Film i serije

Kim Ki Duk: Kapitalizam ubija filmsku industriju

Kim Ki Duk: Kapitalizam ubija filmsku industriju
Kim Ki Duk: Kapitalizam ubija filmsku industriju

Nakon što je jedna glumica zamalo stradala na snimanju filma "San" južnokorejskog režisera Kim Ki Duka, on je nestao iz svijeta filma, zatvorio se u seosku kolibu u kojoj je spavao u šatoru, te upao u depresiju i stvaralačku krizu koja je trajala tri godine.

Konačno, 2011. godine odlučio je snimiti svoje stanje i nastao je film "Arirang", koji je prikazao na ovogodišnjem "Kustendorfu", na kojem je prisustvovao i sam autor i učestvovao u radionicama.

"Dugo vremena sam bio pod uticajem producenata. Svojih 15 filmova sam napravio za 12 godina, prije nego što ću napraviti pauzu. U jednoj godini sam znao da napravim dva filma, a producenti su me gurali do krajnjih granica, sve do snimanja filma 'San' 2008. godine, kada se desio jedan incident, gdje je glumica umalo umrla na setu. Tada sam prekinuo sve veze sa svijetom i producentom, pokušavajući da budem sam sa svojim bolom koji je izazvao taj događaj", rekao je Kim Ki Duk.

Pokušavam da pokažem svoj um ljudima tako što "crtam" slike svojim osjećanjima

Ovaj veoma popularni režiser u svijetu za "Nezavisne" je pričao o filmu "Ararang" i ostalim svojim radovima, kreativnoj krizi i kako ju je prebrodio.

NN: Zbog čega ste napravili neku vrstu lične ispovijesti?

KI DUK: U 15 filmova koje sam napravio, od "Krokodila" do "Sna", sve priče su bile bazirane na ličnim iskustvima, o ljudima koje sam znao ili sam čuo za njih. Ti događaji su bazirani na njihovim iskustvima. "Arirang" je baziran na mojoj ličnoj priči i to je neka vrsta da ponovo skupim snagu i da saznam zbog čega sam izgubio kreativnu energiju za filmove.

NN: "Arirang" je jedna lična priča. Kako ste uspjeli doći do novca za snimanje?

KI DUK: Novac je glavni pokretač za stvaranje filmova, a producenti nisu htjeli da pomognu puno, tako da sam u film "Arirang" morao da uložim svoj novac.

NN: Film je nazvan po pjesmi koju pjevate u filmu?

KI DUK: Da, to je tradicionalna pjesma koju Korejci pjevaju kada hoće sebi da podignu raspoloženje. Mislim da svagdje postoje takve vrste pjesama. Pjesma vraća dobro raspoloženje ljudima i kada su god loše raspoloženi, oni je pjevaju da postanu srećni.

NN: Da li još živite u šatoru kao u filmu "Arirang"?

KI DUK: Da. Meni je to mnogo udobnije. Kada sam u njemu, mogu da pišem bolje scenarije i mnogo sam kreativniji. Kada izađem iz njega u grad, mnogo je teže živjeti.

Glumci nekada treba da pričaju, nekada da ništa ne kažu, a publika neka prosudi šta oni osjećaju

NN: Film "Arirang" ste počeli kao dokumentarac. Zbog čega ste prešli na igrani film?

KI DUK: Počeo sam da pravim film kao dokumentarac, ali kako sam odmicao, dalje nisam znao koji žanr filma želim, kasnije sam pomislio da bi to mogla biti drama, ali u osnovi nisam mogao da odvojim fikciju i dokumentaristiku, jer sam želio da budem u filmu i glumac i stvarna osoba. Dokumentaristika je uvijek snimanje onog što vidiš, a drama je uvijek neka vrsta fantazije, nešto što izmisliš. Teško je glumiti i režirati u isto vrijeme dramu, tako da je ovakav pristup možda najbolji.

NN: Vrlo ste produktivni, svake godine ste snimali po jedan film, ako ne i dva. Odakle vam tolike ideje za scenarije?

KI DUK: Iz onog što osjećam u životu dobijam i nalazim mnogo ideja za filmove. Od djetinjstva mi je život bio raznolik i mnogo buran, tako da mi ne nedostaje ideja za filmove. Život je jednostavno pun stvari, samo treba da pogledate okolo.

NN: Filmovi iz Južne Koreje imaju drugačiji pogled na život, drugačiju filozofiju od zapadnih filmova, ali vaši filmovi su mnogo popularniji u Evropi nego na domaćem tržištu. Zbog čega?

KI DUK: Ne mogu to reći, jer je to stid za mene. Mogu reći da u mojim filmovima se nosim sa stvarima vrlo iskreno, kao i sa ljudskim bićima, što je možda razlog zašto se moji filmovi dopadaju publici u Evropi. Mislim da Evropljani bolje razumiju ta osjećanja koja prevladavaju u filmovima nego što je to slučaj u Koreji.

NN: Da li su, po Vašem mišljenju, dva filma "3-Iron" i "Proljeće, ljeto, jesen, zima i... opet proljeće" napravili prvi korak u popularnosti u Evropi?

