Spektar duhovitosti legendarnog sportskog radio reportera Ivana Tomića bio je širok poput okeana. On bi i iz najdosadnije utakmice izvukao najzanimljivije detalje – s njim nikad nije bilo dosadno.
Uostalom, oni koji se sjećaju radio prenosa i emisije Radio Zagreba Nedjeljom popodne – Sport i glazba – dobro znaju o čemu govorimo. Mlađi ga se možda i ne sjećaju pa ćemo pokušati dočarati kako su izgledala ta fudbalska vremena.
Sport nisu samo događanja na terenu, pod terminom sportskog događaja kriju se i sva ostala čudesa, poput iščekivanja velikog nadmudrivana, poput disanja punih ili praznih tribina – sport je sve ono bez čega se ne može zamisliti jedan sportski događaj. Sport je i medijsko praćenje događaja. Zgodno je tako podsjetiti se na jednog velemajstora sportskog izvještavanja, na pokojnog radijskog reportera Ivu Tomića koji je obilježio sportska događanja na ovim prostorima u više od tri i pol decenije svog predanog, vrhunski obavljenog profesionalnog rada.
Njegova popularnost bila je nemjerljiva; on je toliko dobro vodio radijske prenose da su zbog njega prenose utakmice slušali i oni koji fudbal ne da nisu voljeli, nego ga nisu ni podnosili.
Ivo Tomić posjedovao je osebujni stil, uvijek decentan, ali s vrhunskom duhovitošću, čak i u stihovima s rimom – prenosio je utakmice iz sedmice u sedmicu. Uvijek originalno, predano i šarmantno. Bio je omiljen, a uz sve to bio je i vrhunski sportski i fudbalski znalac.
Rođen je u slavonskoj Pleternici 18. juna 1929. godine, a umro je 14. februara 1992. godine. Od 1954. do penzionisanja 1990., bio je reporter, novinar i urednik Sportske redakcije Radio Zagreba.. Sarađivao je i u mnogim časopisima i novinama, a prvi je u svojim prenosima koristio riječi kut (za engleski corner) i ofsajd (za engleski offside).
Reporterski genijalac
Spektar njegovih duhovitosti bio je širok poput okeana. On bi i iz najdosadnije utakmice izvukao najzanimljivije detalje i s njim nikad nije bilo dosadno. Uostalom, oni koji se sjećaju radijskih prijenosa i emisije Radio Zagreba Nedjeljom popodne – Sport i glazba – dobro znaju o čemu govorimo.
Momci bi se okupili nedjeljom popodne kako bi igrali fudbal. Na ledini, u naselju, na betonu, svejedno gdje. No, kako bi igrali fudbal, tako bi slušali i radio prenose utakmica fudbalskog šampionata, neizostavno i Ivu Tomića. Igrali su momci tako hakl, a pokraj gola stajao je tranzistor iz kojeg je hučalo i krčilo, ali se ipak dobro razaznavao glas reportera. Obavezno, kada bi se Ivo Tomić javio, svi su prštali od smijeha i zadovoljstva. Čovjek je znao potaknuti pažnju, nema što!
Jednom je u nekoj dosadnoj utakmici bez prigoda, a kamoli golova, u uspavanki neviđenih razmjera, Ivo Tomić kroz eter zavapio: “Ljudi, ova utakmica ja zanimljiva kao izravan prijenos plime i oseke!” Bio je reporterski genijalac!
Dali smo si truda i u razgovorima s Tomićevim savremenicima, te po sjećanju i pisanim tragovima, pokušali smo doći do njegovih sjajnih novinarskih uradaka, te izjava kojima je oplemenjivao svoje prenose. Riječ je najčešće o opisima igrača i sportista koji su bili i duhoviti i vjerodostojni, pa su i sami protagonisti sportskih događanja koje je prenosio Tomić, uživali u njegovim dosjetkama.
