Miladin Berić, banjalučki pjesnik, aforističar i satiričar alias M.B. Romanov, predstavlja novo djelo "Onomad je bila dobar komad".
Promocija knjige satirične poezije o muško-ženskim i muško-muškim odnosima biće održana ovog četvrtka u 19 časova u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor. Tim povodom razgovarali smo sa Berićem.
NN: Recenzent knjige Milko Grbović "optužio" Vas je za odsustvo autocenzure. Feministkinje, BLGT (blagotebi) populacija i mnogi drugi junaci Vaših pjesama nisu ostali pošteđeni satire. Čuju li isti za promociju, možemo li očekivati smanjenu posjećenost ili pak neki skandal u punoj sali?
BERIĆ: Možda je moj prijatelj Milko u pravu pošto organizacije koje on pominje, a koje sam u "Onomad..." žešće načepio odavno imaju mnogo veći uticaj (maltene državni) nego što bi trebalo da im pripada. To su te nove evropske vrijednosti kojima pripada mnogo više para i medijskog prostora nego, recimo, borbi protiv bijele kuge koja će na kraju dovesti do toga da Starog kontinenta u nekoj ne tako dalekoj budućnosti neće biti, ili ga bar neće biti u ovom obliku. Valjda će se tada neko sjetiti i "Onomad je bila...". Bojim se da kupujući te evropske vrijednosti na kraju ne ostanemo švorc. S druge strane, ako na promociji bude skandala tog tipa i ako se pojave živi likovi mojih pjesama, povešću se maksimom skandal majstora: i negativan publicitet je publicitet.
NN: Koliko je teško biti aforističar, satirični pjesnik i, recimo, autor sonetnog vijenca u sonetnom vijencu? Koja Vam je omiljena forma i da li su sve podjednako zahtjevne?
BERIĆ: Vjerovatno nije lako, pogotovo što aforizam zahtijeva paradoks i to iskazan na što kraći i konkretniji način, dok je moja poezija sušta suprotnost i raspjevana i razigrana i najčešće netipična za ova izgubljena vremena. Baš zbog te netipičnosti lirika mi je omiljena forma, pogotovo istraživanja vezana za vezani stih gdje se kao matematičar, ali i kao kombinatorik šahista (doduše sad već bivši) naprosto poigravam stihovima praveći pjesme u pjesmama, sa više rimovanja u samoj pjesmi, poemi, pa čak i sonetnom vijencu koji i bez mojih "igrarija" predstavlja izuzetno zahtjevnu formu. Tu je i satirična poezija koja mi moguće i najviše "leži" i u kojoj, po mišljenu drugih, imam poseban "štimung".
NN: Koliko Vam to što ste po struci inženjer elektrotehnike pomaže u poeziji? Da li bi, uzmimo da je drugačije, pjesma "Rikatijeva diferencijala" ikad bila napisana?
BERIĆ: Vjerovatno mi moje obrazovanje pomaže da pišem onako kako pišem, pogotovo kod vezanog stiha. Stoga pokatkad ubacujem stručne izraze u poeziju kao u "Rikatijevoj diferencijali", "Baladi o Seji zvanom otpornik" ili u "Minus beskonačno", pokušavajuću da svoju poetiku ne zatvorim u zidove ili među rešetke. Naravno da pomenute pjesme nikada ne bi bile napisane da jednom davno nisam zakoračio na ETF, koji mi je dao matematičko obrazovanje bez kojeg svakako ne bi bilo ni tih mojih poetskih eksperimenata.
NN: Ako se ne varam, u posljednjih 16 godina Vaš opus broji 17 knjiga, a poeziju pišete od rane mladosti. Otkud to da ste prvu knjigu "Korakom ranjene kornjače" objavili tek u 36. godini?
BERIĆ: Bez obzira na to što pišem maltene od kada znam za sebe, davno sam odlučio da idem putem kojim se rjeđe ide. Naime, imao sam tu sreću da svoju prvu knjigu objavim već kada sam po sopstvenom mišljenju sazreo kao pjesnik, iako sam materijala za istu imao bar desetak godina ranije. Iz tog razloga, ako ćemo suditi po internet slavi, drago mi je da se moja, po tom kriteriju, najbolja pjesma (poema, "Tetovirana jesen") nalazi baš u prvencu "Korakom ranjene kornjače" jer ona govori o kvalitetu tog prvenca. Naslov te moje prve knjige najbolje objašnjava kako sam ulazio u ozbiljnu poeziju. Sporim korakom i ranjen i ne više tako mlad. S druge strane, moja kćerka Selena će vjerovatno objaviti svoju prvu knjigu poezije sa nepunih 11 godina i ne mogu je ubijediti da to ne radi bez obzira na to što je sigurno bolja nego ja u tom dobu... Sve se ubrzalo...
NN: Nedavno ste postali laureat "Nadži Namana" u Libanu. Otkud priznanje sa azijskog kontinenta i koliko je isto bilo stimulans za Vašu poeziju?
BERIĆ: Da se našalim. Nas i našu poeziju najbolje razumiju oni koji su u sličnom glibu. Zato je ta nagrada iz Azije, a ne iz Amerike. Normalno da će mi "Nadži Naman" mnogo značiti u budućem radu i obavezivati me da ne skrenem s puta kojim se rjeđe ide. Iako sam mislio da moju poeziju nije lako prevesti i približiti nekom tamo daleko, pokazalo se po ko zna koji put da nisam u pravu. Jedan zajednički izbor lirike i aforizama je skrenuo pažnju na mene, a na konkursu sam učestvovao po preporuci prijatelja koji cijene moj rad, prvenstveno poetski, iako ovdje većina misli da pišem samo satiru i ne znajući za moju liriku, koja je svugdje nagrađivana sem na domaćem terenu.
Ljuta bitka za primat
NN: Ko se između M.B. Romanova i Miladina Berića bolje snalazi u svijetu poezije, a ko u svijetu aforizma?
BERIĆ: M.B. Romanov i Miladin Berić u meni već odavno vode ljutu bitku za primat. Nekako M.B. Romanov uglavnom pokušava da bude pjesnik, a Miladin Berić aforističar, mada znaju i da zamijene uloge. Tako se M.B. Romanov upetljava u Berićev satirični opus, a aforističar Berić bi da pokvari pjesmu Romanova satiričnim opservacijama. Uglavnom, svjesni su i jedan i drugi da su najbliži Kočićevom Jablanu i Rudonji. E, sad, ko je tu Jablan, pustimo da pokaže vrijeme.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.