Zimski sportovi

"Ski-bajka na Starčevici može da zaživi"

"Ski-bajka na Starčevici može da zaživi"
Foto: Ilustracija | "Ski-bajka na Starčevici može da zaživi"

"Raja ispod Starčevice" je prije 30 godina počela da sanja o svom skijaškom klubu, a sada entuzijasti iz Skijaškog kluba RIS sanjaju neke veće snove i ski-centar u Banjaluci.

Možda nekima zvuči nevjerovatno, ali to za banjalučko brdo ne bi bila novina, već povratak nekim ljepšim vremenima i brdu koje bi uz novu energiju zasjalo jačim sjajem.

Skijaški klub RIS (Raja ispod Starčevice) se aktivno bavi skijanjem 12 godina.

"Imamo 110 aktivnih članova, od onih najmlađih, četvorogodišnjaka, do onih koji su bliže sedmoj deceniji života. Tu je i naš Dragan Kajkut Kaja, 60-godišnji aktivni skijaš, koji je i trener. Imamo pet licenciranih trenera i ponosni smo na sve što smo uradili, a posebno na činjenicu da će djeca koja su kod nas naučila skijati postati instruktori skijanja", rekao je Goran Branković, trener Skijaškog kluba RIS.

Jedan od onih koji žele da budu jednog dana instruktor je četrnaestogodišnji Luka Jovetić.

"I ranije sam skijao, ali u klubu sam od februara prošle godine. Zavolio sam skijanje, volio bih da odem i na takmičenje, te da kada napunim 18 godina budem instruktor i da drugima otkrijem ljepote ovog sporta. Kad god idem na skijanje nadam se da ću naučiti nešto novo i radujem se svakom izlasku na stazu", rekao je Jovetić.

Osmijesi djece koja se spremaju za odlazak na skijanje, makar i na jedan dan, uz ljubav prema ovom sportu ljudima u klubu daju motiv da se bore i da im obezbijede što bolje uslove za rad.

"Nije rješenje da stanete na skije pa da 15 dana ne vidite stazu. Idemo zimi svaki vikend na jednodnevno skijanje, a dva-tri puta godišnje na trodnevno. Idemo na Jahorinu, na Vlašić, odakle smo se upravo vratili, a u martu ćemo ići na Jahorinu ili Zlatibor. Ovo je skup sport. Mi smo kao klub obezbijedili opremu za naše članove (72 kompleta opreme), naravno i instruktore, i to sve uz 30 KM članarine godišnje, ali moramo platiti boravak na planini. Biramo mjesta na kojima ima snijega i koja su povoljna jer, bez obzira koliko bilo jeftino, za nekoga ko ima troje djece je skupo", priča Branković i dodaje da u klubu imaju osjećaj i za one koji ne mogu da plate punu cijenu - da ipak odu na skijanje.

Sloga i druženje vladaju ovim klubom, a Banjalučani se nadaju da će jednog dana moći da se pohvale uspjesima na ski-stazi.

"Ne možemo napraviti kvalitetnog takmičara bez puno skijanja. Imamo svoje kapije, startnu i ciljnu liniju, mjerne instrumente, imamo djecu koja odlično skijaju, ali da bismo od djeteta napravili takmičara kao što je to uradio Ante Kostelić od Ivice i Janice morali bismo da budemo na planini najmanje tri-četiri mjeseca godišnje. To je nemoguće finansijski i zbog posla. Trenutno nemamo ozbiljnog takmičara, ali imaćemo", ističe Branković.

Skijaški klub RIS će ove godine imati predstavnika na takmičenju na Jahorini, ali da bi, kako kaže Branković, on dobio takmičarski gard da napada kapiju mora čitav dan provesti na stazi.

"Ne može da prođe kapiju pa da je ne vidi tri mjeseca ili godinu dana i zato je naša želja da zaživi ski-centar na Starčevici, da kapije stalno budu postavljene i da sva djeca iz Banjaluke mogu besplatno da treniraju. Možda imamo talente koji nisu imali priliku da stanu na skije. Ne možemo se takmičiti sa Palama, čija su djeca non-stop na snijegu, ali možemo imati lijepu priču i osjetiti ljepotu skijanja pored naših domova", kaže Branković.

Skijaški klub RIS šest-sedam godina ima ski-lift, a staza na Starčevici je duga oko 220 metara.

"Istina je da godišnje imamo petnaestak dana snijega u Banjaluci, ali sa boljim uslovima i infrastrukturom koja djelimično postoji sezonu bismo produžili i mogli bismo da skijamo i 15 sati dnevno. Naš lift funkcioniše, ali ako se ulazi u ozbiljnu priču treba ozbiljno i raditi i zato bih pozvao grad Banjaluku da razmotri šta možemo da imamo u svom gradu. Ako je nas pet-šest napravilo sve ovo bez ičije pomoći, nas 50 može napraviti samo nešto još bolje. Ne bi to bilo profitabilno, ali niko ne bi bio u minusu. Ako se u priču uđe da se pravi biznis, ništa nismo uradili - skijanje mora biti dostupno svima, a ski-centar u službi grada i građana", rekao je Branković.

On je podsjetio da je prije rata postojao ski-lift na Starčevici, u mjestu Dole, i da je dužina staze bila oko 500 metara.

"Kao djeca smo od jutra do sutra bili na stazi, a na Starčevici su održavana i prvenstva BiH. Ako se malo više potrudimo, naša djeca isto mogu da dožive", kaže Goran Branković.

32 neskijaša su obučena prošle godine, a ove godine treneri u SK RIS rade sa više od 40 polaznika, koji do sada nisu stali na skije.

Skijanje je način života

Goran Branković ističe da je skijanje način života.

"Mi volimo da se družimo, djeca se socijalizuju, bave se najzdravijim sportom po svjetskoj ljestvici, uče da brinu o sebi... Skijanje je način života", kaže Goran Branković, predsjednik Skijaškog kluba RIS.

Padanje uče u džudo klubu

Dogovorena je saradnja Skijaškog kluba RIS sa Džudo klubom "Rade Ličina", tako da će djeca učiti padati.

"Moraju naučiti padati. Prvo uče padati pa onda skijati", kažu u RIS-u i dodaju da je "obuka padanja" besplatna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije