Košarka

Riki Rubio za "Nezavisne": Ako budem u filmu neka me glumi Dikaprio

Riki Rubio za "Nezavisne": Ako budem u filmu neka me glumi Dikaprio
Foto: AP | Riki Rubio za "Nezavisne": Ako budem u filmu neka me glumi Dikaprio

Sa nepunih 15 godina zakoračio je na veliku košarkašku scenu i od prvih mečeva je pokazao da se radi o vanserijskom talentu. Riki Rubio je sada sa 27 godina jedan od najbitnijih igrača Španije i NBA ligaša Jute, a u ekskluzivnom razgovoru za "Nezavisne" je pričao ne samo o sportu, nego i o stvarima koje ga čine srećnim, odnosno tužnim, ali i o tome ko bi bio idealan da glumi njega na velikom platnu.

2005. je sa 14 godina i 11 mjeseci postao najmlađi košarkaš koji je debitovao u najjačoj ligi Španije, i to u dresu Hoventuda, i tada je počeo da krči put ka samom vrhu. Taj put ga je vodio do Barselone pa u najjaču ligu svijeta, gdje je od 2011. Prvo je bio član Minesote, a sezona pred nama će mu biti druga u dresu Jute Džez. Karijera mu je popločana uspjesima i trofejima, ali da bi sve kompletirao nedostaje mu NBA prsten. U Evropi je, između ostalog, osvajao Evroligu i Evrokup, a iz godine u godinu je grabio i razna individualna priznanja. Iako je daleko od penzije, već sada se može reći da ima fantastičnu karijeru, ali sigurno bi sve kompletirao osvajanjem prstena u najjačoj ligi svijeta.

"Imali smo sjajnu prošlu sezonu, ali želimo da nastavimo da napredujemo. Sistem dobro funkcioniše i svaki igrač pomaže timu da bude bolji, a u isto vrijeme napredujemo individualno. Igraćemo da pobijedimo u svakoj utakmici i nikoga se ne bojimo. Naravno da želim da osvojim prsten, ali čeka nas puno posla prije nego što to postignemo", rekao je Rubio.

NN: Prošle sezone ste bili prvi igrač Jute koji je ostvario tripl-dabl u plej-ofu još od legendarnog Džona Stoktona, kojem je to pošlo za rukom 2001. Osjećaj je sigurno bio fantastičan...

RUBIO: Bilo je nevjerovatno. Ne radi se samo o statistici, nego o samom uticaju na igru i drago mi je što su moji saigrači bili uključeni u to sve. Uspio sam da moje ime stoji uz Stoktona, nije bitna kategorija, to je velika čast i nešto o čemu sam uvijek sanjao.

NN: Minesota je bila Vaš prvi klub u NBA. Tamo ste igrali sa Nikolom Pekovićem i Nemanjom Bjelicom. Kakvo je Vaše mišljenje o njima?

RUBIO: Uvijek je odlično kada u ekipi imate igrače iz Evrope, pošto košarku razumijemo na isti način. Svi smo prije NBA igrali u Evroligi, što je takođe jako bitno. Što se tiče njih dvojice - oni su odlični igrači, što su pokazali na terenu, ali su i odlični prijatelji van terena.

NN: Kad pričamo o Evropi tamo ste osvojili sve, ali bez obzira na to sigurno možete da izdvojite nešto posebno. I da li uskoro planirate povratak na Stari kontinent?

RUBIO: Omiljeni trofej koji sam osvojio je bez sumnje Evroliga sa Barselonom 2010. u Parizu. Ali bez obzira na to, imam mnogo lijepih uspomena koje nikad neću zaboraviti. Naravno da kao i svi na pečalbi razmišljam o povratku, ali trenutno sam fokusiran samo na sadašnjost i sezonu koja je pred nama.

NN: Ne možemo a da se ne dotaknemo prvog meča u seniorskoj karijeri, koji ste odigrali sa nepunih 15 godina. Da li je bilo straha?

