Roman "Satovi u majčinoj sobi" banjalučke književnice Tanje Stupar-Trifunović ušao je u uži izbor od 11 najboljih za NIN-ovu nagradu za 2014.
Ime dobitnika ove prestižne nagrade biće poznato 19. januara, čemu prethodi najuži izbor, koji će do tada biti objelodanjen. Stupar-Trifunovićeva je do sada objavila četiri knjige poezije i knjigu priča, a i njen roman prvenac je našao put do pozitivne kritike.
"Osjećala sam da je ta priča sazrela u meni i napisala sam je", kaže ona i dodaje da je priznanje raduje, ali i da je oduvijek "rezervisana" prema nagradama.
NN: Ušli ste u uži izbor za NIN-ovu nagradu. Da li ste to očekivali?
STUPAR-TRIFUNOVIĆ: Ne mogu reći da sam očekivala, ali nakon uvrštavanja u širi izbor sam se pomalo nadala. Vijest me obradovala, međutim, to sam negdje "zabacila" u svijesti jer je moj "posao" po pitanju te knjige završen i to je na neki način sada život romana. Drago mi je kada se sa djelom dese takve lijepe stvari - da bude prepoznato od ljudi koji se bave književnošću i jednog tako ozbiljnog žirija.
NN: Da li se nadate nagradi?
STUPAR-TRIFUNOVIĆ: Ne bih se upuštala u nagađanja o dobitnicima. Što se mene tiče, ne očekujem to, sasvim sam zadovoljna dosadašnjim uspjehom romana i ono što me najviše raduje jesu čitalačke reakcije. Uvijek imam mali otklon prema svim nagradama, jer da su se na njih osvrtali, mnogi dobri pisci bi odustali od daljeg pisanja. Nagrade su značajne za same knjige, skrenu pažnju na njih, ali autor mora uvijek biti malo "odmaknut" od njih u svojoj glavi i primat davati samom pisanju.
NN: Šta bi za Vas značila NIN-ova nagrada?
STUPAR-TRIFUNOVIĆ: Vjerovatno kao i sve - ima svoju lijepu i ružnu stranu. Jedno je sigurno, ona je još reper i preporuka, tako da svakom autoru donosi veći broj čitalaca i veće interesovanje javnosti.
NN: Kakav je, prema Vašem mišljenju, položaj književnika kod nas? Može li se živjeti od književnosti?
STUPAR-TRIFUNOVIĆ: Položaj književnika kod nas zvuči kao neka pošalica i dostojan je dobre crnohumorne literature koje, ne znam zašto, nedostaje. Književnicima, zapravo, i ne treba neki poseban položaj, što god pod tim podrazumijevali, već najobičniji uslovi za rad. A glavni uslov za rad je vrijeme, da imate vrijeme za pisanje, a da biste imali vrijeme, treba vam novac, on kupuje vrijeme. Trebaju vam uređene neke osnovne stvari, status slobodnog umjetnika, stipendije, ozbiljni izdavači koji stvarno distribuiraju i prodaju knjigu, otkup knjiga. Treba vam jedan sistem u kojem se vodi briga o knjizi, a taj sistem ne funkcioniše već jako dugo. Trenutno, književnici djeluju kao neki smiješni pajaci koji ovakve stvari govore u vjetar.
Susret sa sobom
NN: O čemu zapravo govori roman "Satovi u majčinoj sobi"?
STUPAR-TRIFUNOVIĆ: Za mene lično to je jedna intimna priča o ljubavi, odrastanju, životu žene, umjetnosti i načinima na koji nas ona "vodi" kroz život. U pozadini priče se može prepoznati ovo naše vrijeme, kao kulisa na kojoj se smjenjuju tjeskobni gradovi i porušena i opustošena sela kojima junakinja putuje ne bi li se mimo svih unutrašnjih i spoljašnjih urušavanja, rasparčanih zemalja i užasa ipak uspjela susresti s nekom cjelovitijom sobom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.