Belgijski fudbaler Žan-Mark Bosman (44) koji je omogućio lagodan život hiljadama kolega danas živi u besparici, s prošlošću alkoholičara i poreznim dugovima.
U intervjuu njemačkom tabloidu "Bild", obavljenom u Hamburgu, gdje je u nedjelju učestvovao u fudbalskoj reviji "Dan legendi", Bosman se, ne po prvi put, požalio na težak život.
Godine 1995. upravo je on, revolucionarnom presudom na Evropskom sudu pravde, donio sportistima iz zemalja Evropske unije mogućnost da bez odštete napuštaju klubove u slučaju da im istekne ugovor. Ranije su se i u takvim situacijama plaćale naknade, tako da je igračima ostajalo daleko manje novaca od ukupnog iznosa transfera.
Od 15. decembra 1995. kada je dobio sudski proces protiv UEFA, fudbaleri i ostali sportisti podložni su zakonima radnog prava Evropske unije kao i svi drugi radnici. Svojom teškom borbom Belgijanac je napunio džepove fudbalerima i njihovim menadžerima, s obzirom da je razlika koja je išla na račune klubova završila u njihovim novčanicima.
Sve to Bosman je pokrenuo zato što mu je njegov klub Standard iz Liježa onemogućio transfer u francuski Dankerk tražeći preveliku odštetu.
"Mala mi je bila korist od toga. Od Fudbaslkog saveza Belgije sam dobio odštetu od 400.000 evra. Većina je toga otišla na skupe advokate a ono što je ostalo bilo je dovoljno za malu kućicu u blizini roditeljskog doma, u Liježu. Napokon sam iselio iz garaže svojih roditelja, koju sam silom prilika pretvorio u vlastiti stan", počeo je svoju priču Bosman, koji je malo nakon toga završio karijeru zbog povrede te otada praktično živi bez prihoda.
"Borio sam se za svoja prava, za igranje fudbala ali je sve eskaliralo do neslućenih granica. Napadali su me i prijetili mi svi: UEFA, Savez, Udruženje evropskih klubova... Zarekao sam se u tom trenutku da ću ići do kraja. Tada više ne samo za svoje, već i za prava svih tadašnjih i svih budućih fudbalera".
Bosman kaže da ne žali zbog svega što je proživio i napravio, ali gorčinu definitivno osjeća. Niko od svih svjetskih bogataša koje je on stvorio nikad ga se nije sjetio.
"Iz Udruženja profesionalnih fudbalera (FIFPro) obećali su mi još 1997. da će mi isplaćivati godišnju pomoć u iznosu od 25.000 evra. To se nikad nije dogodilo. Dobivao sam samo povremene donacije, zbog kojih su mi se na vrat nakalemili poreznici. Često se pitam gdje je nestala podrška od kolega", rekao je Bosman otvoreno priznavši:
"Učinio sam za fudbalere, nešto što nikad niti jedan sindikat nije uspio učiniti za svoje radnike. Danas imate slučaj da 11 stranaca isto vrijeme igra na terenu, osam ih sjedi na klupi, a još 11 na tribinama. I svi su oni za to jako dobro plaćeni. Zahvaljujući meni. Ne želim ništa više od priznanja."
Bosman nije imao sreće ni u privatnom životu. Iza njega su dva razvoda, te teška ovisnost o alkoholu.
"Da, bio sam alkoholičar. Dugo je vremena trebalo da to priznam. Bez alkohola moje su se ruke tresle. Nakon dvije čaše pića smirile bi se."
Sadašnja djevojka Karin nije znala za probleme sa alkoholizmom kada ga je upoznala prije dvije godine. Ona mu je i pomogla.
"Kad sam napokon shvatila, sve mi je bilo jasno. Ili će umrijeti, ili će stati", rekla je ona.
Nalazi krvi pokazali su tada da mu je jetra u dramatično lošem stanju i potražio je stručnu pomoć.
"Danas znam da je alkohol bolest. Ponosan sam što sam je pobijedio. Od 27. decembra 2007. godine nisam popio ni kap alkohola."
Nije to bilo sve od zdravstvenih problema. U oktobru prošle godine operisao je kuk i sada se kreće zahvaljujući vještačkom.
Probleme mu je donijela i odluka poreznih vlasti da mora platiti 100.000 evra globe jer nije prijavljivao donacije koje je dobivao. Kaznu je počeo otplaćivati na rate: svakog mjeseca plaća 2.000 evra.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.