RUBIO: To je bio veoma uzbudljiv meč, ali sam se u isto vrijeme osjećao veoma smireno, što me iznenadilo. Znao sam da mogu da igram košarku na visokom nivou i veoma brzo sam se adaptirao. To najviše mogu da zahvalim sjajnim trenerima i saigračima. 

NN: Vrlo mladi ste zakoračili u seniorski tim, ali kako je to bilo na početku treniranja?

RUBIO: Počeo sam da treniram u rodnom gradu El Masnou, u vrlo malom klubu. Uvijek sam uživao da igram sa svojim prijateljima i da gledam starijeg brata. Na njega sam se uvijek ugledao i često smo igrali jedan na jedan.

NN: Koji Vam je najsrećniji, a koji najtužniji trenutak u životu?

RUBIO: Najsrećniji trenutak mi je bio kada mi se rodio nećak, a najtužniji je, naravno, kada mi je majka umrla (preminula poslije duge borbe s rakom).

NN: Poznati ste kao neko ko voli mnogo da uživa van košarkaških terena. Skakali ste padobranom, plivali s ajkulama... Kada su se pojavile te želje i šta je bilo opasnije i uzbudljivije?

RUBIO: Skakanje padobranom je bilo mnogo uzbudljivije, ali veoma brzo, i nije bilo toliko strašno. Sve ovo radim jer želim da živim do maksimuma, a sve to nakon što mi je majka preminula. Želio sam da radim stvari koje oduvijek imam na listi želja. Nisam više želio da čekam. Život je previše kratak da bismo sa strane gledali kako prolazi. Poruka svima je da uživaju u životu.

NN: Sigurno na listi imate još dosta stvari koje želite da uradite?

RUBIO: Da, ostalo je još dosta stvari. Ima mnogo mjesta koje želim da posjetim, dosta kultura koje želim da upoznam. Kada ste profesionalni igrač, nemate puno vremena. Lista iz dana u dan postaje sve veća i nadam se da će na kraju to biti sve odlična iskustva.

NN: Kada bi se snimao film o Vama, ko bi bio idealan glumac koji bi igrao Vas?

RUBIO: Volio bih da me glumi Leonardo Dikaprio. On je glumac koji najbolje prenosi emocije i koji se najbolje izražava u filmovima. Jedini problem može da bude to što baš ne ličimo mnogo jedan na drugoga (smijeh).

NN: Rekli ste da kao igrač nemate puno vremena, ali da li imate neki omiljeni film, seriju, knjigu, pjesmu...?

RUBIO: Omiljeni film mi je klasik sa Melom Gibsonom "Hrabro srce", a kada je serija u pitanju tu nemam dileme - uvijek ću izabrati "Prijatelje". Knjiga koju obožavam je "Monah koji je prodao svoj ferari", omiljena pjesma mi je "You can't always get what you want" od velikih "The Rolling Stones".

Spreman za odgovornost

NN: U Španiji dolazi do smjene generacija i Vas vide kao novog lidera ekipe. Da li je to pritisak na Vas?

RUBIO: To nije pritisak, nego odgovornost za koju sam spreman kad god da dođe. Nadam se da ćemo još dugo uživati u igrama starijih igrača i uvijek sam spreman da igram za svoju reprezentaciju.

Fondacija

NN: Imate fondaciju koja pomaže ljudima širom svijeta. Kako ste došli na ideju da počnete da pomaže drugima?

RUBIO: Oduvijek sam želio da pomažem drugima, ali nisam imao pravu ideju na koji način to da uradim. Kada su mojoj majci dijagnostikovali rak i kada je preminula 2016, to je za mene bio znak odozgo koji mi je rekao da napravim nešto što će pomoći drugima. Povezani smo sa svim što je vezano za rak i pomažemo djeci koja su u teškim situacijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije