Film "Ponos" (Pride) je jedan od onih neizvikanih filmova od kojih u početku ne očekujete mnogo, ali nakon što ste ga pogledali, imate snažnu potrebu da ga preporučite svim svojim prijateljima zato što vas je poveo na intelektualno-emotivno putovanje za koje vam je potpuno jasno da ćete ga dugo pamtiti.
Snimljen je po istinitoj priči koja se desila u Engleskoj 1984. godine. Na vlasti je konzervativna Gvozdena Dama Margaret Tačer, koja je težinu ekonomske krize svalila na leđa radničke klase. Rigidnost njene vladavine osjećaju kako aktivisti za zaštitu prava seksualnih manjina tako i radnici. Iako je naizgled riječ o različitim "interesnim grupama", jasno je da im je zajedničko to što njihove demonstracije po pravilu prekida policija koristeći brutalno nasilje.
Osvijestivši ovu činjenicu grupa LGBT aktivista pokreće kampanju solidarnosti kako bi prikupili novac za porodice rudara koji štrajkuju u jednom malom rudarskom gradu u Velsu.
Kampanja biva napadana sa svih strana. Sukobi koji nastaju tokom realizacije kampanje i solidarna borba protiv tlačitelja srce su ovog filma. Prikazuju se nekad na komičan, nekad na dramatičan način, uvijek vrlo uvjerljivo.
"Ponos" će vas vjerovatno nasmijati i raznježiti, ako ne i rasplakati. Mnoge gledaoce jeste i hoće, ipak takve se stvari ne mogu garantovati.
Ono što se može garantovati je visok nivo produkcije, solidna gluma, važna i inteligentno obrađena društvena tema - danas i ovdje vrlo aktuelna. I da! Ako nakon čitanja ove preporuke dobijete ideju da pogledate trejler na internetu, ne sudite na osnovu njega, jer za razliku od filma, zvanični trejler je vrlo loš. Naprosto stvara pogrešan utisak o filmu kao o još jednoj dosadnoj generičkoj aktivističkoj priči, što "Ponos" svakako nije. Režiser filma je Metju Varkus.
(Autor je Ernest Zavila, novinar RTRS)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.