Književnost

Nema spavanja na lovorikama

Nema spavanja na lovorikama
Nema spavanja na lovorikama

Marija Sloboda, mlada poetesa i književni kritičar iz Srbije, čije se djelo našlo u najužem izboru za nagradu u oblasti književne kritike "Andra Gavrilović", kaže da je njeno stupanje na književnu scenu obilježeno Brankom Radičevićem, čemu su znatno doprinijele dvije nagrade u njegovom znaku koje je dobila prošle godine.

Naime, dvadesetšestogodišnja književnica je za knjigu "Pesma u pesmi Branka Radičevića", u izdanju "Brankovog kola", prošle godine dobila nagradu "Stražilovo" u "Brankovom kolu", te Brankovu nagradu, koju dodjeljuje Matica srpska. O svojim djelima i priznanjima govorila je za "Nezavisne novine".

NN: Koliki su podsticaj za budući rad ove značajne nagrade koju ste kao mlad naučnik već upisali u biografiju?

SLOBODA: Iako ih ima mnogo na našoj savremenoj književnoj sceni, kada se literarno priznanje dodeli mladom posvećenom stvaraocu, ono mu mora značiti mnogo. Imala sam sreću da se u periodu od godinu i po dana uz moje ime vežu četiri književne nagrade - za esej, studiju i književnu kritiku. U mome slučaju, značaj ovih nagrada ogleda se prevashodno u tome što su imale snagu da književnoj publici skrenu pažnju na moj rad. Naravno, one su veliki podsticaj, ali mnogo više od toga, obavezuju na - odgovornost. Dakle, nema spavanja na lovorikama.

NN: U posljednjem eseju pisali ste o još jednom našem velikanu, ali i savremeniku, Matiji Bećkoviću. Koliko po Vašem mišljenju kritika prati savremenu književnu scenu?

SLOBODA: "Poeziju više niko neće pisati", kaže Matija u jednoj svojoj pesmi. Taj trenutak, još, izgleda nam daleko. Današnju književnu scenu odlikuje hiperprodukcija. U obilju novih naslova, koji se uprkos finansijskoj krizi svakodnevno pojavljuju, kritika ne uspeva da poprati sve. Za tim, da se razumemo, nema ni potrebe. Ali, vrlo često se zabrinem misleći da među nama živi i stvara jedan novi, recimo, Vladislav Petković Dis i proživljava, od strane književne kritike, ono što je naš modernista iz kritičarskog pera Jovana Skerlića.

NN: Koliko je teško naći nešto novo u poeziji velikana o kojima pišete s obzirom na to da su o nekima od njih napisani tomovi knjiga?

SLOBODA: Na iznenađenje, i moje lično i ljudi oko mene, ispostavlja se da i danas - ipak se može uvideti nešto novo. Verovatno zato oni i jesu velikani. Meni lično to nije išlo teško, jer se "otkrivanje" nije odvijalo na silu. Naprosto, kada sam vezana za nekog pesnika, iskrica nečega što ranije nije bilo primećeno zasija u vrlo intimnom čitalačkom trenutku. Tako se dogodilo nedavno i tokom pisanja eseja o Ljubomiru Simoviću. Pročitavši ga, pesnik je bio veoma iznenađen i zadovoljan, što za mene predstavlja nagradu u rangu onih koje sam dobila, ako ne i veću. No, moj rad usmeren je i na pojedine zaboravljene autore.

NN: Poeziju ste do sada objavljivali u časopisima. Možemo li saznati na čijem tragu, po sopstvenom mišljenju, pišete i da li je možda u planu skoro objavljivanje knjige pjesama?

SLOBODA: Moja prva objavljena pesma bila je na tragu Miloša Crnjanskog i njegove poeme "Lament nad Beogradom". Beše to pesnička poslanica upućena gimnaziji u rodnom gradu, napisana pre sedam godina. Ipak, ne bih se usudila da sebe priključim "stražilovskoj liniji pevanja". U poslednje vreme stvaralački me najviše nadahnjuje poezija naših savremenika, pomenutih u ovom intervjuu, a sam čin stvaranja okupira me kako u pesničkim, esejističkim, tako i naučnim radovima. Trenutno - to je moje stvaralačko i životno polje. Paralelno - sklapaju se knjiga pesama i knjiga eseja.

NN: Posebno prisan odnos imate prema pjesniku Branku Radičeviću. U čemu je zapravo tajna?

SLOBODA: Poslednjih meseci bilo je mnogo reči o tome. Moja intimna vezanost za ovoga pesnika, koja datira od sedme godine, krunisana je objavljivanjem studije o Branku povodom 190. godišnjice njegovog rođenja u izdanju "Brankovog kola".

Svijest čitalaca o istaknutim piscima

NN: S obzirom na to da ste saradnik Filološkog fakulteta u Beogradu na predmetu srpska književnost 18. i 19. vijeka, imate li uvid koliko su, mimo studenata, obični čitaoci upoznati sa djelima Jovana Rajića ili Simeuna Piščevića i drugih velikana tog vremena?

SLOBODA: Svest o mnogim istaknutim ličnostima ovoga doba postoji u narodu - o Vuku, Dositeju, Njegošu. Ipak, to bi trebalo da bude na znatno višem nivou. Često je u ravni anegdota i citata. Kada je reč o danas pomalo zaboravljenim piscima, kakvi su Rajić i Piščević, danas ne bi trebalo da nas čudi kada ljudi koji žive u ulicama koje nose njihova imena ne znaju gotovo ništa o njima. Meni je zbog toga veoma žao. Ipak, uvek se obradujem kada među studentima prepoznam radost i entuzijazam prilikom pisanja radova o takvim autorima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije