Književnost

Pero - najbolji procesor riječi

Pero - najbolji procesor riječi
Pero - najbolji procesor riječi

Kako bi napisali što bolje književno djelo, poznati pisci su često bili opsjednuti određenim predmetima, dok su drugi imali svoje fetiše, što nije čudno ako se zna da pisci znaju biti prilično čudni i veoma probirljivi kada je riječ o alatima za pisanje.

Zapravo, to je više podsjećalo na obrede koji su kasnije donosili uspjeh.

Tako je Vladimir Nabokov preferirao olovke Eberhard Faber Blackwing 602 za svoje radove, dok je Ernest Hemingvej naizmjenično pisao olovkom i mašinom.

"Na početku pisanja obično sam koristio mašinu. Ali, kada napišete jedan dio, onda olovkom morate da korigujete određene stvari, a tim korekcijama zapravo poboljšavate ono što ste napisali", kazao je jednom.

Džek Keruak je bio opsjednut džepnim notesima i sveskama, koje je koristio da zapiše misao u trenutku kada dobije inspiraciju.

Nil Gejmen za pisanje koristi standardna nalivpera ili penkala, što je i priznao u jednom intervjuu.

"Tako sam počeo da pišem još 1994. godine, jer sam želio da napišem djelo kako se to radilo dvadesetih godina prošlog vijeka. Tada sam prvi put kupio veliku bilježnicu i Waterman pero. Uživam dok pišem, jer perom ne možete pisati brzo, a dok sporije pišem, onda dosta razmišljam o rečenicama", pojasnio je on.

Trenutno ima čak 60 nalivpera, a tintu mijenja svaki dan. TWSBI Diamond 540, Visconti, Pilot Custom 823 Amber, Delta Fluida, Lepine Indigo Classic su samo neka od pera koja posjeduje.

Klasičnim perima su pisali i Simon de Bovoar, kao i Stiven King, koji je za svoje Waterman pero rekao da je to najbolji "procesor riječi".

Velike kožne bilježnice, koje je sam dizajnirao, koristio je Mark Tven, a kada je riječ o perima, koristio je Conklin Crescent Filler. Krajem 1890. godine, zbog reume, pisanje mu je bilo skoro neizvodljivo, pa je prvo eksperimentisao lijevom rukom, da bi konačno počeo da diktira svoje priče.

Popularno pero Parker 51 koristio je Dilan Tomas kako bi se njegova tinta brže osušila, a Džon Stajnbek bio zavisnik o olovkama. Naime, svaku sesiju pisanja započinjao je sa tačno 24 olovke. Obožavao je Blackwing olovke, ali je dosta koristio i Mongol 480, a za pisanje "Istočno od raja" potrošio je čak 300 olovaka.

Džejn Ostin je pisala svoja djela klasičnim perom, za koje je sama pravila tintu. Štaviše, u jednoj njenoj bilježnici pronađen je i recept za tintu.

"Uvijek svoju prvu verziju pišem olovkom. Zatim, olovkom radim i reviziju. A, tek treću verziju kucam mašinom, i to na posebnom žutom papiru, posebne vrste. I dok to radim, nemam potrebe da ustajem iz kreveta, već mašinu držim na koljenima", govorio je Truman Kapote.

Čarls Dikens je do 1840. godine koristio crnu tintu za pero, da bi zatim prešao na plavu tintu, a obavezno je pisao na plavom papiru.

Kormak Mekrati je od 1963. godine sva svoja djela pisao mašinom Olivetti Lettera 32, koja je nedavno prodata na aukciji za 254.500 dolara. Nakon što je na njoj napisao na desetine knjiga, njegov prijatelj Džon Miler mu je kupio novu, i to za samo 11 dolara.

J.K. Rouling, iako danas milijarderka, serijal o Hariju Poteru počela je pisati na krajnje staromodan način - perom u bilježnici, a Artur Konan Dojl je skoro sva djela o Šerloku Holmsu napisao Parker Duofold perom.

Agata Kristi, koja je bila prilično misteriozna kada je riječ o načinu pisanja romana, svoja najbolja djela napisala je prenosnom mašinom Remington Home Portable No. 2.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije