"Šta god pomislim, postaje rijeka", "Žuto, plavo, bijelo i nebeskoplavo", "Gledanje sa prethodnim iskustvom" i "Jedan sekund, jedan život" naslovi su ciklusa iz kojih nam se obraćaju pjesme grčke pjesnikinje i pedagoga Stele Makrijani, a sve to čini zbirku njene poezije "Obluci i školjke".
Ova knjiga izašla je iz štampe sredinom januara, a malo zatim promovisana je u zgradi opštine Nea Filadelfija, smještenoj u istoimenom atinskom predgrađu, uz prisustvo brojne publike i novinara, među kojima smo bili i mi.
Čim bacimo prvi pogled na naslovnu stranicu, čak i ne raspoznavši tačno šta je napisano i naslikano na njoj, odmah možemo zaključiti da je riječ o nečemu što ima veze s morem, vjetrom i suncem, jednom riječju Mediteranom. Pažljivo odabrani ton plave boje korica nosi u sebi lakoću i jednu posebnu smirenost. Taj utisak samo se produbljuje i nadograđuje kada knjigu uzmemo u ruke i uđemo u svijet poezije, ali i ilustracija koje je maestralno uradio Mihalis Aninos.
"Stelu Makrijani, kao pjesnikinju i kao čovjeka, odlikuje jedan specifičan pogled na svijet. U njemu prevladava strpljenje u radu, u građenju stihova. Ona sakuplja detalje iz svakodnevnog života u vidu sličica te ih pretače u poeziju. Na taj način dobili smo slike u pisanom obliku, to jest njene pjesme", rekla je Konstandina Hristopulu, koja je imala uvodnu riječ u predstavljanju ove knjige.
Saznali smo da Nea Filadelfija nije slučajno odabrana. Naime, ova četvrt glavnog grada Grčke je mjesto gdje je Makrijanijeva provela neke od nezaboravnih godina života. Otkrila nam je da se, iako odavno ne živi tu, uvijek rado vraća u ovu prilično tihu i zelenilom ispunjenu oazu, inače veoma bučne i automobilima, asfaltom i betonom preplavljene Atine.
Čini se da je na takvim mjestima lakše razmišljati, a samim tim govoriti i na kraju pisati o moru, nepresušnom izvoru inspiracije, raznolikim ostrvima, dijamantima rasutim po Egeju, ljubavi, koja je uvijek početak svega na svijetu, ali i o riziku njenog prihvatanja. Ako nismo spremni istrpjeti bol i patnju, što ponekad ide uz nju, jednostavno je nismo dostojni.
"Nikad se nisam bojala prihvatiti život onakvim kakav on stvarno jeste i rizik koji sa sobom nosi ljubav", ponosno nam govori pjesnikinja.
Da li slučajno ili namjerno, uči nas življenju, ona je pedagog, ne samo u životu, nego i u poeziji, i želi sve čitaoce usmjeriti na put pravednosti i hrabrosti. Kaže da je njen talenat otkrio jedan učitelj s Krita, koji je bio, kao i ona, ne samo školski predavač, nego učitelj u punom smislu te riječi. Kao što muzičari tvrde da je ritam svuda oko nas i da ga samo treba uhvatiti i oplemeniti melodijom, Makrijanijeva govori: "Život je voz ili možda brod, moraš ga stići i ukrcati se."
Hristo Bakopulos, profesor engleskog jezika te pjesnik i prevodilac, rekao je da o ovoj zbirci poezije ne želi govoriti iz profesionalnog ugla - ne želi je "secirati". To je ostavio po strani i okrenuo se osjećaju užitka koji je imao čitajući je. On hvali pjesnikinju i o njoj kaže: "Stela ima talenat za pisanje poezije. Ona zna u kom trenutku treba reći 'ne', a u kom 'da', zbog toga su mi se svidjela promišljanja u njenim pjesmama."
Makrijanijeva je pjesnik starog kova, ona i dalje, umjesto laptopa ili neke druge elektronske spravice, sa sobom nosi bločić i nalivpero i tvrdi da uvijek postoji razlog za pisanje. Kod nje je to jednostavno reflesna reakcija na neku pojavu ili neki prizor. Priznaje da je napisala onoliko pjesama koliko je talasa vjetra, mora i života uspjela da uhvati.
Zbirku pjesama "Obluci i školjke" Stela Makrijani posvetila je nedavno preminulim roditeljima Aleksandri i Hristosu, koje je neizmjerno voljela i koje će isto toliko zauvijek voljeti, a mi ostajemo u iščekivanju obećanog prevoda knjige na srpski jezik, prvenstveno zbog toga što ćemo tu moći da nađemo neke refleksije zabilježene poslije njenog boravka u Bosni i Hercegovini.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.