Kada je, primjera, Ćiro Blažević 1981. godine došao u Dinamo i sljedeće godine ga poveo u uspješan juriš na naslov prvaka nakon 24 godine čekanja – Ivo Tomić dočekao ga je ovakvim opisom: “Čovjek s osmijehom demona, s licem Alaina Delona”.
Igrao je tako Blaževićev Dinamo u Subotici protiv Spartaka, a utakmicu je prenosio Ivo Tomić. Odjednom, usred etera poklič. Ivo Tomić se uključuje: “Ej, salaši na sjeveru Bačke, sad pjevajte pjesme zagrebačke, Dinamo vodi sa 1-0!”
Igrao je tako Dinamo na Maksimiru i povećao vodstvo protiv Sarajeva na 3-0. Ivo Tomić je pričao: “K vragu ovaj svijet, k vragu i nogomet, nek’ me čuje i sjeverni i južni pol, Besek dao treći gol”.
Nije Dinamu uvijek išlo dobro. Jednom se tako Vardar u Skopju poigravao sa zagrebačkim fudbalerima. Ivo Tomić je bio duhovit, iako je njegov Dinamo potonuo… Gubio je s 1-5: “Ajme meni, majko mila, zagrebačkog Černobila, Dinamo primio i peti gol!”
Posebno je bio raspoložen bio na derbi utakmicama: “Beograde, dobar dan, ovdje gubi Partizan”. Dinamo je tada pobijedio s 1-0.
Igrače je pak predstavljao s nenadmašnim epitetima i slogovima.
Kada je igrao mladi Zvonimir Boban: “Zagrebački nogometni ban Zvone Boban”. Kada kapitenu nije išlo, imao je novu rimu: “Svaka mu čast, ali ovoga časa ima ga šta ukoriti, jer Boban danas ne egzistira, ili, bolje reći – samo statira!”
Driblera Marka Mlinarića posebno je volio: “Dobro melje ovaj mlinac, dobro igra ovaj klinac”. Ili: “Još jedna varka Mlinarić Marka”.
O Dinamovom kapitenu iz osamdesetih, Velimiru Zajecu: “Loptu ima Zajec zeko, Dinamovo med i mlijeko”.
Ivo Tomić pristupao je svom poslu radijskog reportera zdušno i predano. Satima bi sjedio u Gradskoj kavani u centru Zagreba i proučavao profile, karaktere i kvalitativne opise igrače o kojima će govoriti. Plodovi njegovog rada čuli bi se u direktnim prenosima.
Nije skrivao naklonost prema Dinamu
O najboljem Dinamovom strelcu Cerinu: “Dinamov cekin, Snješko Cerin”.
Međutim, osjetilo bi se, nekad je bio spontan, pa bi i bez pripreme i razmišljanja ispalio, kao jednom na dvoboju Crvene zvezde i Dinama na beogradskoj Marakani: “Prije će na Sjevernom polu roditi banane, nego što će Škoro Haris zatresti mrežu Zvezde s Marakane!”
Onda sekundu kasnije: “E, moj Škoro, to nisi moro!”
Pobijedio je Dinamo u Zagrebu Crvenu zvezdu, a Tomić je vikao Gojku Zecu, treneru beogradskog kluba: “Eci, peci, pec – izgubio Gojko Zec”.
Uz to je išlo i ovo: “Vratar Zvezde Ljukovčan je ostao bez riječi, 1-0 Srećko Bogdan Čeči!”
Kada je Prosinečki naprasno prešao iz Dinama u Crvenu zvezdu, odaslao je i svoju poruku tuge zbog tog transfera: “Pitaju me zagrebački dečki, hoćel’ nam se vratit’ Prosinečki?”
Igrao je u Dinamu gluhonijemi Splićanin Jozo Bogdanović. Tomić ga je ukrasio sljedećim riječima: “Nazdravite lozu za Bogdanovića Jozu!”
