Mlada srbijanska glumica Sloboda Mićalović-Ćetković danas živi svoj glumački san. O njenom uspjehu maštaju mnoge mlade glumice, a ona i dalje, baš kao na početku karijere, neumorno ide naprijed. Ostvarena kao umjetnica, majka i supruga, na svoj trnovit put do zvijezda gleda kao na veliku životnu pouku i raduje se novim aplauzima i velikim ulogama.
Puna pozitivne energije i nevjerovatne harizme poručuje: "Moje vrijeme tek dolazi", a publika, zavoljevši je kroz role u TV serijama, nestrpljivo očekuje njen osmijeh i pjesmu kojom plijeni.
Nije uvijek sve bilo bajka, baš kao što to nije ni danas. S radošću se sjeća svojih početaka, voza na liniji Leskovac - Beograd, majčinih suza i ispraćaja, ali i ogromne podrške koja joj je ulivala samopouzdanje.
NN: Zanimljiva je priča o Vašem dolasku u Beograd...
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Taj put je bio veoma lep i poučan i pomogao mi je da neke stvari shvatim na pravi način, da ti ništa u životu ne pripada i da za sve moraš da se izboriš radom, istrajnošću i nadogradnjom. Sada mi je slađe sve što dolazi, jer dolazi baš zasluženo. Na priču o dolasku u Beograd polako pada zavesa, jer je prošlo 12-13 godna. Imala sam samo 17 kada sam pošla iz Leskovca, otisnula sam se u Beograd gde nisam poznavala nikoga. Morala sam da se snađem sama u novom gradu, a moji vršnjaci su ostali da završe četvrtu godinu srednje škole. Bilo je teško, ali imala sam divnog profesora Predraga Bajčetića. Niko ne može da vam zameni roditelje, ali on se toliko trudio da nadomesti svu tu prazninu koju osećaš kada još nisi zreo i ne znaš da li si na pravom putu. Majčine suze razumem sada kada imam svoju decu i ne mogu da zamislim da one negde odu. Naravno da bih prihvatila, ali teško.
NN: Jeste li u tom vozu maštali o životu koji danas živite?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Jesam. Ne smatram da su neke stvari nemoguće. Ne mislim da je nemoguće sarađivati s velikim rediteljima i ništa ne smatram nedostižnim. Ne znam odakle mi to, uslovno rečeno, ludilo, ali volim da se nadam i volim da verujem i to me čini živom. Biti glumica u današnje vreme nije tako lako i lepo. Skoro je ovde bila Monika Beluči i ona može da se pohvali da živi lagodno, a mi moramo iznova da se borimo, što finansijski, što za poziciju. Za razliku od moje generacije i ekipe mladih glumaca, dosta sam radila i nisam imala problema i time mogu da se pohvalim, a sve ostalo je jedna velika neizvesnost.
NN: Prva Vaša uloga bila je "Koštana", silno ste je željeli...
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Kada sam upisivala fakultet i kada su me pitali šta bih volela da odigram, moj odgovor je bio - Koštana. Profesor mi je tada rekao: "Dajte, molim vas, ima toliko ozbiljnijih uloga od Koštane". To je naslovna rola i nema posebne glume, ali su me koreni s juga Srbije vukli da je tako želim. Sticajem okolnosti, moja koleginica je ostala u drugom stanju i reditelj je tada čuo da ima mlada glumica iz Leskovca koja bi želela da igra tu ulogu i tako je počelo.
NN: Onda su uslijedili sudbinski susret s rediteljem Zdravkom Šotrom i film "Zona Zamfirova". On Vam je otvorio put do glumačke slave?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Šotra je napravio veliku prekretnicu u mojoj karijeri. On mi je verovao od prvog dana. Uloga u "Zoni Zamfirovoj" bila je zaista velika, s obzirom na to da nisam ništa ranije snimala. Katarina Radivojević je već tada iza sebe imala jedan film i bilo je logično da igra glavu ulogu, a sa mnom nije imao tu predstavu. Onda su usledili filmovi "Kraljevina Srbija", "Pljačka Trećeg rajha", "Ilka", pa sada već čuvena serija "Ranjeni orao" i na kraju "Nepobedivo srce". Sada sam postala omiljena Šotrina glumica i uvek želi da budem u ekipi.
