U ovom delu sveta pevanje je važnije od hleba ili sapuna, tako da Jugoslovenima nikad nije bilo teško da pevaju, kaže Ivan Ivačković, beogradski novinar, pisac i muzičar.
Upravo o ovome govori u svom kapitalnom djelu "Kako smo propevali", knjizi o Jugoslaviji i njenoj popularnoj muzici, koja je odnedavno u prodaji.
Ivačković, inače autor biografskih knjiga "Umetnost pobune", "Obe strane jastuka", "Priznanja pop pevačice" i pjesničke zbirke "Crvena mapa", ističe da mu je za pisanje ove knjige bilo potrebno pola godine.
Ipak, pripreme su trajale cijelog života, od tinejdžerskih dana, kada je otkrivao muziku uz rane singlove "Bijelog dugmeta", pa preko 30 godina u novinarstvu.
"Naslov 'Kako smo propevali' je muzičko-policijski jer možete da propevate i na bini i u policiji, a Jugoslavija je bila takva zemlja u kojoj se pevalo i na jednom i na drugom mestu. Naravno, to nije njena specifičnost, to se događalo i u drugim zemljama, ali pošto je ovo priča o Jugoslaviji, otuda taj polušaljivi naslov. On jeste neka vrsta štosa, ali istovremeno i istina", dodao je Ivačković.
Naglašava da je motiv da napiše knjigu na više od 450 strana, bogato ilustrovanu crno-bijelim fotografijama muzičara od pedesetih do devedesetih i prepunu biografskih podataka i zanimljivih informacija, bio dvostruk.
"S jedne strane hteo sam da generacije koje su rođene, odrasle i prohodale u Jugoslaviji, a tu spada i moja generacija, podsetim na to kako nam je bilo, kako su izgledale najbolje godine našeg života jer smo ih doživeli u Jugoslaviji. Hteo sam da napravim jedan, da tako kažem, inventar naših uspomena", pojašnjava Ivačković.
Dodaje da je istovremeno želio da mlađim generacijama, koje su rođene poslije raspada Jugoslavije i koje za tu čudnu, lijepu i nesrećnu zemlju znaju samo iz priča, ponudi još jednu priču o njoj, ali vrlo specifičnu.
"To je priča o jednoj državi, o jednoj zemlji koje više nema, ispričanu kroz istoriju njene muzike", rekao je on.
Izdvajajući ključne momente "propjevavanja" Jugoslavije, Ivačković na prvom mjestu spominje Đorđa Marjanovića, prvu pop zvijezdu jugoslovenske muzike, koji je pedesetih bio neprikosnoven.
"Šezdesetih imamo dve važne stvari, dva važna momenta. Prvi je eksplozija rokenrola u Jugoslaviji, a drugi prvi talas novokomponovane narodne muzike. Tokom sedamdesetih imamo uzlet zabavne muzike, sa Zdravkom Čolićem na čelu, a osamdesete su na neki način preslikane šezdesete. Imamo eksploziju novog talasa i panka koji nas je više nego ikad približio Zapadu", kaže Ivačković.
S druge strane, po njegovim riječima, imamo drugu eksploziju novokomponovane narodne muzike, još jaču nego šezdesetih, sa Lepom Brenom na čelu.
"Tada su se narodnjaci osvetili za ignorisanje šezdesetih, pretvorivši zvanične medije bukvalno u svoj servis. Devedesete su bile slom i kraj svega normalnog, slom države, pa samim tim i slom njene kulture", zaključuje on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.