Elitno košarkaško takmičenje - Evroligu obilježila su mnoga imena, a među njima je bez sumnje Džo Arlaukas. U razgovoru za "Nezavisne" Arlaukas je pričao o rekordnih 63 poena u dresu Real Madrida, mladom Željku Obradoviću koji ga je trenirao u "kraljevskom klubu", Olimpijskim igrama 1992...
Od kada se elitno takmičenje zove Evroliga, mnogi igrači su pisali njenu istoriju, a kada je u pitanju broj poena na jednom meču na vrhu je ime našeg sagovornika. Arlaukas je u sezoni 1995/96. u dresu Real Madrida protiv Bolonje postigao nevjerovatnih 63 poena. Prošlo je više od 20 godina i niko nije bio ni blizu njegovog podviga i stiče se utisak da će ovaj uspjeh još godinama biti nedostižan za zvijezde košarkaških terena.
"Uh, to je bio nevjerovatan osjećaj. Ta utakmica je bila vrlo važna za nas jer smo lovili prvo mjesto. Bilo je bitno biti što bolje plasiran da bi imali prednost domaćeg terena. Odmah sljedeću utakmicu sam postigao 13 poena i bio sam očajan na terenu. Vjerujte da nije lako igrati nakon utakmice u kojoj ste postigli 63 poena", počeo je razgovor Arlaukas, koji je te sezone bio najbolji strijelac elitnog takmičenja.
NN: Rekord je na snazi već godinama, u današnjoj košarci je vrlo teško da Vas neko ugrozi?
ARLAUKAS: Tada nisam vjerovao da će ovaj rekord toliko da traje. U tom trenutku je u Evroligi bilo mnogo odličnih igrača. Od tada su se stvari promijenile. Mislim da je sada nemoguće postići toliko poena. Možda se stvari ponovo promijene i igrači opet budu igrali mnogo više minuta nego sada. Sada igraju oko 20 minuta i za to vrijeme je nemoguće napraviti takav podvig. Meni je trebalo skoro svih 40 minuta. Znamo da nisam broj jedan na svijetu i siguran sam da će me neko kad-tad prestići.
NN: Bili ste prvak Evrope sa Real Madridom 1995, kako je bilo raditi sa tada mladim Željkom Obradovićem?
ARLAUKAS: Mladi Željko je bio lud (smijeh). Ali, volio sam ga takvog. Sa njim sam i osvojio Evroligu. Mnogo mu dugujem kao igrač i kao čovjek. Otežao mi je život na treninzima, ali mi je u isto vrijeme igre učinio mnogo lakšim. Imali smo mnogo razlika, ali smo se razumjeli. Jedini cilj nam je bio da budemo bolji i da pobjeđujemo. On mi je prijatelj i dan-danas. Svjestan sam koliko sam mu dužan. Bilo je zadovoljstvo igrati za njega.
NN: Bili ste izabrani na NBA draftu 1987, ali ste odigrali samo devet utakmica. Od tada ste igrali u Italiji, Španiji i Grčkoj. Da li žalite što niste igrali više u NBA?
ARLAUKAS: Ne, jedino za čim žalim u košarci je što nisam bio dio tima Litvanije na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. Želio sam da igram, a ne da na terenu provodim po nekoliko minuta i da me klubovi trejduju. Ne žalim zbog NBA, kada bih mogao da se vratim u prošlost igrao bih za Litvaniju 1992.
NN: Karijeru ste završili u Arisu 2000, da li ste tada vjerovali da ćete i dan-danas biti usko vezani za košarku?
ARLAUKAS: Kada sam se povukao, rekao sam sebi da se više nikad neću vratiti u košarku, ali jednostavno to mi je u krvi. To je nevjerovatna "bolest" i teče mi kroz vene. Nekada budem umoran kada gledam mnogo utakmica, ali kada ih ne gledam, onda mi mnogo nedostaju.
NN: Evroliga je Vaša specijalnost. Možemo li sada nakon 16 kola reći da stvari stoje kako trebaju, da li Vas je neko razočarao, da li je neko zalutao?
ARLAUKAS: Nema tu razočarenja, mnoge ekipe su podjednake. To je najizjednačenije takmičenje u Evropi. Početak je bio težak za Budućnost, Himki, Grand Kanariju, pošto nisu pobjeđivali, ali sada se vidi da svi timovi mogu svakoga da pobijede. Svi imaju mnogo samopouzdanja i takmičenje postaje sve zanimljivije. Niko nije izgubljen. Neki timovi imaju manje budžete, ali ih je zanimljivo gledati. Znaju da nemaju velike šanse da pobijede, ali se uporno bore. Budućnost je, između ostalog, pobijedila CSKA i to dovoljno govori o svemu.
NN: Ko je, po Vašem mišljenju, zvijezda Evrolige, da li su to Aleksej Šved, Serhio Ljulj, Nando de Kolo...? O kome možemo pričati kao o ol-raund igraču?
ARLAUKAS: Dosta je načina da biste sada bili zvijezda. Prije je bilo dovoljno da postignete 25 poena po meču. Sada igrači rade mnogo više dobrih stvari za ekipu. Šved je nevjerovatan igrač, ali je često individualac. Teško ga je braniti. S druge strane, Ljulj je vrlo važan za tim. Šved je jedan od najboljih, tu nema sumnje. Ako mene pitate, nevjerovatan igrač je Majk Džejms, a jedan od mojih omiljenih je Tornike Šengelija. On je vođa. Sada je mnogo igrača koji pomalo rade sve. Adam Hanga iz Barselone voli da postiže koševe, dobar je u odbrani, dosta skače, voli da asistira. To je ol-raund igrač. Takav je i Vasa Micić, koji radi dosta za Efes. Kada sam ja igrao, jedni su igrali odbranu, drugi su skakali, a treći su postizali koševe.
Armani i Efes kao Žalgiris
NN: Možemo li ove godine na fajnal foru da vidimo nekoga poput Žalgirisa prošle sezone?
ARLAUKAS: Armani i Efes su pokazali da mogu da pobijede teške i jake utakmice. U glavama znaju da mogu da se takmiče sa najboljima. Žalgiris može ponovo da se vrati u pobjednički niz, vrlo je nezgodan. Naravno, tu je i Baskonija, koja želi na fajnal for koji će se igrati na njihovom terenu.
Može Real bez Dončića
NN: Da li Real Madridu nedostaje Luka Dončić, može li bez njega da odbrani krunu?
ARLAUKAS: Ne nedostaje im mnogo. Dončić je dosta naučio od Serhija Ljulja. Na neki način su slični igrači. Ove godine Real igra mnogo više kao tim nego prošle sezone. Svi znaju da je Ljulj u finišu meča opasan kao Dončić. Kao što sam rekao, kao tim su mnogo bolji i definitivno imaju snagu da odbrane titulu.
Fenerbahče najbolji
NN: Koga vidite na fajnal foru ove godine?
ARLAUKAS: To je teško i lagano pitanje. Fenerbahče igra odlično. Željko Obradović uvijek želi na fajnal for, a kada u tome uspije, tu je najopasniji trener. Oni su možda najjači tim u ovom trenutku. David Blat mi je omiljeni trener u Evroligi i vjerujem da i Olimpijaskos s njim može na fajnal for. Svaki tim koji se nađe meču četiri najbolja je opasan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.