Facebook i ostale društvene mreže prepune su umovanja slavnih književnika. Ako već neko od nas nije u mogućnosti da sam definiše svoja osjećanja i trenutna stanja, tu su svakako Bukovski, Andrić, Antić, Dučić, Balašević...
Tako nove generacije oštre svoja čitalačka čula na društvenim mrežama pa se neumorno hvale kako su pročitali "Tišine", "Derviša i smrt", "Znakove pored puta", "Na Drini ćupriju", "Blago cara Radovana", "Tri posleratna druga", "Dodir svile", Mikine zbirke pjesama, a Bukovski je okupirao čula novih generacija.
I nije problem ako nekome rečenice poznatih ispunjavaju dane, već se drugim ljudima šalje lažna slika da je internet prepun čitalaca koji "gutaju" knjige svih svjetskih ili ovdašnjih pera. Ipak, ako je cilj ispunjen, onda se sredstvu ne zamjera pa, priznaće se, neki mudar citat zna i da "odzvoni" upravo u glavi drugog korisnika kojem je i namijenjen.
"Dobro je čitati pa makar to bili i segmenti iz čuvenih djela. Čitaoci se zapravo prepoznaju u dijelovima štiva, a onda možda posegnu i za kompletnom knjigom. U svakom slučaju, koliko god to bilo zamorno korisnicima društvenih mreža, toliko je dobro za pojedinca koji lako i brzo može da postane novi ljubitelj književnosti u vremenu kada to i nije praksa. Dakle, prolaze neku vrstu katarze za koju nikada nije kasno", smatraju strani kulturolozi.
Ranije rezervisano isključivo za spomenare ili rođendanske posvete na knjigama, citiranje je danas masovna pojava, ali mora se odati priznanje onima koji u toj "krađi" tuđeg intelekta ipak navedu autora. Istoričari kažu da se ljudi pozivaju na slavne ličnosti kako bi pojačali sopstvenu argumentaciju.
"Znam da je Antić pjesnik. Njegove pjesme čitam na Facebooku i uvijek imam osjećaj da me gleda i čita mi misli. Moja drugarica voli Andrića, onda se utrkujemo koja će dnevno imati više statusa", priča šesnaestogodišnja Sanja M., koja na ovoj društvenoj mreži svakodnevno neumono citira, kako kaže, omiljenog pjesnika.
Šalje se lažna slika da je internet prepun čitalaca koji "gutaju" knjige svih svjetskih ili ovdašnjih pera
I u tom neumornom utrkivanju katkad se desi da se prenese čak i ono što nikada nije izgovoreno, upravo zbog nepoznavanja opusa nekog književnika.
Na primjer, biograf Ive Andrića, Žaneta Đukić-Perišić, kaže da u Andrićevim spisima nigdje nije zapisana rečenica "Dođu tako vremena kada pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati".
Dalje, čuvena "Piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano" Vuka Karadžića, reformatora srpkog jezika, u stvari je princip koji je izmislio njemački gramatičar Johan Kritof Adelung.
Lažni citati na internetu su primjeri kako se danas manipuliše masama.
Rečenicu "Ako nema hljeba, dajte im da jedu kolače" Marija Antoneta nikada nije izgovorila. Takođe, apostolu Pavlu pripisuju se riječi da je "novac izvor sveg zla", a on je rekao potpuno drugačije: "Ljubav prema novcu je izvor sveg zla".
Mladi pisci u BiH uglavnom ne žele da komentarišu ovu temu, jer su, kako kažu, društvene mreže postale "leglo svega i svačega, a bez ikakvih kriterijuma". Ipak, kažu da je lijepo što mladi bar na ovaj način više pažnje povećuju književnosti.
"Trebalo bi samo provjeriti ono što se citira, jer pogrešno prenesene riječi mogu da izazovu kontraefekat, a korisnici društvenih mreža mogu da pomisle da zaista niste poznavalac nečijih djela", složili su se mladi bh. pisci.
Jedan od najcitiranijih autora na društvenim mrežama svakako je kantautor Đorđe Balašević. Govoreći uopšteno o svom uspjehu kod današnjih generacija nedavno je izjavio: "Da sam znao za koga radim i kakav će to trag ostaviti, verovatno bih se malo više trudio".
Malen je sobičak srce bekrije, samo jednu može primiti... Al' bez brige, sve da santa nebo prekrije, imaš di prezimiti...
Đorđe Balašević
Zaslužila je bolju sreću, ali šta bih ja bez nje? Otrgao sam je iz njenog svijeta, moji je ne vole, njeni je ne priznaju, i sve sam joj što ima, sve što je sanjala da će imati, ljubav, nježnost, sigurnost, štit. To mi je pomoć, ti njeni djevojački snovi, još me sniva, željenog. Čuvala me i pored svega, onakvog kakav sam bio u njenim snovima…
Meša Selimović
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje!
Ivo Andrić
To je bilo sunce Mladosti što je minula, sunce što je svetlilo još samo duboko u večernjem sutonu jedne duše i koje je davalo svemu što je obasjavalo čudnu i magijsku lepotu Iluzije. Jer stvari imaju onakav izgled kakav im dadne naša duša…
Jovan Dučić