Književnost

Preminuo Dobrica Ćosić

Preminuo Dobrica Ćosić
Preminuo Dobrica Ćosić

Jedan od najvećih srpskih književnika, akademik i bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Dobrica Ćosić preminuo je danas u svom domu u Beogradu u 93. godini.

Ćosić je bio prvi predsjednik SRJ i to u periodu od 1992. do 1993. U mladosti je bio komunista, a u Drugom svjetskom ratu se borio u redovima partizana, što je kasnije bila inspiracija za njegov književni opus.

Rođen je 29. decembra 1921. godine u selu Velika Drenova, kod Trstenika. Školovao se u Srednjoj poljoprivrednoj školi "Sveti Trifun" u Aleksandrovcu Župskom, ali je prekinuo školovanje za vrijeme Drugog svjetskog rata, maturski ispit je položio 16. oktobra 1942. u Srednjoj poljoprivednoj školi u Valjevu.

Prvi Ćosićevi prozni radovi nisu naišli na naročitu pažnju književne kritike. U domaću i svjetsku književnost ulazi 1951. godine sa svojim prvim djelom "Daleko je sunce".

Ohrabren početnim književnim uspjehom, Ćosić počinje uporno i istrajno da radi na upoznavanju moderne domaće i evropske proze i filozofske i sociološke naučne misli.

Postao je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu poslije razmimoilaženja sa njim. Član SANU Ćosić je postao 1970. godine, a u svojoj pristupnoj besjedi je rekao "srpski narod je dobijao u ratu, a gubio u miru".

U svom kultnom romanu "Koreni" pažljivom psihološkom analizom je razotkrio mentalitet srbijanskog sela, uočio začetke i uzroke političkih previranja, predočio nekoliko upečatljivih karaktera. U periodu od 1972. do 1979. godine Ćosić se vraća epskoj temi i piše istorijski roman "Vreme smrti" u četiri knjige. To je roman o Prvom svjetskom ratu, široka freska vremena, događaja i ljudskih sudbina.

Od kraja šezdesetih godina počinje da se suprotstavlja Titovoj politici, prije svega nezadovoljan ustavnim preuređenjem SFRJ, zbog čega je i postao jedan od najpoznatijih političkih disidenata.

Krajem osamdesetih je jedan od predvodnika i ideologa srpskog nacionalističkog pokreta u tadašnjoj Jugoslaviji, kao i pristalica Slobodana Miloševića, s kojim se razišao sredinom devedesetih. Ipak, njegovo političko mišljenje cijenili su i uvažavali mnogi državnici, a prozvali su ga i "ocem nacije".

U maju 2000. godine je ušao u Narodni pokret "Otpor", ali je kasnije izjavio da to ne bi učinio da je znao da je ta organizacija finansirana iz inostranstva.

Otvoreno se zalagao za otcjepljenje Kosova, a u jednom od svojih posljednjih intervjua naveo je: "Za mene je kosovsko pitanje rešeno. To znači da ono više ne postoji kao južna srpska pokrajina. Vašoj generaciji savetujem da ne trošite snagu na kosovsko pitanje, jer je istorija to rešila mimo vas."

Autor je i romana koji su obilježili srpsku književnost kao što su "Deobe", "Vreme smrti", "Vreme zla", "Promene", "Vreme vlasti". Tri puta je bio nominovan za Nobelovu nagradu, a 2011. godine mediji su čak pogrešno prenijeli vijest da ju je i osvojio. Prošle godine je rekao da više neće davati intervjue, zbog bolesti, ali i da je sve ono što je imao da kaže već rekao u svojim djelima.

Nagrade

Iako je Dobricu Ćosića zaobišla Nobelova nagrada, on je bio prvi dobitnik NIN-ove nagrade 1954. godine za roman "Koreni", a koja mu je pripala i za "Deobe". Uz Oskara Daviča i Živojina Pavlovića, jedan je od trojice književnika koji su ovu nagradu dobili više puta.

Udruženje književnika Srbije je Ćosiću dodijelilo nagradu Udruženja za izuzetan značaj za književno stvaralaštvo. Njegoševa nagrada uručena mu je 1990. godine na Cetinju za troknjižje "Vreme zla".

Dva puta je dobio tradicionalnu godišnju nagradu Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju domaću knjigu i jedan je od samo tri pisca koji je ovu nagradu dobio više puta. Povodom 70. rođendana, Ćosić je 1991. godine dobio specijalnu Vukovu nagradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije