U San Antoniju je minula noć bila vrlo, vrlo posebna. Ne samo zbog pobjede nad Majamijem 114:104, kojom su Sparsi došli do vođstva od 3-2 u NBA finalu, te im samo jedan trijumf nedostaje za titulu. Ne, protekla noć je bila posebna jer su, po svoj prilici, tri velika asa San Antonija posljednji put zaigrala pred publikom koja ih je zavoljela. "Matorci" su joj se odužili na pravi način, a naročito jedan zaboravljeni heroj.
Emanuel Đinobili je možda i najlucidniji spoljni igrač koji se, mimo američke košarke, pojavio u svijetu posljednjih godina. Voljeli ga ili ne, umio je da svojim neobičnim rješenjima, hrabrim prodorima i to baš kad niko to, ili bar niko tuda to ne očekuje, da slomi mnoge rivale. Ali, ove sezone, vremešni Argentinac nije baš blistao. Naročito ne u finalu protiv branica trona. Od kada je finalna serija počela, on je Sparsima pomagao sa zaista skromnih 7,5 poena, šutirajući pritom sa 34,5% "uspješnosti". Ni jedan jedini put nije bio starter ove sezone. Do meča broj pet finalne serije NBA šampionata.
Baš tada ga je "ludi Srbin", kako je sebe svojevremeno nazvao trener San Antonija Greg Popović, uvrstio u startnu petorku. Sasvim dovoljna motivacija za momka koji će u julu da napuni 36 godina da pokaže da "zaboravljeni" asovi - i dalje ostaju asovi. Najprije je pokrenuo publiku.
Kada je saopšteno ko je posljednji član startne petorke, hala je zaurlala, skandirajući njegov nadimak. Onda je pokrenuo saigrače. Sa tri asistencije i jednom trojkom dao je ritam Sparsima, a od tog vođstva od 15:10 za ples su bili zadužene i njegove klupske kolege.
Kada se Majami razbudio, pomislio "snašli smo se, sad su naši", opet je Manu bio koban po šampiona. Nakon što su gosti prišli na "-1" tri minuta prije kraja treće dionice, Argentinac je najprije poentirao uz faul i iskoristio slobodno bacanje, potom pobjegao čuvarima u desnu stranu a lijevom rukom pogodio koš, a asistencija za centra Tijaga Splitera, kog je odmijenio u startnoj petorci, omogućila je Sparsima da odu na 85:74. Majami se za tili čas našao na koljenima, a publika na nogama, skandirajući "Manu, Manu!".
I dok su Lebron Džejms (25 poena, šut 8/22, 8 asistencija, 6 skokova), Dvejn Vejd (25 poena, šut 10/22, 10 asistencija), Rej Alen (21) i Kris Boš (16) pokušavali da nađu rješenje za razigranog, a zapravo nikada zaboravljenog asa, njihov koš zatrpavali su i drugi. O, i to prilično.
Toni Parker je šampionu ubacio 26 poena. Den Grin 24, pogodivši šest trojki čime je oborio rekord NBA finala sa 25 postignutih u ovoj seriji, i to dok je igrao protiv dosadašnjeg rekordera, Alena (22 date trojke u šest mečeva finala 2008, u dresu Bostona). Tim Dankan je pomogao sa 17 poena, Leonard sa 16, a Manu...
Manu Đinobili je meč završio sa 24 poena i 10 asistencija. I porukom za one koje su ga zaboravili: i dalje sam tu.
"Ma, mi smo uvijek znali šta on može, vjerovali smo u njega. Znamo da on još uvijek to nosi u sebi. Samo se nadamo da će to pokazati bar još jednom", rekao je 37-godišnji član "matoraca" iz San Antonija, Tim Dankan.
Sparsima treba još jedna pobjeda za NBA trofej i šampionsko prstenje, ali u ovom sastavu teško da će ikada više zaigrati pred publikom u San Antoniju. Zašto? Zato što je domaćin šeste utakmice - Majami. A i majstorice, ako do nje dođe.
"Vidjećemo da li smo bolji klub od njih ili nismo, da li smo bolje pripremljeni za ovaj trenutak ili nismo", poručuje Dvejn Vejd uoči povratka u Majami.
Imaće šta tamo da poruči i Đinobili, sumnje više nema. Ako je uopšte i bilo.