U Rusiji vas najčešće šalju da nešto trenirate da ne biste bili na ulici, da ne biste pili, pušili..., rekao je za "Nezavisne" Anton Ponkrašov (32), proslavljeni ruski košarkaš, trenutno član Uniksa iz Kazanja.
Karijera ovog košarkaša vezana je samo za ruske klubove, a najdublji trag bez sumnje je ostavio u CSKA i nacionalnom timu, s kojim je, između ostalog, bio prvak Evrope. Sportski put je počeo kao plivač, ali se u vodi nije dugo zadržao. Sreću je pronašao u igri pod obručima, iako je u razgovoru za "Nezavisne" istakao da košarka nije bila njegov izbor.
"Razlog zbog kojeg samo počeo da treniram košarku je otac, koji voli ovu igru. Ali, nije imao karijeru i to je želio da prenese na mene. Kao dijete nisam imao izbora. Rekao je - igraćeš košarku i tako sam počeo. Kao školarac sam bio pozvan u juniorski nacionalni tim i tada sam shvatio da mogu da budem profesionalni igrač. Košarku sam počeo da volim u posljednje dvije-tri godine, kada sam shvatio da je karijera veoma kratka. Sada svaki dan uživam u treninzima i utakmicama", izjavio je Ponkrašov.
Dosadašnji tok karijere, koja je počela 2001. u Pulkovu, proveo je u svojoj zemlji, iako je imao nekoliko pokušaja da dođe do NBA. Ima 32 godine, ali i dalje se ne predaje, iako je, kako kaže, 2010. bio najbliži odlasku "preko bare".
"Sa 19 godina sam prvi put otišao na kamp u Trevizu, gdje su bili tada najbolji evropski igrači, a NBA skauti su nas gledali. Igrao sam dobro, ali nisam imao nikoga da mi pomogne, iako sam imao dobre šanse da me neko draftuje. Nisam imao nikoga da mi kaže da idem u SAD da treniram i da im pokažem potencijal. Mislio sam da će ostanak u Rusiji biti dobar za mene. Išao sam nekoliko godina u kamp, ali nikada nisam bio u SAD, što mi je bio veliki minus. Da sam otišao sigurno bi me draftovali, ali u tom tenutku nije bilo mnogo igrača iz Rusije u NBA i nikoga nije bilo da mi pokaže pravi put", počeo je Ponkrašov i nastavio:
"Mislio sam da ću lako otići u NBA nakon nekoliko dobrih sezona u Evropi, ali ispostavilo se da to nije baš tako lako. 2010. sam išao na Ljetnu ligu i igrao sam za Finiks. Čim sam došao u SAD otpustili su čovjeka koji me pozvao. Niko me nije poznavao. SAD i Rusija su dva različita svijeta i bilo mi je čudno. Na kraju sam ostao u Rusiji, imao sam dobru karijeru, osvojio dosta titula, ali svi žele u NBA. Pablo Priđoni je u NBA otišao s 35 godina, zato nikad ne reci nikad."
Naglasio je da kao i svaki košarkaš sanja da igra u NBA, ali da nije nezadovoljan karijerom koju je napravio. Ista bi sigurno bila mnogo bolja da nije imao dvije teške povrede.
"Najteži trenuci u karijeri su mi, kao i većini košarkaša, oporavak od teških povreda. Imao sam dvije teške povrede koljena, ali to je sada iza mene. Zdrav sam i jak dovoljno da igram i da resetujem karijeru", jasan je on.
Osim zadovoljstva igranja onog što voliš, košarka donosi i dobru finansijsku satisfakciju za igrače koji igraju na visokom nivou kao on. Ali, Ponkrašov je to iskoristio da čini plemenite stvari i već nekoliko godina pomaže siromašnim ljudima širom Rusije.
"Prvi put sam pomogao 2010. djeci u jednoj bolnici, koju smo posjetili kao cijeli tim. Kada sam vidio tu djecu shvatio sam da mogu da pomognem, istina ne onoliko koliko bih volio. Kupujem im stvari, vodim ih na utakmice... Puno košarkaša i generalno ljudi u Rusiji pomaže siromašnima. To znači da još ima dosta dobrih ljudi koji žele da dijele ono što im je bog dao", kazao je Rus.