Igrao je u Dinamu i Osječanin Mirko Lulić. O njemu bi Ivo Tomić govorio: “Lopta je kod dinamovog štita ispod Velebita, Mirka Lulića”.
Iskren do bola u prenosima, nije skrivao svoju naklonost prema Dinamu, a znao je i utješiti Dinamove navijače. Pa, kad bi se nakon tehničkih smetnji i duže pauze javio, rekao bi: “Inače, dok su bile ove pokvarene žice, poštedjeli smo Dinamovcima živce!”
Kad bi Deverić zabio: “Dinamov as tref, to je Deverić Štef!”
Zabio je Džemal Mustedanagić za Dinamo: “Opalio Đemo, a vratar Topalović drijemo”.
Sjajan niz se nastavljao: “Lopta do golmana Vlaka, gospodara ovoga zraka.”
Da se razumijemo, nije Ivo Tomić prenosio samo Dinamove utakmice, radio je on sve sportove i sve ostale fudbalske klubove, zato je njegov opus kud i kamo bogatiji nego što današnji reporteri uopšte mogu i zamisliti.
Igrao je tako Hajduk protiv autsajdera na poljudskom stadionu, kada je u prijenos utrčao Tomić: “Na Poljudu puca bruka, Rad vodi protiv Hajduka!”
Prenosio je Tomić utakmicu jugoslavenske reprezentacije iz Škotske. S Hampden parka se javio unezvjeren i šokiran. Škotska je pobijedila sa 6-1, a Tomić je rekao: “Njihova je odbrana tvrđa od granita, jugoslavenska mekša nego krempita”.
Usred silne nestašice goriva u tadašnjoj državi, negdje početkom osamdesetih godina, Ivo Tomić se usred jednog prenosa požalio na prehladu: “Zbog ove gripe iz nosa curi kao iz pipe… barem da je benzin!”
Šalio se i na vlastiti račun
Ivo Tomić nije se mogao pohvaliti bujnom frizurom, bio je proćelav. U Partizanu je igrao Predrag Spasić, gotovo bez i jedne dlake na glavi, pa se Tomić šalio i na svoj račun: “Evo ga, Predrag Spasić. Moja malenkost inače podsjeća na njega, ali ne po nogometnoj klasi, već po broju na glavi vlasi!”
Dok je za Dinamo igrao Boro Cvetković, bio je lane s Korane, jer je bio rodom iz Karlovca. Kada je prešao u Crvenu zvezdu dobio je novi naziv. Bio je – tane s Marakane.
Kada bi opisivao emisiju Sport i glazba, u kojoj je sudjelovao u prenosima fudbalskih utakmica, znao bi je ovako najaviti: “Ovo je program kao torta, red muzike pa red sporta, nikad ne izlazi iz mode vrijeme sporta i razonode”.
Da, ta emisija nikad nije izlazila iz mode baš zbog njegovih verbalnih bravura. Nastavljamo dalje s Ivom Tomićem…
Prenosio je tako ovaj nadareni radijski reporter dvoboj Norveške i Jugoslavije u kvalifikacijama za SP u Italiji 1990. godine. Dosuđen je bio slobodan udarac za Jugoslaviju, a Tomić je pričao i pričao: “Visoki norveški igrači postavili su živi zid, baš nije previše gust, to su k’o one neke naše slavonske tarabe, ali kad puca Piksi, džabe i najbolje tarabe…”
Piksi je bio Dragan Stojković. Tomić je nastavio s prenosom, a Stojković je dao gol iz slobodnog udarca: “I konačno, naš se Piksi veselo, doista veselo smije, je li nam je otvorio vrata Italije?”
I onda je zaključio: “Klasična varka miša Piskija iz Niša”. Da, Stojković je bio Nišlija.
No, inspiracije mu nije nedostajalo pa je rekao za kraj: “Dragi moji, to su vam norveške tarabe koje preskaču i babe”. Neponovljivi Ivo Tomić!!!
