Dobitnik Nobelove nagrade za književnost Gabrijel Garsija Markes preminuo je u četvrtak u 87. godini, u svom domu u Meksiko Sitiju.
Jedan od najvećih pisaca u istoriji književnosti na španskom jeziku Garsija Markes umro je od posljedica upale pluća. Njegovu popularnost mnogi porede sa Markom Tvenom ili Čarlsom Dikensom, a poput mnogih drugih pisaca Latinske Amerike, on je prevazišao okvire književnosti i kulture.
Čovjek, među prijateljima poznat kao Gabo, postao je heroj cijelog kontinenta kada se pridružio revolucionaru Fidelu Kastru i kritikovao nasilne intervencije Vašingtona u Vijetnamu.
Autor romana "Sto godina samoće" smatra se najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra u kome se prepliću mitovi i magija sa realnošću svakodnevne egzistencije. Taj roman preveden je na desetine stranih jezika, osvojio je više nagrada, a Pablo Neruda ga je proglasio Don Kihotom našeg vremena.
Markes se rodio 6. marta 1927. u gradu Arakataka, u oblasti Magdalena, a živio je uglavnom u Meksiku. Prvo djelo objavio je kao đak 1947. godine. Njegov otac insistirao je da upiše pravo, ali je napustio studije i opredijelio se za novinarstvo. Bio je slabo plaćen i kasnije je pričao kako mu je majka u prvoj posjeti u Bogoti rekla da izgleda kao prosjak. Živio je i u Evropi, da bi se 1958. godine vratio u Kolumbiju i oženio se s Mercedes Barčom, komšinicom iz djetinjstva, sa kojom je dobio dva sina.
Iako se najveći dio odraslog doba borio sa siromaštvom, život mu je kasnije transformisan slavom i bogatstvom. Nobelova nagrada za književnost Markesu je dodijeljena 1982. godine.
Bio je izuzetan domaćin koji je volio da pripovijeda duge priče svojim gostima, ali je povremeno izražavao žestok otpor prema novinarima koji su mu uništavali reputaciju. Prije nego što se razbolio od raka limfnih čvorova u junu 1999. godine pisao je za svoj magazin.
"Ja sam novinar, oduvijek sam bio. Moje knjige ne bi mogle biti napisane da nisam bio novinar, jer je sav materijal za njih uzet iz realnosti", rekao je Markes jednom prilikom.
Njegova priča "Oproštajno pismo" na najbolji način objašnjava kako bi čovjek trebalo da se odnosi prema životu, a on taj rad završava rečenicom: "Toliko sam toga mogao da naučim od vas, iako mi to neće biti od veće koristi, jer kad me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću nažalost početi da umirem".
Citati
- Moje srce ima više mjesta nego javna kuća
- Nijedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikad rasplakati
- Pravi prijatelj je onaj koji te drži za ruku, a istovremeno ti dira srce
- Nemoj provoditi vrijeme sa nekim kome nije stalo da provodi vrijeme s tobom
- Najgori način da ti neko nedostaje je da sjediš pored njega i znaš da ga nikad nećeš imati
Zalog
Gabrijel Garsija Markes je svoje najpoznatije djelo "Sto godina samoće" pisao 18 mjeseci, a pauzirao je samo kada je spavao. Na kraju je djelo imalo toliko stranica da je sa svojom ženom Mercedes morao založiti fen za kosu i električnu grijalicu kako bi platili poštarinu za pošiljku upućenu izdavaču.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.