KI-DUK: Oba filma, "3-Iron" i "Proljeće, ljeto, jesen, zima i... opet proljeće" su velika i imala su uspjeh.

NN: U sve Vaše filmove unosite dosta emocija i iskrenosti.

KI DUK: Pokušavam da pokažem svoj um ljudima tako što "crtam" slike svojim osjećanjima. Film traži puno troškova i ljudi, ali se trudim da ga napravim sa velikom strašću.

NN: U filmu "Bad guy" se bavite zanimljivom temom odnosa žrtve silovanja i njenog napadača?

KI DUK: Mislim da je "Bad guy" vrlo važan film. U Koreji je bilo mnogo diskusija o toj temi, o silovanju, vezi između žrtve i silovatelja.

NN: U nekim filmovima Vaši likovi ne progovaraju nijednu riječ. Zbog čega?

KI DUK: Scenario se mijenja tokom procesa, neki momenti se izgube, kao i neki karakteri. Tako isto nekada ne trebate neki lik da nešto kaže. U filmovima je nekada potrebno da ljudi pričaju, a nekada da ništa ne kažu, poput u filmovima "Bad guy" ili "3-Iron", a na publici je da prosudi šta oni osjećaju.

NN: Napravili ste takođe i film "Vrijeme", koji se bavi plastičnim operacijama, baš kada su one bile vrlo popularne. Međutim, Vi ste obradili tu temu na jedan ironičan način.

KI DUK: Želio sam da pošaljem poruku ljudima i da se ljudi mijenjaju pod uticajem različitih okolnosti, tako je nastala i ta ideja o plastičnim operacijama i dvoje zaljubljenih ljudi koji nisu zadovoljni svojim životima. Ironija u mojim filmovima je zato da postoje dvije situacije, a jedna drugu poništavaju. Poruka u mojim filmovima je skoro uvijek ista, da ne postoje ni dobri, ni loši ljudi, već obični ljudi koje stavljam u situacije u kojima se ne osjećaju udobno.

Zbog kapitalizma holivudski filmovi okupirali sve bioskope u svijetu, pa tako i u Koreji

NN: U Južnoj Koreji ima mnogo kvalitetnih režisera čije filmove publika ne može da vidi osim na festivalima ili ilegalnim putem.

KI DUK: Poznati režiseri misle da moraju da pokaže svoje nove filmove kroz filmske festivale. I za Emira Kusturicu takođe je kod nas publika saznala kroz festivale, jer nije bio poznat prije toga. Kroz te svjetske festivale će se bolje čuti za režisere iz moje zemlje, jer su tu marketing i promocija vrlo važni. Mislim da je kapitalizam glavni krivac što su holivudski filmovi okupirali sve bioskope u svijetu, pa tako i u Koreji. Ono što je čudno je to da se svi filmovi ponavljaju, film koji ste vidjeli prošle sedmice, imate osjećaj da gledate i ove. U Francuskoj imate deset bioskopa u jednom gradu gdje su različiti filmovi iz različitih dijelova svijeta, a u Koreji su sve holivudski.

Filmografija

- "Amen" (2011)

- "Arirang" (2011)

- "San" (2008)

- "Dah" (2007)

- "Vrijeme" (2006)

- "The Bow" (2005)

- "3-Iron" (2004)

- "Samarićanka" (2004)

- "Proljeće, ljeto, jesen, zima i… opet proljeće" (2003)

- "The Coast Guard" (2002)

- "Bad guy" (2001)

- "Nepoznata adresa" (2001)

- "Prava fikcija" (2000)

- "The Isle" (2000)

- "Birdcage Inn" (1998)

- "Divlje životinje" (1997)

- "Krokodil" (1996)

Biografija

Južnokorejski filmski režiser Kim Ki Duk rođen je 20. decembra 1960. godine. Studirao je umjetnost u Parizu od 1990. do 1993. godine i onda se vratio u domovinu da bi počeo pisati scenarije. Svoju prvu nagradu je osvojio kao scenarista 1995. godine, nakon čega je snimio pravi i prvi niskobudžetni film "Krokodil", koji je dobio senzacionalne kritike. Godine 2004. dobija nagrade za najboljeg režisera na dva različita festivala, u Berlinu za film "Samarićanka" i u Veneciji za film "3-Iron". Britanci nisu htjeli da puste njegov film "The Isle" u distribuciju jer se grubo odnosi prema životinjama.

Nagrade

- Berlin - "Samarićanka" - "Srebrni medvjed" za najbolju režiju

- Kan - "Arirang" - Un Certanin Regard nagrada

- Venecija - "3-Iron" - FIPRESCI nagrada, "Mali zlatni lav", "Signis" i specijalna nagrada

- San Sebastijan - "3-Iron" - FIPRESCI nagrada i "Proljeće, ljeto, jesen, zima… i opet proljeće" - nagrada publike

- Karlovi Vari - "The Coast Guard" - FIPRESCI nagrada, "Netpack" i Town of Karlovy Vary nagrade

- Lokarno + "Proljeće, ljeto, jesen, zima… i opet proljeće" - C.I.C.A.E., "Don Kihot", "Netpack" i Youth Jury nagrade

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije