Privilegija je bila igrati s Mirzom Delibašićem u timu. On je u to vrijeme bio jedan od najboljih u Evropi, a onda i jedan od najboljih svih vremena. Gledajući njega mogli ste da se zaljubite u košarku, radio je tako dopadljive stvari da vam se činilo sve tako jednostavno.
Kazao je ovo u razgovoru za "Nezavisne" Žarko Varajić (65), legenda ex-Yu košarke i sarajevske Bosne (17 godina nosio dres "studenata"), prisjetivši se nezaboravnog finala Kupa evropskih šampiona 1979.
Njegovih 45 poena iz vremena kada šut za tri poena još nije postojao i danas se prepričavaju. Taj rekord u finalima elitnog košarkaškog takmičenja i danas je važeći. Ovih dana Nikšićanin je okupiran pripremama za penziju.
"Došao je i taj trenutak i mislim da na moju veliku sreću dolazi u pravo vrijeme", kaže dugogodišnji kapiten Bosne, koju je predvodio do tri titule prvaka Jugoslavije, dva Kupa, te prvog klupskog prvaka Evrope. S reprezentacijom Jugoslavije imao srebro s Olimpijskih igara u Montrealu, zlato i bronzu s evropskih prvenstava u Belgiji i Italiji.
NN: Kako danas gledate na taj rezultat?
Varajić: Ponosan sam na tih 45 poena, koji su i dan-danas nedostižni, ali sam ponosan prije svega na tu generaciju i ekipu koja je napravila veliki podvig. Niko nikad nije u debitantskoj sezoni uspio da dođe do vrha Evrope.
NN: Da li je to bila vaša najbolja partija u karijeri?
Varajić: Mnogi misle da jeste, ali nije. U Sarajevu smo dočekali moćni Makabi, koji nas je u prvoj utakmici dobio 23 razlike. Ušao sam s klupe i za 25 minuta postigao 41 poen. Slavili smo sa 19 poena prednosti, ali iako je to bilo nedovoljno, bila je to velika pobjeda protiv višestrukog prvaka Evrope.
NN: Kada je počeo procvat sarajevske košarke?
Varajić: U Sarajevo sam stigao sa 17 godina. Bosna je počela da pravi generaciju koja će se kasnije ispostaviti kao uspješna. Počeli su dolaziti perspektivni igrači, a prvi uspjeh je osvajanje prvog mjesta u Drugoj ligi Zapad i plasman u Prvu ligu. Tada je krenuo uzlet.
NN: Uslijedila je titula prvaka Jugoslavije, a zatim i ona evropska.
Varajić: Napravili smo u tom trenutku nešto nezamislivo. Jugoslavija je do tada imala sve trofeje, osim one u klupskoj košarci. U to vrijeme su dominirali Varese, Makabi, Real, Olimpijakos... Bili smo autsajderi u finalu, jer je Emerson u tim trenucima imao tri Amerikanca, te pola reprezentativaca Italije. Titulu smo uzeli u aprilu u Grenoblu, a malo kasnije je u Atini odlučeno da će Sarajevo biti domaćin ZOI 1984. Bile su to zlatne godine.
NN: Sjećate li se dočeka u Sarajevu?
Varajić: To je bilo nezaboravno. Sarajevo te noći nije spavalo. Na aerodromu nas je čekalo 20.000 ljudi. Sve ulice su bile zakrčene, praktično je bio napravljen špalir, koji nas je pratio do "Skenderije". Bio sam ponosan da se kao kapiten obratim javnosti.
NN: Dobitnik ste brojnih nagrada. Ima li neka koju niste dobili?
Varajić: Ja sam, čini se, jedini koji je dobio tri Šestoaprilske nagrade (jednu individualno, dvije kolektivno). Dobitnik sam Dvadesetpetomajske nagrade, koja je najveće društveno priznanje u BiH. Jedino mi je žao što nisam dobio nagradu za najboljeg sportistu BiH, iako sam 1979. dobio "Super Oskara" za najboljeg igrača u Evropi.
NN: Koliko danas pratite bh. košarku?
Varajić: Pratim dovoljno. Ostaje neopisiv žal zbog stanja u Bosni. Svaka sredina pokušava da uspješne sportske kolektive zadrži u vrhu. Jedino to u Sarajevu nisu prepoznali. Zamislite da Barselona uništi svoje klubove, Madrid Real ili Minhen Bajern. Ti klubovi su lična karta za svijet, a Bosna ju je imala. Nezamislivo je da Sarajevo danas nema ozbiljan klub. Žalasno je to što je grad to dozvolio. Iskreno se nadam da će neki novi ljudi podići to na veći nivo, znam dosta košarkaških radnika koji su voljni pomoći.
NN: Da li je ABA liga rješenje za regionalnu košarku?
Varajić: Iskreno, bio sam protiv ove lige u ovoj formi. Mislim da je okrenuta naopako, prije svega jer su zapostavljena nacionalna prvenstva, koja niko ne prati, a i zbog razvoja mladih. Mladi ne dobijaju šansu, jer je jurnjava za rezultatom, a osrednji igrači im uzimaju minutažu. Vidljiv je pad košarkaških vrijednosti, jer mnogo košarkaških centara se gasi.
Pešić idealno rješenje
Priča se da bi legendarni Svetislav Pešić mogao preuzeti reprezentaciju BiH.
"Prije svega za mene predstavlja veliko iznenađenje što se BiH nije plasirala na Eurobasket. Što se tiče Pešića, to bi bio sjajan potez. Ukoliko se to desi, njega treba vezati na duže staze, a ne samo za jednu akciju. BiH ima enorman potencijal, možda i najveći u regionu", istakao je Varajić.
Nada se penziji
Žarko Varajić, kao i njegov timski kolega Ratko Radovanović, kao zaslužni sportisti KK Bosna još nisu ostvarili pravo na penziju u FBiH. Sve je stopirano jer navodno u Penzijsko-invalidskom osiguranju Sarajevo ne postoji evidencija njihovog radnog staža, koji je redovno uplaćivan prije rata.
"Ta stvar je u proceduri i očekujem da se uskoro riješi. Nadam se pozitivnim vijestima, jer očekujem da mi pripadne ono što sam zaslužio", kazao je Varajić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.