Osim u humanitarnom radu, Ponkrašov je zadovoljstvo pronašao i u putovanjima. Iako ističe da je kao profesionalni košarkaš često u avionu i autobusu, voli da putuje s porodicom i ove godine su ga oduševila putovanja na Maldive i u Amsterdam.
"Imam često duga putovanja i to je dio mog života. Ovog ljeta sam s porodicom prvi put bio na Maldivima. Bilo nam je lijepo i vjerovatno ćemo ići ponovo sljedeće godine. Najviše me impresionirao Amsterdam. I tamo sam prvi put bio ove godine. Bili smo na koncertu Džej Zija i Bijons. Bilo je nevjerovatno, atmosfera je bila fantastična", priča sjajni košarkaš.
Ipak, kada se sve oduzme i sabere, ono što je najbitnije je porodica. Upravo to Ponkrašov stavlja u prvi plan, jer je porodica njegova oaza mira i mjesto gdje je najsrećniji.
"Kada odem kući nakon teške utakmice ili treninga i tamo me dočekaju sin i supruga, to je najljepši osjećaj. Kada zajedno provodimo vrijeme, to mi je najbolji period života. Najsrećniji sam čovjek s njima", rekao je Ponkrašov, koji je istakao da na nasljednika neće stavljati pritisak treniranja košarke kakav je on imao:
"Možda bude bolji od mene. Zašto da ne? Ipak, odlučili smo da ga ne pritišćemo, neka sam izabere šta mu se sviđa. Ako mu se sviđa fudbal ili neki drugi sport ima potpunu slobodu da to trenira. Dijete samo treba da izabere sport i profesiju. Možeš mu pokazati atmosferu, ali mu ne možeš reći da mora da voli taj sport. Ako im se nešto ne sviđa, ne treba stavljati pritisak to njih. To nije dobro za djecu."
Imamo potencijal
Anton Ponkrašov je prošle sezone s Uniksom poražen u meču za treće mjesto VTB lige, ali se nada da će tim ove sezone da napravi iskorak.
"Prošla sezona bila dobra, osim posljednje dvije utakmice. Imali smo dva poraza u regularnom dijelu i to samo od CSKA. Zatim smo izgubili polufinale i meč za treće mjesto, ali mislim da to nije pravi rezultat koji smo zaslužili. Promijenili smo dosta igrača ovog ljeta. Biće teško zamijeniti neke igrače, ali smo doveli kvalitetna pojačanja i imamo potencijal. Sve je do nas. Pokušaćemo da dođemo do finala, vidjećemo šta će nam donijeti ova sezona", rekao je Ponkrašov.
Medalje
U reprezentativnoj karijeri osvojio je tri medalje. S evropskih prvenstava ima zlato (2007) i bronzu (2011), a bronzanu medalju je osvojio i na Olimpijskim igrama 2012.
"Sve medalje mi mnogo znače. Svaka godina je bila drugačija. Olimpijske igre su bile veliki dio mog života. Kada dođem kući i vidim medalju sjetim se svega što se dešavalo u selu. To je nešto posebno. I sada imamo dobar tim. Mogu da igraju na visokom nivou još nekoliko godina. Imamo sve što je potrebno za dobru budućnost", rekao je Ponkrašov.
Titule
- Prvak Rusije 2007, 2012, 2013.
- Prvak VTB lige 2012, 2013.
- Kup Rusije 2007, 2008, 2010.
- Ruski Al-star 2007, 2011.
Medalje
- 2007. prvak Evrope
- 2011. treći u Evropi
- 2012. bronza na OI
Klubovi
- 2001/2002. Pulkovo
- 2002/2003. LenVo Sankt Peterburg
- 2004/2006. Spartak Sankt Peterburg
- 2006/2007. CSKA
- 2007/2009. Himki
- 2009/2010. CSKA
- 2010/2011. Spartak Sankt Peterburg
- 2011/2013. CSKA
- 2013/2014. Krasnaje Krila
- 2014. Lokomotiv Kuban
- 2014. Krasni oktobar
- 2015- UNIKS Kazan
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.