NN: Spomenuli ste TV miljenice publike - "Ranjenog orla" i "Nepobedivo srce". Anđelka ili Milena?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Anđelka!
NN: Zašto?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Bliža mi je i milija. Za "Nepobedivo srce" nisam bila spremna, jer sam se tek bila porodila. Deset meseci posle porođaja "uletela" sam na snimanje i to je divno iskustvo. Serija je drugačija i ja sam pokazala nešto drugo. Ali, "Ranjeni orao" je, znate, kao "Zona Zamfirova" - sve se sklopilo, od ekipe do teksta i vremena.
NN: O popularnosti serije govori i to da se danas u Trebinju kaže: "Vidimo se kod Anđelkine kapije". Kako to komentarišete?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Snimajući u Trebinju dodatno smo oživeli taj grad. On je božanstven i ima divnu energiju. Zaljubila sam se u Popovo polje. Na mestu gde smo snimali u Trebinju stoji moja slika pored koje piše "Anđelkina kapija". To je turistička atrakcija i čak se ljudi venčavaju na tom mestu. Nisam još otišla, ali jedva čekam da se i ja slikam pored kapije.
NN: Osim što je pogodio ukus publike kada je odabir teme u pitanju, Šotra je pogodio i njen ukus kada su glumci u pitanju. Zašto je sada sve stalo?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Kao i uvek - finansije. Šotra u fioci ima na desetine tekstova koji samo čekaju finansije. Prokleti novac nikako da nam otvori put.
NN: Jeste li spremni da igrate neku novu junakinju MIR-JAM?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Ne bih više volela da radim MIR-JAM. Šotra traži da maksimalno verujemo u to što radimo, a to nije lako. To su rogobatne rečenice koje je jako teško izgovoriti, a da one budu uverljive. Mislim da smo sa MIR-JAM završili, sada verujem da će sledeća biti neka istorijska serija o Karađorđevićima ili tako nešto.
NN: Da se vratimo na pozoriše. Šta trenutno pripremate?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Odnedavno sam član beogradskog Narodnog pozorišta i pripremamo predstavu "Ogvožđena". Premijera bi trebalo da bude 14. marta, a u "Madlenianumu" pripremamo mjuzikl "Plavi anđeo". Igram glavnu ulogu.
NN: Nemoguće je ne primijetiti Vaš dobar glas. Šta danas pjevate za svoju dušu?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Volim Silvanu Armenulić, volim Tomu Zdravkovića, on me vezuje za moj Leskovac. U kafani uvek poručim "Rane, rane" ili "Ciganine, ti što sviraš". Nema slavlja bez tih pesama.
Dar mora da daje ljudima
NN: Ovacije za mjuzikl "Čikago" na "Sterijinom pozorju" u Novom Sadu trajale su punih 20 minuta. Volite li aplauze?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Kako da ne! To je nešto zaista posebno. Džaba sve, ako ne dotaknete publiku. To je samo jedna nagrada. Aplauz je veliko priznanje. Verujte da mi je dragoceno da razmenjujem energiju sa publikom. Dar mi je dat i dužna sam da ga dajem ljudima. To mi je Bog dao da dajem dalje.
Teško ćuti o dobrim stvarima
NN: Ostvareni ste kao glumica, majka i supruga. Ima li još uloga o kojima maštate?
MIĆALOVIĆ-ĆETKOVIĆ: Uvek ih ima. Nažalost, ne mogu da vam otkrijem. Biće uskoro jedan film i za ulogu sam potpuno spremna. Kad bude vreme, pričaću, jer mi je uvek teško da ćutim o dobrim stvarima.