Nenad Puljezević, uspješni rukometni golman, bogato iskustvo sa terena prenosi na talente, ali i profesionalce, a znanje će u nedjelju podijeliti i sa trenerima u Laktašima.
Mnogi smatraju da je dobar golman pola ekipe, a šta misli o tome nekadašnji čuvar mreže Jugoslavije, Srbije i Mađarske otkrio je u razgovoru za "Nezavisne".
"Mogu samo to da potvrdim. Ako pogledate rezultate vrhunskih ekipa ili reprezentacija vidite da su golmani najbolji pojedinci ili među prva dva-tri. Najbolji primer koliko golman može da bude prevaga u jednom timu jeste Francuz Tijeri Omejer. Hrvatska bi osvojila mnogo više zlatnih medalja da je imala Omejera", istakao je Puljezević, osvajač bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva sa Jugoslavijom, koji je nosio dresove Crvene zvezde, Partizana, Lovćena, Pik Segeda, Kolubare i Hanovera.
NN: Koliko se na prostorima bivše Jugoslavije posvećuje radu s golmanima?
Puljezević: Veoma malo. Stanić (Darko) je bio ad hoc rešenje za Srbiju, ali sada nema dobrih golmana, ne vidim nekog vrhunskog u bliskoj budućnosti. Slična je situacija sa Hrvatskom, Slovenijom, BiH... Ne pojavljuju se golmani po kojima je bivša Jugoslavija bila poznata.
NN: Kad je počelo Vaše interesovanje za trenerski posao?
Puljezević: I dok sam branio zanimao me trenerski posao, a zimus sam u Nemačkoj bio trener - igrač. Moja vizija je da se bavim trenerskim poslom, ne samo radom sa golmanima, već da vodim ekipu. Završio sam za EHF master trenera.
NN: Da li ste dogovorili saradnju za sljedeću sezonu?
Puljezević: Još ne, u toku su neki pregovori, a zbog porodice sam vezan za Srbiju, odnosno Beograd.
NN: Dio ste "Handbal Star Academy", možete li nam reći nešto više o tome?
Puljezević: Drugari s kojima sam počeo kao igrač pre 30 godina i ja radimo individualno sa decom, ali i nekim profesionalcima. Promenila su se vremena, ne obraća se dovoljno pažnje na individualni rad. Kad trener ima 20 dece i sat vremena na raspolaganju ne može da se posveti svima i zato smo se opredelili za individualni rad. Organizujemo i kampove i seminare.
NN: Ove sedmice ste bili u kampu u Kozarskoj Dubici, a u nedjelju ćete održati seminar u Laktašima?
Puljezević: Dolazim na poziv Željka Jošića (predsjednik Regionalnog rukometnog saveza Banjaluka). Njegova želja je da napravimo dugoročnu saradnju i verujem da hoćemo. Drage volje ću preneti znanje i iskustva trenerima, posebno zato što meni mnogo znači i dok sam bio mlađi i sada razmena iskustava i mišljenja sa drugima. Akademija će u januaru gostovati u Sarajevu...
NN: Koji su treneri najznačajniji u Vašoj karijeri?
Puljezević: Ima ih mnogo, tako da ne bih nabrajao jer se bojim da ću nekoga izostaviti. Od prvog trenera, pa do onih narednih mnogi su mi bili važni. Takođe, ima onih i kod kojih sam video neke negativne stvari.
NN: Da li drugačije razmišljate od kada ste trener?
Puljezević: Igrač razmišlja samo o sebi, a trener o 14 igrača, o celom timu, tako da je drugačije. Ali, neke stvari se nisu promenile, a to je da ne volim da gubim.
Poznanstva dragocjena
NN: Na šta ste u karijeri najponosniji?
Puljezević: To su uvek utakmice koje su donosile trofeje, ali meni je u celoj karijeri najvrednije to što sam upoznao mnogo ljudi i stekao prijatelje. Gde god dođem ima neko koga znam i to je lep osećaj.
U nedjelju u Laktašima
Nenad Puljezević biće predavač na seminaru za trenere, koji 31. jula u Sportskoj dvorani u Laktašima organizuje Regionalni rukometni savez Banjaluka. Seminar će trajati od 16 do 21 čas, a akcenat je rad s golmanima.
Istog dana zakazano je okupljanje i trening kadetske reprezentacije regionalnog saveza uoči odlaska na međunarodni turnir u Srbiju, u Hrtkovce, koji će biti održan 27. i 28. avgusta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.