Želim biti najbolja i u 2015. jer vrhunski sport zahtijeva stalnu težnju ka još boljem i višem, rekla je Larisa Cerić, najbolja sportistkinja BiH u 2014. godini.
Džudo reprezentativka BiH ispisuje nove stranice bh. sportske istorije, ali i manifestacije najrelevantnijeg Izbora najboljih sportista u organizaciji "Nezavisnih" i BHRT-a, gdje je apsolutna rekorderka sa čak četiri statue najbolje među najboljima.
"Svakom poslu koji radim posvetim se 100 posto. Ne može se uspjeti ako se nešto radi bez ljubavi. Volim džudo, to je dio mog života, predala sam se sportu maksimalno i naravno da mi je drago kada kao rezulat toga dođe i ovo laskavo i prestižno priznanje", kaže Cerićeva, koja je ovogodišnje priznanje ponijela, između ostalog, zahvaljujući tituli evropske viceprvakinje u Monpelijeu.
Kaže da joj kontinuitet rezultata i nagrada nije dosadio, što znači da će nastojati bh. sportsku javnost obradovati i u periodu koji slijedi, a fokus je na Olimpijskim igrama 2016.
CERIĆ: Nadam se da ću biti još bolja. Nakon serije rezultata nikada se nisam zadovoljila tim i stala. Uvijek sam težila višem i boljem. Cilj u 2015. je plasman među osam na svjetskoj rang-listi, što će mi na Olimpijskim igrama 2016. godine kao jednom od nosilaca omogućiti povoljniji žrijeb.
NN: Šta možete obećati u Riju?
CERIĆ: Nikada nisam bila na OI. Znam da me javnost vidi kao jednu od najozbiljnijih kandidatkinja za prvo odličje za BiH i učiniću sve da to i opravdam. To je želja, cilj i san koji želim pretvoriti u javu. Period od dvije godine je dug. Ne mogu obećati medalju, ali znam da ću učiniti sve.
NN: Jeste li nekada bili na prekretnici i razmišljali da kažete kraj sportu?
CERIĆ: I kada sam imala dvije teške povrede, nisam odustajala. Zahvalnost na tome dugujem treneru Branislavu Crnogorcu i Arijani Jahi, koji su me "tjerali" da idem dalje i da ne odustajem. Nisu nikada odustali od mene, podržavali su me i ulijevali dodatnu snagu, jednako kao i moja porodica i prijatelji.
NN: Koliko odricanja je potrebno za vrhunske rezultate?
CERIĆ: Ljudi obično vide samo jednu stranu i misle da je lako. Neki kažu druga je u Evropi, da je dobra, bila bi prva, a u biti ne znaju koliko je potrebno truda, rada, znoja, suza, krvi za medalju na EP. Nije lako živjeti život vrhunskog sportiste.
NN: Kakav Vam je program rada?
CERIĆ: Praktično sam 12 mjeseci u trenažnom procesu. Nemam pauze u sezoni. Ranije sam imala decembar slobodan, a sada ću raditi Ligu šampiona, pa je i taj termin posvećen džudou. Nema opuštanja nikad. Mnogi ne znaju koliko se žrtvujem i mnoge stvari zapostavljam samo za medalju.
NN: Koji su Vam najvažniji trenuci u karijeri?
CERIĆ: To je osvajanje svjetskog juniorskog zlata. Tada sam svima pokazala, treneru, porodici, prijateljima, da mogu puno toga postići. Drugi trenutak je moj povratak na borilište nakon teže povrede i bila prvakinja Evrope za seniorke do 23 godine. To su bila moja dva početka.
NN: Ima li neko od sportista ko ostavlja neki poseban utisak na Vas?
CERIĆ: Izdvojila bih Aleksandru Samardžić. Mlada je i ima jako dobre rezultate. Fascinira me njen rad, posebno kada sparingujemo. Iako sam teža od nje, ona se ravnopravno nosi. Nikada nije rekla da ne može, jedna drugoj smo podrška i želim joj zaista da bude i bolje od mene.
Ritual
Sportisti obično imaju neki ritual uoči takmičenja. Izuzetak po tom pitanju nije ni najbolje sportistkinja BIH.
"Da, naravno. Je majicu uvijek obučem naopako. Čak mi se dešavalo da me protivnice upozoravaju da mi je majica naopako, ne znajući naravno zbog čega to radim. Ne znam da li mi to zaista donosi sreću, ali to je neko moje sujevjerje", objasnila je Cerićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.