Željko Panić: Nikada se ne predajem

Željko Panić: Nikada se ne predajem
Jelena Babić - 13.10.2007 21:35

Željko Panić, najbolji plivač Bosne i Hercegovine, dva puta u karijeri obezbijedio je "vizu" za nastup na Olimpijskim igrama.

Njegov radni dan je posvećen plivanju, treniranju budućih uspješnih plivača, dok vikende provodi u opuštenoj atmosferi sa suprugom i porodicom dalje od gradske vreve.

Ovaj bh. reprezentativac u plivanju rođen je prije 31 godinu u Splitu. Jedan od najznačajnijih rezultata Panić je zabilježio na međunarodnom mitingu `Beogradski pobednik` u julu 2003. godine, kada je ispunio normu za Olimpijske igre u Atini.

Panić je krajem 1991. godine došao u Banjaluku iz Splita i tada je imao 16 godina. Iako je prve plivačke korake napravio još 1987. godine u Splitu, u Banjaluci se tek poslije dvije godine upisao u Plivački klub Incel.

`Kad sam počeo trenirati plivanje u Splitu, prvi trener mi je bio Jure Topić. Onda sam otišao u bolju grupu, tamo mi je trener bila Đurđica Bjedov, ona je dva puta osvajala olimpijske medalje. Kad sam počeo trenirati u Incelu imali smo treninge samo ljeti. To se ne može nazvati treniranjem, pošto se plivanje mora trenirati bukvalno deset puta sedmično i zimi i ljeti`, priča Panić.

Sve do 2000. godine bavljenje plivanjem je bilo neozbiljno, ali došlo je do velikog preokreta.

`Godine 2000. otišao sam na Olimpijske igre i tamo sam ispunio olimpijsku normu, što je rijetkima pošlo za rukom, jer sam bio bez trenera, a da ne spominjem čitav tim koji bi trebalo da bude oko mene za vrijeme takvog takmičenja`, kaže Panić.

Poslije četiri godine Panić je drugi put u karijeri obezbijedio `vizu` za nastup na Olimpijskim igrama.

U brak poslije 12 godina zabavljanja

U međuvremenu Panić se sve više posvećivao trenerskoj karijeri, pripremajući mlade plivače za buduće uspjehe poput njegovog.

`Sada radim kao trener plivanja u Plivačkom klubu Olimp u Banjaluci. Ujutru radim s plivačima trening u teretani, a poslije toga radim kao trener plivanja. Dok je bila sezona radio sam u 'Aqua parku' čitav dan`, priča Panić.

Slobodno vrijeme i vikend provodi na selu sa suprugom i porodicom, jer, kako kaže, tamo odmara dušu i najviše je opušten.

U mirne bračne vode uplovio je 2. septembra ove godine i to poslije 12 godina zabavljanja sa sadašnjom suprugom Marijom. Kao jedan od najljepših momenata u životu izdvaja kada je Mariju upoznao u diskoteci `Portoriko` u Banjaluci.

`Iako sam ranije dosta izlazio, sad ne izlazim toliko naveče, više volim po danu popiti negdje kafu i sa suprugom otići u restoran na ručak`, kaže Panić.

Od omiljene hrane plivač izdvaja ribu, morske plodove i voće.

`Kad sam kući, kao i svi, dosta vremena provodim uz TV, a takođe volim čitati knjige, kad imam vremena, naravno. Inače čitam literaturu koja je vezana za sport, najviše za plivanje, literatura koja mi može pomoći da napredujem u trenerskom poslu`, navodi Panić.

Njegov omiljeni film je `Lepa sela lepo gore`, a od stranih `Tupan i glupan`, koji je gledao više puta. Od muzike sluša sve, osim narodnjaka, ali ako je domaća muzika u pitanju voli slušati Olivera Dragojevića i dalmatinske klape. Pošto najviše vremena provodi u vlastitom automobilu, tamo se mogu naći najčešće CD-ovi strane muzike.

Da se ne bavi plivanjem, Željko Panić bi se bavio vaterpolom ili košarkom, znači uglavnom sportom.

Kum nije dugme

Na pitanje koje su njegove vrline i mane, kaže da su njegove najveće vrline upornost i tvrdoglavost.

`Kad sebi postavim nešto za cilj, moram to da ostvarim. To mi je na neki način i mana`, navodi Željko.

Takođe, prijateljstvo mu je veoma bitno. Dosta je putovao, prošao je svaki kontinent, upoznao dosta ljudi i stekao mnoga prijateljstva, ali najbolji prijatelj je ipak samo jedan.

`Kako čovjek sve više stari, vidi da u suštini ima sve manje i manje prijatelja. Moj najbolji prijatelj je Igor Pantić, koga poznajem još dok sam živio u Splitu. Sad mi je bio i kum na vjenčanju. Na njega mogu uvijek računati`, ističe Panić.

Željko Panić kaže kako iz teških situacija izlazi tako što se nikada ne predaje.

`Nastavljam dalje, ne predajem se nikada, uvijek pokušavam naći izlaz, nekad na teži, a nekad na lakši način.`

Pošto je plivačku karijeru priveo kraju, Panićeva želja je da radi kao trener plivanja i da završi postdiplomski studij kako bi mogao raditi kao profesor na fakultetu.

`Sada kad sam završio fakultet želim da upišem postdiplomske studije, jer imam želju da predajem na fakultetu. Želim da privučem što više mladih ljudi da se bave plivanjem`, naglašava Panić.

Pošto je obišao sve kontinente kaže da su gradovi u kojima bi rado živio u budućnosti Sidnej, Melburn i London.

`Pored Banjaluke, na čiji sam se tempo života već navikao, volio bih živjeti u glavnom gradu Australije ili u engleskoj prijestonici. Baveći se plivanjem posjetio sam mnoge dijelove svijeta, a život u ovim gradovima mi je najbliži kao osobi, tako da bih se tamo najlakše mogao uklopiti`, priča Panić.

Objašnjava da su putovanja i upoznavanje novih kultura i ljudi ljepša strana profesionalnog bavljenja sportom, ali da ne treba zanemariti ili zaboraviti i neke stvari kojih se pritom treba odreći. Ipak, dodaje da su profesionalci, pa tako i on, svjesni svih tih odricanja, jer samo je na taj način mogu postići vrhunske uspjehe.

Lična karta:

Ime i prezime: Željko Panić
Datum rođenja: 5. maj 1976. godine
Mjesto rođenja: Split
Horoskopski znak: BikObrazovanje: Srednja elektrotehnička škola u Banjaluci, završio fakultet fizičke kulture i sportaKlubovi: od 1987. godine trenirao u Pošk - brodomerkuru iz Splita; od 1993. do januara 2002. bio član PK Borac Incel iz Banjaluke, a zatim prešao u Olimp
Bračno stanje: oženjen

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Ostali naslovi