Na Međunarodni dan dječje knjige, 2. aprila, Dejanu Aleksiću, srpskom književniku, dobitniku nagrade "Plavi čuperak", biće uručena nagrada za roman "Cipela na kraju sveta".
Međunarodni centar književnosti za djecu "Zmajevih dečjih igara", ustanovio je priznanje za literaturu namijenjenu djeci i mladima povodom obilježavanja pola vijeka od izlaska iz štampe "Plavog čuperka", djela Miroslava Antića.
O svojoj knjizi, reakcijama i pisanju za djecu Aleksić je govorio za "Nezavisne novine".
NN: Dobitnik ste nagrade "Plavi čuperak" za knjigu "Cipela na kraju sveta". Koja je vaša prva reakcija bila i možete li nam reći nešto malo više o samoj knjizi i kako je nastala?
ALEKSIĆ: Pisac se raduje nagradama srazmerno njihovom značaju, a ovu smatram važnom. Inače, knjiga za koju sam dobio nagradu jeste moj prvi roman. Iako je moje književno pozvanje prevashodno pesničko, odvažio sam se da oprobam pero i na ovom stvaralačkom planu. Želja mi je bila da napišem knjigu u kojoj zaplet pokreće neka trivijalna stvar, nešto svakodnevno i obično, a da se potom pripovedna potka podigne na viši, simbolički plan. Otuda priča o cipeli koja postaje središte interesovanja, čak sudbinski važna stavka u životima junaka ove knjige. Cipela pokreće niz događaja koji izlaze iz okvira logičkih obrazaca i uvreženih predstava o svetu. Kako je knjiga nastala? Proces pisanja je bio toliko brz da nisam ni primetio da je nastala. Napisao sam je za svega nekoliko dana, tačnije - noći.
NN: Mnogi vas predstavljaju kao nasljednika Duška Radovića i Dragana Lukića, odnosno kao veoma afirmisanog književnika za djecu. Da li vam prijaju ova poređenja?
ALEKSIĆ: Prijaju, ali i obavezuju. Takođe, takva poređenja katkad mogu i da zasmetaju stvaraocu u nastojanju da pronađe sopstveni izraz, da izgradi stvaralačku prepoznatljivost. Književnost Duška Radovića je na mene ostavila izuzetan uticaj. To je kolosalan stvaralac, tvorac prevratničke literature koja raskida anahrone obrasce i odgovara na potrebe savremenog mladog čitaoca.
NN: Gdje crpite inspiraciju za stvaranje svojih djela, prije svega ovih koja su namijenjena djeci?
ALEKSIĆ: Nemam valjan odgovor na ovo pitanje. Inspiracija je, po mom mišljenju, uslovna kategorija. Ne ubrajam se u one koji čekaju da im dođe nekakvo nadahnuće. Ja, jednostavno, radim na tome. A povoda i motiva ima svuda oko nas. Samo treba usavršavati unutrašnje prijemnike i signali će doći.
NN: Smatrate li da su danas djeca zaboravila na knjige i šta bi ste poručili mladim roditeljima?
ALEKSIĆ: Nisu deca zaboravila na knjige, nego smo mi odrasli zaboravili na decu. Često ćete čuti izlizane parole i floskule o tome kako su nam deca najvažnija, a ispostavlja se da nisu. Veliki deo odgovornosti svakako je i na roditeljima. Svaki roditelj može da izdvoji pola sata dnevno kako bi sa svojim detetom čitao ili razgovarao o nekoj knjizi. Mali trud, a veliko zadovoljstvo. Ne postoji nijedan posao na ovom svetu koji zahteva tako malo ulaganja, a donosi tako ogromnu korist. Dete kojem se čita od najranijih dana ne može da ne postane kvalitetan čitalac u kasnijem dobu. Između ostalog, iskustvo čitanja nam pomaže da stasamo u ljude kojima je teško manipulisati.
NN: Za kraj, da li radite na nekim novim knjigama i šta možemo da očekujemo uskoro od vas?
ALEKSIĆ: Uvek radim na nekoliko rukopisa, od kojih su najmanje dva buduće knjige za decu. Drugačije i ne mogu, s obzirom na to da stvaram na nekoliko žanrovskih i formalnih planova. Nedavno sam završio dramatizaciju jedne poznate bajke, a istovremeno radim i na ciklusu autorskih bajki. Sporadično pribeležim poneku pesmu ili makar skicu za buduću pesmu ili priču. Tu je i jedan davno započet roman o kom pasivno razmišljam. Ne možete ni da zamislite kakav mi je nered počesto u glavi. Ali tešim se mišlju da su mnoge dobre stvari potekle iz nereda koji je, obično, izraz težnje ka nekakvom smislu.
Biografija
Dejan Aleksić, srpski književnik, rođen je 1. maja 1972. godine u Kraljevu.
Na književnu scenu stupa sredinom devedesetih, s prvim objavljenim djelom u 22. godini.
Smatra se jednim od najznačajnijih književnih stvaralaca mlađe generacije. Njegove pjesme su uvrštene u brojne zbornike i antologije, a prevođen je na 10 svjetskih jezika.
Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih izdvajamo nagradu "Meša Selimović" za 2011. godinu za zbirku "Jedino vetar".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.