Ivo Tomić bio je u Vinkovcima i uživo prenosio utakmicu vinkovačkog Dinama i beogradske Crvene zvezde. I pričao je o dvojici fudbalera vinkovačkog Dinama, Tunjiću i Haliloviću: “Brz kao munja, Tunjić Tunja, o majko mila kud će taj Halila, kao da ima krila.”
Kad Haliloviću nije išlo, isto je imao blistav opis: “Vinkovacka balerina ostala bez benzina”.
Pa, je poručio s riječke Kantride o izvrsnom krilu Damiri Desnici: “Poletjela bijela lastavica, Damir Desnica”. Pa još: “Pozdravimo bombardera s Kvarnera”. O Desnici je imao još toga: “K’o raketa, k’o kometa, poletio je Damir Desnica, ali je zapucao prema našem davno zaboravljenom prstu, nikad prežaljenom Trstu”.
“Svi Riječani pored šanka, popijte jednu za Janković Janka”, pojašnjavao je vodstvo Rijeke… Ili, kad je za Rijeku zabio Paliska: “Nazdravite viski, našem dragom Paliski…”
Igrao je u Hajduku i Partizanu jedan izvrstan fudbaler, sjajnog i jakog udarca: “Dževad Prekazi dobro gazi”.
Jasmin Džeko briljirao je u Osijeku: “Prave kerefeke Jasmin Džeke”.
Ili: “Zapjevala bijela ptica Dragan Lepinjica! 3-1 za Osijek”.
Nije u to vrijeme izostao niti opis mladog Davora Šukera iz Osijeka: “Šećer cuker i kompjuter – sve to je Davor Šuker“.
Fudbal nam je kao Dinastija…
Dejan Savićević bio je pak “mače s Morače”.
Davor Čop, igrač Hajduka, Napretka i Dinama iz Vinkovaca, otac Duje Čopa, hrvatskog reprezentativca, znao je dati gol iz nemoguće situacije. Tomić je pak rekao o njemu: “Davor Čop – tuče kao top”.
Darko Pančev bio je najbolji strijelac jugoslavenske lige još u Vardaru: “On je onaj koji grmi i sijeva, mislim tu samo na Pančeva”. Kad je o Vardaru riječ, bilo je toga još: “Vardarova zvijezda nova, mislim na Džipunova”.
U to vrijeme gledala se televizijska serija, jedna od prvih sapunica u svijetu – Dinastija. I ona je došla u opus Ive Tomića: “Nogomet nam je kao Dinastija, ništa ne valja, a svi ga gledamo“:
Davor Jozić igrao je u Italiji: “Molto bene, Davor Jozić iz Cesene”.
O Seadu Kajtazu, napadaču i sprinteru: “Poznata vam je Kajtazova brzina, najbolje ćemo vam oslikati ako kažemo da je Kajtaz čak brži i od naše inflacije!”
Ko se sjeća Srečka Katanca, ova će ga Tomićeva majstorija nasmijati: “Visok k’o Danac, žut k’o Japanac, tip nije nitko drugi no Srečko Katanac”.
“Crna strela – Mitar Mrkela”. Toliko o napadaču Crvene zvezde. Ma, ima još: “K’o raketa, k’o kometa, kao strijela odapeta”.
O lošem Partizanu: “Bez Živkovića, Partizan je danas u Vinkovcima samo Partizančić, nešto kao izvlačenje lota bez Suzane Mančić”.
Kad bi prenosio Hajduka: “Čuvajte se kuge, rata, gladi i Slaviše Žungula”. Pa i ovo: “U šesnaestercu prava je gungula, od naleta Šurjaka i Žungula!”
Rajko Janjanin je promašio prazna vrata: “Mila moja majko, što promaši Rajko!”
Opisivao je slikovito zgode s terena: “Boniću je opet lopta oduzeta s leđa, treba mu pod hitno montirati retrovizor”.
Bio je neponovljiv i bilo je divno slušati ga…
(N.N./zagreb.info)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.