upravo Željezničar preferirana destinacija za realizovanje ozbiljne igračke karijere u inostranstvu. Amiru želimo puno sreće u nastavku karijere, a Konjasporu mnogo sportskih uspjeha", kazao je Vukotić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.