Eva Karneiro je jedina žena koja sjedi na klupi nekog engleskog premijerligaša, pa su se engleski tabloidi bacili na posao kako bi saznali nešto više o tajnovitoj dami.
Eva je specijalista sportske medicine, član britanskog Olimpijskog medicinskog instituta i već dvije godine zvanični ljekar Čelsija. Rođena je na Gibraltaru, otac joj je Španac, a majka Engleskinja. I to bi bilo dovoljno podataka iz biografije jedne doktorice, da svaki detalj iz života velikog fudbalskog kluba kao što je Čelsi nije slatki kolačić za sportsku javnost. Kada je objašnjeno da je dama koja se nervira uz portugalskog trenera Andrea Viljas-Boaša zvanični ljekar kluba, uslijedili su brojni seksistički komentari.
"Otkako je navukla gumene rukavice, broj slučajeva upala prepona kod Čelsijevih igrača je deset puta viši", napisao u komentaru jedan navijač "plavaca".
U ranoj mladosti Eva je željela da se bavi baletom, ali je povrijedila koljeno. Liječila se u Notingemu, gdje se i zainteresovala za sportsku medicinu. Ljubav prema fudbalu javila joj se 1998. godine, za vrijeme Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Gledala je kako Brazilci plešu sambu nakon svakog gola i kako se ludo zabavljaju na poluvremenu.
"Nakon toga sam se definitivno zaljubila u fudbal i sambu. I danas, kada uhvatim vremena, volim u baru da se zabavim uz latinske plesove. Ali, to je malo naporno ako morate da ustanete u šest ujutro i putujete s ekipom. Morate biti fit, nikad umorni, niko ne voli mamurne doktore", izjavila je Karneirova.
Eva navodi da se medicinski tim Čelsija sastaje svakog jutra u devet sati kako bi pratio povrede igrača.
"Dogovaramo tretiranje povreda, te intenzitet tretmana s trenerima za snagu, izdržljivost, a konsultujemo se s fizioterapeutima, maserima i psihologom. Nakon odluke o spremnosti pojedinih fudbalera za igru, izvještavamo glavnog menadžera. Prisustvujem svakom treningu i, naravno, utakmicama", kaže Eva i dodaje:
"Na putovanjima veoma dobro upoznate karakter igrača, njihove navike, čak i slabe tačke. Istovremeno ste ponosni jer ste dio tima, jer znate da pomažete klubu da bi nešto postigao. Tako objašnjavam i svoju povremenu nekontrolisanu emocionalnost dok pratim utakmicu. A u slučaju povrede morate se direktno povezati s pacijentovim životom."
Nikada nije zaboravila Gibraltar, a grad njenih snova je Sidnej, jer je dio života provela u Australiji:
"Obožavam otići u Gibraltar, jahati konje na španskom jugu, uživati u morskim plažama, suncu i muzici. Ali, kada se 'probudim', jedva čekam povratak u London."
Vjerovali ili ne, Eva je vatrena navijačica Reala iz Madrida:
"To je nasljeđe mog oca, ali danas sam svim srcem uz Čelsi. I moja majka, koja živi u Londonu, oduvijek navija za Čelsi. Ali, ja sam i danas posebno osjetljiva na Real i nakon posljednjeg poraza od Barselone dugo sam plakala i tih dana sam bila prilično neraspoložena."